“Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način”, rečenica je kojom Lav Nikolajevič Tolstoj počinje roman „Ana Karenjina“. Preneseno u BiH realnost, početak ovog teksta bi trebao da glasi: „Sve srećne države liče jedne na drugu, a svaka nesrećna država nesrećna je na svoj način“.
Da je Bosna nekome majka, a nekom maćeha, već duži period osjećaju ljubitelji prirode u Travniku, ali i svi normalni građani ove apsurdne zemlje.
Na rijeci Ugar i njenoj pritoci Ilomska, na svega 12 kilometara, uskoro će biti izgrađeno čak 7 mini hidrocentrala. Da, dobro ste pročitali. Posljednja od njih, mini hidrocentrala Oštrac nastavljena je da se pravi u vrijeme trajanja moratorijuma o izgradnji mini hidrocentrala. Nada u bolje sutra pojavila se kada je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio Deklaraciju o zaštiti rijeka i izglasao zaključak o potpunoj zabrani gradnje malih hidroelektrana (MHE) na cijeloj teritoriji FBiH. Ovim zaključkom dat je rok Vladi FBiH od tri mjeseca da izvrši analizu i predloži izmjene u zakonodavstvu što će omogućiti provođenje ove zabrane u praksi. Zabrana je važila do 24. septembra, a radovi na mHE Oštrac su uprkos tome nastavljeni tri dana prije, tačnije 21. septembra. Dozvolu za gradnju dobila je firma VNT čiji je vlasnik bio Vlado Ramjak koji je prodao ovu firmu njemačkom državljaninu Mattiasu Helmut Neutzelu, odnosno njemačkoj kompaniji ENEACON, što je navedeno i na njihovoj zvaničnoj veb stranici. Izvođač radova je firma Eskimo S2. Tako smo došli u situaciju da strani državljani, odnosno firme u njihovom vlasništvu krše zakone i pravila u našoj zemlji.
Ribari iz Travnika i zaljubljenici u ovu izuzetnu planinsku rijeku reagovali su i najavili proteste na samom gradilištu. I tu počinju problemi.
„Mi smo prvo otišli u policiju da dobijemo rješenje, i tamo smo od pravnice dobili informaciju da samo napravimo obavijest. To obavještenje smo poslali 25.septembra, i tad nam je rečeno da je dovoljno da samo napravimo obavještenje koje trebamo poslati u polcijsku stanicu Travnik. Međutim, dok smo se pripremali za proteste na Oštracu, tog dana 30.septembra, svega dva i po sati prije planiranog početka protesta, dobijam poziv iz policijske stanice Travnik da hitno dođem i preuzmem rješenje. Ja sam ispočetka mislio da smo i zvanično dobili rješenje o odobravanju održavanja protesta, međutim tamo me je dočekao rješenje kojim se to izričito zabranjuje“, kaže za naš portal Indir Melić, predsjednik Sportsko-ribolovnog društva Travnik.
„I našim pravnicima nejasno je samo rješenje od policije o zabrani skupa. Tu je navedeno da smo mi podnijeli zahtjev 25.septembra, a da su oni dobili 28.septembra, a pritom je to sve u istoj zgradi. Jedan papir putuje tri dana? A oni su pri tom dužni da odgovore u roku 48 sati. Imam osjećaj da je ovo nekakva igra lokalnih moćnika koji grade gore na Ugru. Znamo da su oni bili vlasti i da su oni u sve pluge vlasti i u sudstvo, i policiju i opštinu instalirali svoje ljude koji sada rade po njihovim komandama“, rezigniran je Melić odlukom travničke policije.
Načelniku Policijske stanice Draganu Škulju smo poslali mail sa upitom, kako je moguće da se isti dan u Travniku odvijao događaj sa preko hiljadu učesnika. U pitanju je “Ovnovijada” ili “Dernek u Turbetu”, kako je navedeno i u video klipu koji je javno objavljen na platformi “youtube”. Za razliku od Indira Melića i ribara iz Travnika, koji su garantovali prisustvo ne većeg broja ljudi od 50 kao i održavanje fizičke distance i nošenje maski, na Ovnovijadi u Turbetu se baš niko nije pridržavao navedenih mjera.
Iz travničke policije stigao nam je štur odgovor na naš upit. Ni riječi o “Ovnovijadi”, ni o tome da su travnički ribari u samom pozivu garantovali poštovanje mjera zaštite od novog virusa korona.
Ibrahim Kos, ribočuvar Sportsko-ribolovnog društva Travnik, pomogao je ekipi našeg portala da dođemo na lice mjesta i uvjerimo se u kakvom je stanju Ugar gdje se pravi mHE Oštrac. Neposredno uz Oštrac je i mHE Korićanske stijene, kojoj ipak nismo mogli da priđemo zbog, po riječima našeg vodiča, “opasnih momaka” koji čuvaju taj objekat.
“Ova hidrocentrala je planirana u dužini preko 1300 metara, njen početak se nalazi na kraju centrale Korićanske stijene, a na njenom kraju već počinje treća centrala na ušću rijeka Ilomske i Ugra. Znači nije to neki vodotok, sve druge su sve na dužoj relaciji. A ovaj dole kanjon, skroz do ušća Ilomske u Ugar to je bio najplodonosniji dio Ugra, tu je najviše ribe bilo u ovoj rijeci. Ovdje je učinjen zločin, a još dok počnu da se polažu cijevi niže i od ribolova i od ribljeg fonda neće ostati apsolutno ništa”, priča nam Ibrahim Kos neposredno uz ogromno gradilište od kojeg se Ugar više ni ne nazire.
Indir posebno naglašava da novi gospodari rijeke ne poštuju ni najminimalnije obaveze prema Ugru.
“Šta je još bitno, oni se vode time da kao ostavljaju taj biološki minimum a tom vodom se čovjek ne može pošteno ni umiti. Naveče njihovi stražari koji rade na tim centralama, zatvaraju vodu da napune akumulaciju i nema ni tog minimuma, a ujutro se kao pusti ta voda zbog inspekcije. Mi smo to ustanovili na taj način što na tim dijelovima riječnog toka nema više ni punoglavca, a kamoli ikakve ribe. Upravo to je dokaz da se zatvara i biološki minimum”, tvrdi za naš portal Ibrahim.
Indir Melić za naš portal kaže da ćemo uskoro na Ugru i Ilomskoj, ako se nešto hitno ne promijeni, na svega 10 do 12 kilometara vodotoka te dvije rijeke imati čak 7 minihidrocentrala.
.„Situacija na rijeci Ugar je takva da su napravljene dvije mini hidrocentrale u srednjem toku rijeke Ugar, od ušća Ilomske do granice RS i Federacije BiH, zatim imamo završenu centralu na Ilomskoj a pravi se i još jedna na Ilomskoj. Prije dvije godine počela je da se pravi centrala Korićanske stijene, i evo sada 21.septembra, prije kraja moratorijuma na izgradnju minihidrocentrala, je početa izgradnja Minihidrocentrale Oštrac. Sad je u proceduri za dobijanje dozvole još jedna hidronetrala, Babanovac na Crnim virovima, ovdje u Federalnom ministarstvu je zatražena načelna vodna saglasnost. Mi smo na to uložili prigovor, da se više prekine sa tom praksom gradnjoe centrala na Ugru, jer ako se i ta centrala dozvoli 60 posto vodotoka rijeke Ugar bi bilo u cijevima“, priča nam Indir Melić.
Dok smo razgovarali sa Melićem stigla mu je i neprijatna vijest.
„Evo upravo su mi javili da je od strane Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Srednjebosanskog kantona izdata koncesija i za ovu centralu Babanovac. I to je data ovoj firmi Eskimo 2 koja izvodi radove na ovoj centrali Oštrac. Ukoliko se i ta centrala napravi, mi tu rijeku trebamo izbrisati sa mape rijeka u BiH“, kaže nam Melić vidno revoltiran odlukom resornog ministarstva.
„Stvarni vlasnik firme Eskimo 2 je Salko Selman, ali uvijek neko pod nekom krinkom upravlja tom firmom, obično neko od njegovih rođaka”, naglašava Melić.
U martu ove godine zahtjeve za nov mHe podnijele su tri kompanije: Genaa Vitez, Elektrovolt Travnik i Eskimo S2.
Vlasnik kompanija Eskimo S2 i Elektrovolt Travnik formalno je Munir Selman, blizak rođak Salke Selmana. Fadil Sejdić suvlasnik je Elektrovolta sa Selmanom, a direktor u Selmanovoj kompaniji Eskimo S2. Mediji su već pisali kako se Salko Selman, iako zvanično vlasnik dvije mHE Dolac 1 i Dolac 2, povezuje sa čak trećinom mHE u Srednjebosanskom kantonu koji uzima najveći udio po izgrađenim malim elektranama u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Indir Melić ističe da je stanje na rijeci Ugar alarmantno.
„Po zakonu bi se ovdje morala raditi studija uticaja na okoliš, koju niko ne radi. Ovdje će doći do velikog uticaja na okoliš. Riba je stradala, nestale su riblje staze, ruši se drveće“, kaže nam Melić i dodaje da je sprega političara iz RS i Federacije u zajedničkom finansijskom interesu više nego jasna upravo na primjeru elektrana na Ugru.
„Posebno su problematične te dvije centrale u srednjem dijelu toka rijeke Ugar. Dozvolu za njihovu gradnju je dala Vlada RS jer se one i de fakto nalaze na teritoriji Srpske, ali između 60 i 70 posto cjevovoda tih elektrana je u Federaciji, kao i zgrada strojare. Što nam jasno govori da tu ima neka sprega politike. Obe te centrale su kasnije prodate austrijskom konzorciju Kelag”, ističe Melić.
Više od stotinu izgrađenih minihidrocentrala uz još preko 300 planiranih nagovještavaju laganu smrt svih rijeka u BiH, a ne samo rijeke Ugar koja je možda i najviše pogođena ovom pošasti. BiH je, podsjećamo, po vodnom bogatstvu na šestom mjestu u Evropi.
Indir i Ibrahim poručuju da njihova borba za slobodu rijeka neće prestati.
