Rosanda Milićević, profesorica iz Čitluka, ovih je dana dobila je obavijest da je Općinski sud u Čapljini donio presudu u njenu korist. Naime, prije dvije godine, 16.05.2022., Milićević je tužila Osnovnu školu „Vladimir Pavlović“ jer je, kako je tada tvrdila a sada presudom potvrđeno, bila zakinuta na natječaju koji je ta škola raspisala za prijem u radni odnos za nastavnika njemačkog jezika na neodređeno.
Milićević je od početka tvrdila kako ju je „pretekla“ kolegica koja ima znatno manje radnog staža i iskustva. Kako nije željela prihvatiti učinjenu joj nepravdu, tražila je od ravnatelja škole da joj da uvid u dokumentaciju, no to je ravnatelj odbio. Odnosno, pokazao joj je samo dio podataka, a onda uz komentar „šta bi ti, ti bi sve vidjela“, podatke o njenom bodovanju prekrio, tako da ih tada nije vidjela.
Milićević je, međutim, u nastavku, iako, prema Sudu, to nije bila u obavezi, uspjela prikupiti i pružiti „i više nego dovoljno dokaza“ o diskriminaciji kojoj je bila izložena. Glavni se tiče bodovanja.
Ona je, naime, na natječaju dobila ukupno 17 bodova, što ni na koji način ne može biti logično. Naime, prilikom bodovanja, za svaku godinu radnog staža dobije se po dva boda, što bi u njenom slučaju bila 32 boda, samo po ovom osnovu, jer ima 16 godina staža. No, ona je, za tu stavku, umjesto 32 dobila svega 8 bodova. Nadalje, za ostala tri segmenta (stručno obrazovanje, komunikativnosti i moralna izgrađenost) je također zakinuta, jer su joj za svaku od tih stavki, bez ikakvog obrazloženja, dali najnižu ocjenu – jedan.
Cilj je bio da se drastičnim umanjenjem njenih bodova, omogući da njena protukandidatkinja, koje je očigledno favorizovana u procesu izbora, ima više bodova. I bude zaposlena.
Tako je za razliku od gospođe Milićević, njena protukandidatkinja, Ana Kosir Rašić, za sve elemente bodovanja dobila maksimalni broj bodova, a skromni broj godina radnog staža – pet puta manji nego kod gospođe Milićević! – joj je zaista pomnožen sa dva, a ne podijeljen kao gospođi Milićević.
Kada je shvatila da je zakinuta i da joj je učinjena nepravda, Rosanda Milićević odlučila je tužiti školu. No, iako se spor koji je predmet tužbe desio još u veljači 2022. a tužba podnesena u svibnju iste godine, na početak ročišta se čekalo sve do ožujka 2024. Da bi nakon toga bio prilično brzo završen.
Njen odvjetnik pojašnjava da je na dužinu procesa utjecalo to što je tužiteljica bila prisiljena uzeti novog punomoćnika, jer je njegov prethodnik na ovom slučaju prestao obavljati odvjetničku djelatnost nakon imenovanja na funkciju Federalnog ministra pravde.
„Kad sam preuzeo predmet, ja sam preinačio tužbu čime je spor od standardnog radnog spora postao posebni radni spor za zaštitu od diskriminacije. Nakon podnošenja tužbe došlo je i do presignacije predmeta drugoj sutkinji, Mariji Šimić. Od tada je Sud postupao ekspeditivno koliko god je to bilo moguće“, pojašnjava Milenko Krčum, odvjetnik Rosande Milićević.
Na početku je ročišta Krčum naglasio kako su tek u ovoj parnici doznali sve elemente povreda tužiteljičinih prava.
„Tijekom studija imala je prosječnu ocjenu 4, a iz predmeta metodika stranog jezika 4 ili 5. Ostalo je nerazjašnjeno do zaključenja pripremnog ročišta na temelju kojih činjenica je tužiteljica dobila ‘jedinice’, te, na temelju kojih činjenica je kandidatkinja koja je već radila u navedenoj ustanovi dobila ‘petice'“, objašnjava Krčum.
„Naši natječaji su prečesto natjecanje time čija je “veza” jača. Pobjeđuje onaj kandidat koji ima jaču protekciju. Protekcija je političke naravi (klijentelizam), ili je pak obiteljske, rodbinske (nepotizam), prijateljske (kroni-izam) naravi. Naravno, nije nepoznato narodu da se ponegdje radna mjesta “kupuju”. U našoj sudskoj praksi se često očekuje da tužitelj navede po kojem “zabranjenom osnovu” je diskriminiran, no to je pogrešno.“, ističe Krčum i pojašnjava kako je svako nejednako postupanje zabranjeno, izuzev onog koje je u Zakonu o zabrani diskriminacije izuzeto od zabrane.
„U konkretnom predmetu bilo je nejednako postupanje očigledno i objektivno utvrdivo, pa je nezakonito bez obzira po kojem je osnovu učinjeno. Komisija je 17 godina staža pomnožila s dva boda po godini i dobila rezultat od 8 bodova“, naglašava Krčum podatak koji, zapravo, govori do koje mjere su u ovoj zemlji samouvjereni i bezobrazni prekršioci zakona. Pogotovo kad iza njih stoji „politika“.
Sud nije utvrđivao istinitost tih navoda, ali je u presudi zabilježeno da je tužiteljica navela da je, naknadno, od ljudi koji rade u školi čula „kako je ta kandidatkinja rekla da će morati opet muž ići kod Vidića (Smiljan Vidić, HDZ BiH, gradonačelnik Čapljine od 2008. godine, u januaru 2024. protiv njega je podignuta optužnica zbog zloupotrebe položaja – op.ur.) jer se počeo voditi sudski postupak vezano za ovaj natječaj, i da je ravnatelj OŠ u Čerinu njoj sugerirao da ne podnosi zahtjev za zaštitu svojih prava jer da i sam zna s kim ima posla, i da joj je preko njenog poznanika navodno gradonačelnik Vidić, poručio „da se ne igram ćorav posla jer i onako neću dobiti nigdje posao ako su budem hvatala u koštac s njima“.“
Presuda sutkinje Općinskog suda u Čapljini Marije Šimić osim za profesoricu Milićević, značajna je i za širu zajednicu. Kao simboličan pokazatelj da unutar pravosudnog sistema, o kome i domaće nevladine organizacije i analitičari i međunarodna zajednica misli sve najgore (u smislu korumpiranosti, nesposobnosti i partijske kontrole), postoje i „zdrave snage“, što daje nadu. A, osim toga, pokazuje koliko malo je, zapravo, potrebno da život u ovoj zemlji bude puno bolji. I da nas od tog boljeg života dijeli samo funkcionisanje pravne države. Koje, međutim, stranke na vlasti, čitavo vrijeme opstruiraju. Štiteći lične interese svojih kriminogenih i korupciji sklonih vodstava i njihove klijentilističke lance, umjesto interesa građana.
Prepoznaje to, izgleda, i odvjetnik Krčum, koji se ne zadovoljava presudom koja poništava izbor na radno mjesto favorizovane kandidatkinje sa manje bodova od njegove klijentice, te skromnom naknadom od 5000 KM za sve što je profesorica Milićević pretrpjela, nego najavljuje i kaznene prijave.
„Sud je usvojio sve tužiteljičine zahtjeve onako kako su postavljeni. Prema tome, tužiteljica nema razloga biti nezadovoljna. Čak bi se moglo kazati da je Općinski sud u Čapljini pokazao više razumijevanja za mučninu kroz koju prolaze osobe s pravozaštitnom potrebom ove vrste – diskriminirane osobe, nego što je uobičajena praksa naših sudova. Usvojen je i tužiteljičin zahtjev za naknadu nematerijalne štete za duševne boli u iznosu od 5.000 KM. Ovo je prvostupanjska presuda. Na odluku o žalbi će se još čekati, iako su po zakonskim propisima predmeti diskriminacije žurni. No, ja sam podnio i kaznenu prijavu protiv članova natječajnog povjerenstva i drugih “nepoznatih” osoba. Mislim da nije u redu tužiti ustanovu, pa da naknada štete padne na teret poreznih obveznika. Dakle, u ovakve situacije ne bismo dolazili da za svoje “greške” odgovorne osobe plaćaju iz svog džepa. Po džepu treba, a ne na teret proračuna i poreznih obveznika. Moja klijentica će u kaznenom postupku istaknuti imovinskopravni zahtjev – zahtjev za naknadu razlike u plaći koja joj je izmakla“, zaključuje Krčum.
No,… neko bi za ovakve stvari trebao završiti i u zatvoru. Pa da presude u kojima padaju stranačka, nepotistička i koruptivna zapošljavanja prestanu biti izuzeci, nego postanu pravilo. No, daleko smo mi od tog cilja. Što pokazuje i nastavak masovnih stranačkih imenovanja i zapošljavanja i nakon posljednjih izbora, uz otvoreno kršenje zakona i ismijavanje obavezne konkursne procedure.
