Decembarske i januarske obilne padavine u BiH su ponovo pokrenule temu uzroka i posljedica poplava, koje su, na sreću, ovoga puta u većem obimu zaobišle našu zemlju. Izvjesno je da će ova tema biti aktuelna još kraće vrijeme dok se ne stiša nezadovoljstvo onih koji su pretpjeli štetu. Nadležnih što se tiče, oni su reagovali na taj način što raspisuju javne pozive za čišćenje i produbljivanje vodotoka. Ali oni dolaze u periodu kada se u normalnim okolnostima takve radovi ne izvode zbog očekivanih većih vodostaja!
Reakcije lokalnih vlasti, koje takođe nisu do sada pokazale naročitu želju i volju da učestvuju u upravljanju vodotocima, su na nivou bavljenja posljedicama i sanacijom šteta. Tako je Gradska uprava Bijeljina obavijestila vlasnike poljoprivrednih gazdinstava sa područja Janje i Vršana – Novog, koji su pretrpjeli štetu na usjevima na otvorenom i u plastenicima, usljed izlivanja rijeka Drine i Save, da od 2. do 10. februara mogu popuniti odgovarajuću izjavu o pričinjenoj šteti, nakon čega će Komisija izvršiti procjenu štete na usjevima, kako bi im ista bila nadoknađena u skladu sa mogućnostima.
Posljedicama se bave i i JU “Vode Srpske”, apelujući da države susjedi BiH, Srbija i Crna Gora očiste nagomilane količine raznog otpada u hidroakumulacijama, koje su nastale zbog visokog vodostaja u slivu rijeke Drine tokom januara, posebno Hidroelektrane Višegrad.
“Zbog toga je neophodno da u narednom periodu sve države i nadležne institucije u regionu, cjelokupno društvo i svi ljudi pojedinačno, više učine da se zaustavi dalje zagađivanje naših rijeka. Neophodne su akcije čišćenja vodotoka od otpada, od najmanjih potoka na lokalnom nivou, potom pritoka Drine i same rijeke Drine na cijelom toku. Najvažnije je da se utiče na svijest ljudi da ubuduće ne bacaju otpad pored rijeka” – apel je iz ove Javne ustanove.
Za razliku od vlasti u našoj zemlji, u susjednoj Crnoj Gori su problemu nelegalne eksploatacije šljunka i njenih posljedica dali najviši mogući značaj, pokazujući namjeru da legalno i zakonito iskopavanje šljunka proglase nacionalnim interesom.
Sa obrazloženjem da je zbog višedecenijskog iskopavanja šljunka iz korita rijeke Morače, to vodoizvorište sa kojeg se snabdijeva Crnogorsko primorje ugroženo smanjenjenjem dotoka vode, decembra 2020 Vlada Crne Gore zabranila je vađenje pijeska i šljunka iz ove i rijeke Cijevne. Kako ona nije zaustavljena, premijer Dritan Abazović je 25. januara najavio angažovanje Vojske.
Abazović je precizirao da je njeno angažovanje predviđeno da bi štitila nacionalni interes, jer ne postoji veći nacionalni interes od izvorišta. Svoje aktivnosti vojska bi provodila osmatranjem terena helikopterima, a jedna od predviđenih mjera je i instaliranje kamera na riječnim koritima.
“Biće ovo kraj građevinskoj mafiji. Konačno su sve službe na terenu, vađenje šljunka je treći najveći nelegalni biznis u Crnoj Gori. Eksploatacija šljunka nosi najveće ekonomske benefite, poslije nelegalnih aktivnosti šverca cigareta i kokaina” – rekao je premijer Abazović.
I iz prethodne Vlade Zdravka Krivokapića je u novembru 2021. saopšteno da je vađenjem pijeska, prethodnih decenija, država oštećena za preko 138 miliona i da se radi o organizovanom kriminalu građevinske mafije. Dok je Centar za proučavanje ptica još 2017. godine preračunao da se iskopine šljunka prostiru na više od 300.000 metara kvadratnih i da je izvađeno više od 12 miliona kubnih metara, koji su korišćeni uglavnom u građevinskoj industriji.
“Uz prosječnu cijenu od 11,5 eura po kubiku, vrijednost iskopanog materijala je 138 miliona eura. Računica je i više nego jasna, država svoje resurse stavlja na raspolaganje povlašćenim pojedincima koji joj tu uslugu vraćaju trajnom devastacijom” – procjene su iz ovog Centra, kao i da će području Morače biti potrebno duže od vijeka da se oporavi.
Koliko će vrememena biti potrebno da se saniraju devastacije samo u slivu rijeka Bosne i Drine, time se nadležni u BiH očigledno ne žele baviti. Na to su ih pokušali “nagovoriti” aktivisti neformalnih grupa građana koji se u ova dva sliva bore protiv nelegelane i nekontrolisane eksploatcije šljunka, Otvorenim pismom sa dokazima brutalnih devastacija u Osječanima kod Doboja, te Tršiću i Kozluku kod Zvornika. Osim deklarativnog zalaganja, vlasti RS za saniranje tih područja na tome se sve i završilo.
“Crna Gora je manja od BiH i sa manje vodotoka, ako su njihovi aktivisti za zaštitu prirode izračunali štetu od 250 miliona KM, onda je teško i zamisliti kojeg obima su štete u našoj zemlji. U Crnoj Gori se problem nelegalnog šljunčarenja odrazio na smanjenje vodotoka, a kod nas su samo na području Doboja i Modriče nivo vode u gradskim bunarima smanjen za više od dva metra, ali se o tome niko ozbiljno ne bavi. Rješava se ad hok, pregrađivanjem korita rijeka Bosne radi povećanja tog nivoa u vodozahvatima, čime se krši zakon i uništava živi svijet u vodi, ali ni to izgleda nikoga ne brine” – reakcija je aktivista koji se bore protiv nelegalnog šljunkarenja u slivu rijeka Bosna i Drina i korupcije u njihovoj pozadini.
