Namamljen. To je, po riječima predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, glavni krimen vodećeg zagorskog HDZ-ovca Žarka Tušeka.
Onoga koji je uhvaćen na audio-snimci u pregovorima o tajnoj suradnji s lokalnim nezavisnim političarom Viktorom Šimunićem. Tušek je, eto, namamljen i sama činjenica da je, kako je to okarakterizirao premijer, “sjedio s gospodinom u istoj sobi” je “gruba politička pogreška koja se nije smjela dogoditi”.
Epizoda tri
U najnovijoj siječanjskoj aferi lokalnih HDZ-ovih političara (Tušek je treći, nakon Darka Puljašića i Ive Žinića koji su se već ispisali iz vlastite političke budućnosti), eto, za vrh stranke bitno je samo što se njihov zagorski prvak dao namamiti. Ništa sadržaj.
A sadržaj je, međutim, ipak ono što je ključno i što i aferu Tušek ne čini samostojećim ispadom lokalnog wannabe šerifa (HDZ je u toj županiji u oporbi), već samo dijelom iste cjeline, trećom epizodom mučne i temeljite kronike propasti cijelog jednog društva: HDZ&korupcija s2021e03.
Korupcija vulgaris
Jer, HDZ-ov zagorski moćnik, šef županijskog odbora i član Predsjedništva, dakle najužeg upravljačkog tijela najjače hrvatske stranke, nudio je nezavisnom zastupniku “rješavanje” 25 tisuća predizbornih plakata. “Nećeš valjda sam trošiti te novce, odakle ćeš ti dobiti donacije”, kazivao mu je (u prijevodu s lokalnog dijalekta) Tušek. Pa mu je nabrajao koje se sve institucije mogu voditi u županiji, spomenuvši i nekoliko njih za čije je preuzimanje potrebno prvo pobijediti na javnom natječaju. “To je sve na stolu”, prisnažio je Tušek.
Uvjet? Da Šimunić iziđe na županijske izbore i nakon njih koalira s HDZ-om. Da se, ukratko, nakon kampanje s nezavisnom listom, za sitnu naknadicu u vidu dijela troškova kampanje i upravljačkih funkcija u javnim institucijama (za koje Šimunić, usput, nije kvalificiran) pretvori u još jedan u nizu “žetončića” – političkih prebjega koje Plenkovićev HDZ već rutinski koristi za osvajanje ili učvršćivanje vlasti. Ukratko, radi se o najobičnijoj političkoj korupciji.
Slučaj Sabo
Uz jednu sitnu, ali ključnu razliku. Ova ponuda je, za razliku od mnogih proteklih godina (i desetljeća) snimljena. Kao što je bio snimljen SDP-ov Željko Sabo u Vukovaru, kad je 2013. godine HDZ-ovoj vijećnici za glas nudio zaposlenja članova obitelji i pričao o poduzetnicima koji su u stanju ponuditi 50 tisuća kuna za mandat. A Sabo je zbog toga odležao u zatvoru osam mjeseci.
Stoga, priča o “gruboj političkoj pogrešci” političara koji je bio “namamljen”, kako to što monotonijim glasom nastoji formatirati Andrej Plenković, nije ništa drugo nego uvredljivo loš pokušaj minoriziranja ozbiljnog, zatvorski kažnjivog nedjela.
Prava mjera
Je li doista bilo toliko utopistički neostvarivo očekivati da već jutros, nakon objave snimke, u svojoj prvoj izjavi Tušek pokaže elementarnu razinu građanske i političke pristojnosti i da odmah ponudi ostavku na sve funkcije? Ili, kad se to već nije dogodilo, da premijer ne farba javnost s “namamljivanjima” i “pogreškama”, nego izričito poruči što se očekuje od čovjeka koji je pokušao potkupiti političkog suparnika?
“Da živimo u zemlji u kojoj nema korupcije, vjerujem da bi me premijer nazvao i rekao mi hvala”, rekao je danas Šimunić. Gorak i ciničan osmijeh koji ta rečenica izaziva je prava mjera stvarne, Plenkovićeve Hrvatske danas.
