Bageri, kamioni i buldožeri uskoro bi mogli da vade gips na granici Nacionalnog parka Una, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine (BiH).
Kompanija “Siniat” iz Bihaća, grada u kojem se nalazi nacionalni park, planira da otvori kamenolom, na osnovu koncesije koju su dobili prije devet godina.
“Siniat” je u vlasništvu belgijske kompanije “Etex” koja se bavi proizvodnjom građevinskih materijala.
Površinski kop će biti smješten oko pet kilometara sjeverno od Kulen Vakufa, mjestašca na obali rijeke Une, koje teritorijalno pripada Bihaću.
Iz uprave Nacionalnog parka upozoravaju da bi zbog blizine budućeg kopa mogao biti ugrožen biodiverzitet.
Nacionalni park Una je jedan od četiri nacionalna parka u BiH, sa više od 1.900 biljnih vrsta što iznosi više od pola svih vrsta prisutnih u zemlji. Takođe, prema podacima NP Una, na njegovoj teritoriji živi više od 50 zaštićenih vrsta životinja.
Šta se zna o projektu?
Iz Ministarstva okoliša i turizma Federacije BiH za Radio Slobodna Evropa (RSE) je rečeno da je investitor po pitanju dozvola “tek na početku”, jer im nedostaje, između ostalog, dozvola za eksploataciju i upotrebna dozvola.
Upkos tome, ovo ministarstvo je 19. aprila objavilo na svom sajtu da nema potrebe za izradom studije uticaja na životnu sredinu.
Iz Ministarstva za RSE je pojašnjeno da su odluku donijeli na osnovu dostavljene dokumentacije i mišljenja nadležnih organa.
Prema važećem entitetskom zakonu, procjena uticaja na životnu sredinu se vrši u dvije faze.
U prvoj se utvrđuje da li ima potrebe za izradom studije uticaja na životnu sredinu. Ukoliko ima, ide sa na drugu fazu koja podrazumijeva izradu studije o procjeni uticaja.
Ukupne količine gipsa iznose nešto više od 13.000 tona, predloženi prostor za eksploataciju pet hektara, dok je ukupni odobreni koncesioni prostor skoro 72 hektara (oko 720.000 kvadratnih metara).
Inače, koncesioni ugovor sa Vladom Unsko-sanskog kantona (jedan od 10 kantona u Federaciji BiH, jednom od dva bh. entiteta) sklopljen je 2015. godine, na period od 25 godina.
Iskopani kamen će moći da se koristi u proizvodnji gips ploča, gipsanih maltera, u proizvodnji cementa i sl.
Rudarski institut iz Tuzle je procijenio da bi se iz ovog kamenoloma gips mogao eksploatisati naredne 74 godine.
Blizina nacionalnog parka
Površinski kop će biti udaljen oko kilometar i po od Une, ali i 100 metara od potoka Lončić, koji se ulijeva u tu rijeku. Prema idejnom rudarskom projektu, potok će biti izmješten.
Kako navodi Rudarski institut iz Tuzle, koji je radio Zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu, očekuje se da će “emisije sedimentne i lebdeće prašine u procesu bušenja i miniranja” negativno uticati na životnu sredinu.
Ipak, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH, ranije je dao mišljenje da eksploatacija gipsa “ne bi trebalo” da ima štetan uticaj na zdravlje stanovništva i životnu sredinu.
Niko nije protiv razvoja, ali on mora biti u skladu sa principima i načelima očuvanja prirode, kaže za RSE Amarildo Mulić, direktor Nacionalnog parka Una. Dodaje da je problem za nacionalni park moguća prerada gipsa i način transporta.
“Ako taj način transporta bude kroz nacionalni park, ili dijelove nacionalnog parka, recimo unskom prugom, željezničkom prugom koja nije eksploatisana, onda se moraju preventivne mjere za eksploataciju preuzeti”, rekao je Mulić.
On smatra da bi i potencijalni zagađivač trebalo da plaća određenu kompenzaciju upravi zaštićenog područja. Ocjenjuje da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma, koje je nadležno za ekološke dozvole u tom bh. entitetu, trebalo u saradnji sa njima da formira mišljenje o projektu.
“Podzemne vode su tu, i blizina rijeke Une na tom području, potoka šumskih, podzemnih… ta studija bi trebala uključiti geologiju tla i sistem podzemnih voda, da se utvrdi da li će oni eksploatacijom doći do tih podzemnih voda koje se dalje podzemnim kanalima ulijevaju u rijeku Unu”, izjavio je Mulić.
Kaže da bi, zbog složene hidrologije područja, eksploatacija gipsa narušila kvalitet voda, kao i vodenu i priobalnu floru i faunu.
‘Možemo i bolje od tog’
Alma Midžić, iz bihaćkog udruženja “Nova agenda za razvoj”, za RSE kaže da, sudeći po dosadašnjim iskustvima sa mehanizmima kontrole u BiH, “nije optimistična” da će kop biti otvoren u skladu sa svim propisanim mjerama.
“Sve i da bude u skladu sa mjerama, zamislite vi kada dođu turisti, ili naši lokalni ljudi koji posjećuju ljepote Bosne i Hercegovine, kada vide takav jedan projekat na samoj granici NP Una”, istakla je ona.
Podsjeća da su, čak, postojali projekti hidroelektrana u okviru samog parka. Dodaje da razumije potrebu za privrednim razvojem.
“Ali, ja iskreno vjerujem da mi možemo i bolje od tog. Od onoga što nam je ostalo od te prirodne ljepote, da malo bolje planiramo kako da to koristimo, i kako da građani dobiju prilike za zaposlenje”, kazala je ona.
Prema njoj, od NP se moglo “daleko više prihodovati nego od jednog rudnika gipsa”.
U blizini planiranog kamenoloma, na lokaciji “Breščić”, u ranijem periodu je kompanija “Rudnici gipsa” iz Donjeg Vakufa vadila kamen.
Zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na okoliš navodi da je u budućnosti vjerovatan nastavak eksploatacije na tom mjestu, te da bi istovremena eksploatacija gipsa imala “kumulativni” negativan uticaj na Nacionalni park.
Lokalna zajednica i kamenolom
Nekoliko kilometara južno od budućeg kopa, nalazi se Kulen Vakuf, čiji mještani većinom žive od turizma.
Nermin Dedić, predsjednik Mjesne zajednice Kulen Vakuf, rekao je za RSE da on o kamenolomu “nema nikakve informacije”, a da u tom gradiću trenutno nema nikakve industrije.
“Ima nešto zaposlenih u Bihaću, koji idu na posao, većinom su stariji, penzioneri, pa kao dopunska djelatnost – ili čak osnovna djelatnost – ima određen dio stanovništva koji se bavi turizmom”, objašnjava Dedić.
Iako, kaže, načelno podržava eksploataciju ako bi određen broj ljudi bio zaposlen, on i većina lokalnog stanovništva su protiv kamenoloma ako bi ugrozio turizam.
“Vjerovatno će biti studija zaštite okoliša, kao prethodna dozvola za eksploataciju mora biti, i ako prođe sve te studije koje su vezane za rudnik, onda ne bi trebalo biti problema”, smatra Dedić.
Elvedin Sedić, gradonačelnik Bihaća, izjavio je za RSE da je prije desetak godina, Gradsko vijeće dalo saglasnost za kop.
Ipak, naglasio je da on “neće imati njegovu blagonaklonost” ako bude štetio životnoj sredini i razvoju turizma.
“Iz perspektive grada, iz perspektive Nacionalnog parka koji se nalazi na području Bihaća, mogu reći da sve ono što se negativno održava na turizam, na lokalnu zajednicu u smislu daljeg razvoja turizma, takve stvari nisu pozitivne. Ne govorim ovdje samo o gradskoj upravi, govorim o ljudima koji žive ovdje i koji žive od turizma”, istakao je Sedić.
Kaže da je turizam značajna privredna grana Bihaća, da je prošle godine bilo 179.000 prodatih ulaznica za NP Una, a ove godine očekuju više od 200.000 turista.
Bihać je “jedna od opština sa najviše zaštićenog prostora u BiH”, kako je navedeno u Zahtjevu za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu.
Od 900 kvadratnih kilometara prostora, ukupno 225 je zaštićeno na neki način.
Kada će kamenolom početi sa radom?
Preduzeće “Lafarge Adria Gips” Bihać još 2011. godine je dobilo ekološku dozvolu za eksploataciju gipsa od entitetskog Ministarstva okoliša i turizma.
Godinu dana kasnije su promijenili ime u “Siniat”, a ekološku dozvolu su obnovili 2016. godine.
Direktor “Siniata”, Esad Mahmutović, kaže za RSE da se projekat nastavlja, ali ga koči spora administracija.
Plan je da se iskopani gips kasnije prerađuje u fabrici koja bi najvjerovatnije bila otvorena u Bihaću.
“Eksploatacija gipsa, to vam je kao kamen, mi smo prebacili eksploataciju na mjesto koje nije vidljivo s puta koji ide prema Nacionalnom parku. Tako da ne ugrožava vizuelno, jer će tu biti turisti”, rekao je Mahmutović.
Ističe da su “ispoštovane sve ekološke mjere”, te da osim mehanizacije “nema tu šta da ugrožava okolinu”.
“Gips kao gips, to je kamen, to je prirodna materija. Pogotovo jer na tom mjestu imate samo kop, gdje može doći samo do prašine tokom eksploatacije, a prerada tog gipsa bi bila već u fabrici”, naglasio je Mahmutović.
Kaže da bi kop zapošljavao maksimalno 20 radnika, jer posao uglavnom, rade mašine, ali da bi bilo drugačije ako bi se otvorila fabrika.
