U Delegaciji Evropske unije (EU) navode kako je usvajanje i provedba zakona o zaštiti “zviždača” jedan od ključnih prioriteta navedenih u Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, posebno s ciljem jačanja prevencije i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, odnosno da je potrebno poboljšati usklađenost zakonodavnog okvira za zaštitu “zviždača” u BiH s pravnom stečevinom Evropske unije i osigurati njegovu učinkovitu primjenu radi odgovarajuće zaštite “zviždača” od zastrašivanja ili odmazde.
“Samo trenutnim i odlučnim djelovanjem, kao odgovorom na ove navode, nadležne institucije mogu spriječiti zastrašujući učinak na sve potencijalne ‘zviždače’. Bilo koji navod o štetnim radnjama, ukoliko ostane neistražen, ozbiljno narušava povjerenje javnosti u sistem zaštite ‘zviždača’”, kažu u Delegaciji EU.
Sličan stav su iznijeli u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u BiH, gdje su rekli da je promocija vladavine zakona i borba protiv korpucije i dalje najvažniji pojedinačni zadatak za BiH i da je njegovo ispunjenje od egzistencijalne važnosti za zemlju.
“Da bi se povećao nivo transparentnosti i riješio problem endemske korupcije u BiH, mora postojati sistem koji ohrabruje i štiti one koji razotkrivaju slučajeve korupcije. ‘Zviždači’ moraju imati odgovarajuću zakonsku zaštitu bez straha od odmazde”, kažu u Ambasadi SAD-a.
Tokom trajanja disciplinskog postupka Mešić i njegov pravni zastupnik navodili su kako smatraju da je sam postupak odmazda za prijavu korupcije koju je on podnio, kao i intervju koji je dao za istraživanje BIRN-a BiH o nepravilnostima u radu carinskih terminala. Iz UIO-a su demantovali takve navode tvrdeći da je postupak protiv Mešića pokrenut zbog istupa u medijima, a ne zbog prijave.
Ali stav Ureda visokog predstavnika (OHR) jeste kako je adekvatna i potpuna zaštita osoba koje prijave slučajeve korupcije, “zviždača”, znak visokih standarda u okviru pravosudnog sistema i demokratske zrelosti, te da stoga mora biti uspostavljen pravni okvir koji će ohrabrivati ljude da prijave korupciju, ali i da budu na sveobuhvatan način zaštićeni, bez straha da će se neko tim osobama osvetiti.
U odluci Disciplinske komisije UIO-a je navedeno da je Mešić odgovoran za “iznošenje u javnost neistina, neprimjerenih i paušalnih komentara zasnovanih na isključivo vlastitoj percepciji i shvatanju pozitivnih propisa, te neprovjerenih informacija o radu i menadžmentu Uprave na način da je neovlašteno dao izjavu” koja je objavljena na portalu BIRN-a BiH Detektor.
Mešić je javno za BIRN BiH govorio o prijavi Državnom tužilaštvu nepravilnosti prilikom naplate parkinga na carinskim terminalima privatnim kompanijama, nakon čega nije bio saslušan duže od godinu dana. Nedugo nakon objave istraživanja BIRN-a BiH u junu o tome kako je više od polovine od 330 miliona maraka prikupljenih po osnovu parkiranja na carinskim terminalima u BiH, u proteklih deset godina, završilo na računima privatnih firmi, UIO je protiv Mešića pokrenuo disciplinski postupak iako je on ranije od Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK) dobio status nakon “zviždača”, odnosno “zaštićenog prijavitelja korupcije”.
Iz UIO-a su ranije ustvrdili da se disciplinski postupak nikako ne može dovesti u vezu sa statusom “zaštićenog prijavitelja korupcije” i da su postupali u skladu sa Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama BiH te o tome obavijestili APIK.
Mešić je, kako je BIRN BiH pisao ranije, kao “zaštićeni prijavitelj korupcije”, nakon pokretanja disciplinskog postupka APIK-u podnio zahtjev da trpi štetnu radnju, nakon čega je njegov zahtjev proslijeđen Upravnom inspektoratu Ministarstva pravde BiH radi vršenja određenih provjera. Direktor APIK-a Hasim Šabotić tvrdi da Agencija, nakon prijema zapisnika Upravnog inspektorata, i “pored najbolje volje”, ne može dati instrukcije UIO-u BiH u vezi s disciplinskim postupkom.
“Prema zapisniku Upravnog inspektorata, ne može se dostaviti instrukcija UIO-u radi štetnih radnji koje gospodin Mešić trpi, jer je napravio određene propuste koji se uopšte ne mogu vezati za prijavu korupcije, što znači da je bio dužan da obavlja poslove i zadatake u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, tako da se pokretanje disciplinskog postupka ne može podvesti pod ‘trpljenje štetne radnje’. Iznošenje podataka u medije ili javnost u Pravilniku UIO-a se podvodi pod ‘prekršaj’”, kazao je Šabotić.
Mešić se odlučio govoriti za BIRN BiH tek nakon što godinu dana od prijave koju je podnio Državnom tužilaštvu nije saslušan niti je Tužilaštvo donijelo odluku po njegovoj prijavi.
U izvještaju koji je predstavio pravni stručnjak Reinhard Priebe navedeno je kako APIK nije uspio postati vidljiv i doći do izražaja, kao i da je ova agencija propustila brojne važne prilike da se pozicionira kao centralno tijelo u borbi protiv korupcije, uključujući i oblast zaštite prijavitelja korupcije. Iako APIK, kako stoji u Priebeovom izvještaju, raspolaže dovoljnim materijalnim i ljudskim resursima za pravilno funkcionisanje i postizanje konkretnih rezultata, uglavnom je izostalo pozicioniranje Agencije u borbi protiv korupcije.
Zastupnik u Državnom parlamentu Saša Magazinović ističe da se iz dosadašnje prakse vidjelo da svoju funkciju nije ispunio zakon koji ohrabruje ljude da prijave korupciju i pruži im zaštitu, tim prije što oni koji se odvaže da korupciju prijave pod svojim imenom i prezimenom budu u poziciji da nakon nekog vremena shvate da im je to “greška”, odnosno da je bolje anonimno podnijeti prijavu, što je, prema njegovim riječima, “ogromna anomalija ovog društva jer pojačava strah među ljudima da se bore za pravdu”.
“Svi očekuju od APIK-a da ne ćute na ovakve slučajeve i da se njima bave. Ovdje se svi ponašaju kao dijete koje se boji mraka, a pred ovim stvarima ne treba zatvarati oči, nego se s njima suočiti. Ne postoji problem na ovom svijetu koji će se riješiti ignorisanjem”, kaže Magazinović i dodaje kako se primjena trenutnog zakona izvrgnula ruglu.
Mirjana Marinković-Lepić, zastupnica u Parlamentu BiH, mišljenja je kako je potrebno donekle revidirati postojeće zakonske propise i donijeti ih i na ostalim nivoima vlasti, jer su “zviždači” samo “zaštićeni” na državnom nivou, te da neće doći do prijave korupcije ukoliko institucije u kojima su je zaposlenici prijavili, na bilo koji način budu pokušavale da osujete njihove namjere.
“‘Zviždači’ treba da koriste sve moguće kanale kako bi ukazali na korupciju”, kaže Marinković-Lepić.
Mešić je u ranijim izjavama za BIRN BiH govorio da su protiv njega pokrenuta dva disciplinska postupka, te isticao da, “umjesto da se istražuju slučajevi koje je prijavio i koji nanose štetu Upravi za indirektno oporezivanje, državi i građanima ove zemlje”, sumnjiči se on za nanošenje navodne štete Upravi.
U drugom disciplinskom postupku protiv Mešića preispituje se njegova uloga u nabavci i izboru ponuđača higijenskih sredstava za Granični prelaz Rača, a riječ je o radnjama iz 2018. godine, a oba postupka je Mešić dovodio u vezu sa činjenicom da je on prijavitelj korupcije.
U slučaju kada neko istupa u javnosti, ako se radi o stvari od javnog značaja, institucije ne bi smjele posezati za sankcijama, smatra Uglješa Vuković iz Transparency Internationala (TI) BiH, te navodi da su “zviždači” ili prijavitelji korupcije često suočeni sa odmazdama kao što je čin profesionalne degradacije, i da je baš zbog toga bitno da postoji efikasan mehanizam pravne zaštite.
Takav mehanizam, prema Vukoviću, treba poništiti posljedice odmazdi, ako su one u vezi sa činjenicom da je neko prijavio korupciju, te je u ovakvim situacijama najbitnije da institucija koja pruža zaštitu, u ovom slučaju APIK, utvrdi da li su štetne radnje preduzete prema prijaviocu u vezi s prijavom koju je podnio.
“Tu se upravo otvara prostor za zakonske izmjene jer pravna zaštita koja se pruža ‘zviždačima’ mora biti hitnog karaktera. Otklanjanje štetnih radnji je svojevrsna privremena mjera obezbjeđenja kojom se treba zaštititi svaki uzbunjivač ako postoji i najmanja sumnja da on ili ona trpe posljedice zbog toga što su nešto iznijeli u javnost, ili prijavili stvar od javnog interesa”, naglašava Vuković.
Sistem zaštite prijavitelja korupcije i aktivista civilnog društva aktivnih u poljima antikorupcije, transparentnosti, antidiskriminacije i u sistemu zaštite i prevencije kršenja ljudskih prava u BiH praktično je neriješeno, smatra Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH.
“Imamo zakonski okvir koji nije dovoljno definisan, koji je u potpunosti zastario i ne odgovara potrebama BiH, koji radi na potpunom obesmišljavanju mehanizama zaštite prijavitelja korupcije, čime dolazi praktično do jedne generalne reakcije javnosti da se ne isplati uopšte ulaziti u različite vrste prijava, u rješavanje različitih vrsta problema s kojima se građani susreću, nego se sve svodi na onu narodnu: ‘Šuti i trpi’”, navodi Miraščija.
Mešić je ranije, tokom disciplinskog postupka, za BIRN BiH kazao kako je svoju prijavu o nepravilnostima poslao jer se radi o javnom interesu.
“Nema tu nikakvog narušavanja ugleda UIO-a, zato što je ta prijava bila u javnom interesu i u pitanju su javni prihodi. Ukazano je na nepravilnosti, dostavljeni su materijalni dokazi Tužilaštvu”, rekao je Mešić.
U disciplinskom postupku protiv njega u toku je žalbeni postupak.
