Pitanje iz naslova implicira kome je odgovoran visoki predstavnik. Nekakva elementarna logika bi nalagala da je odgovoran onome ko ga je postavio. Po vlastitom priznanju, visokog predstavnika imenuje upravni odbor Savjeta za implementaciju mira, a koji se sastoji od: Francuske, Italije, Japana, Kanade, Njemačke, SAD, Velika Britanije, Predsjedništva Evropske unije, Evropske komisije i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska.
No da li je baš tomu tako i zašto nije?
Kako su prenijeli mediji 9. januara 2024. portparol Evropske komisije izjavio je kako je ista, dakle EK, primila k znanju najavu visokog predstavnika Kristijana Šmita, da je blagoizvolio odlučiti da nametne izmjene Izbornog zakona BiH.
Ako pogledamo sastav Savjeta za implementaciju mira, od deset članica savjeta, pet je predstavnica EU, bilo zemalja članica, bilo institucija same EU kao takve, dakle većina. Pa kako onda visoki predstavnik obavještava tijelo koje mu je nadređeno o tome šta je blagoizvolio učiniti, zar logika stvari ne nalaže suprotno, da tijelo kojemu je odgovoran njemu nalaže šta da čini, jer u ovlaštenjima upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira se navodi „upravni odbor visokom predstavniku daje političke smjernice.“
U izvještaju za BiH za 2023 Evropska komisija se poziva na izvještaj misije OSCE/ODIHR da su odluke koje je nametnuo visoki predstavnik kojim se mijenja Izborni zakon i Ustav F BiH došlo do narušavanja pravne sigurnosti. Istina Evropska komisija je propustila da u izvještaju da svoj stav o tom pitanju ali činjenica da navodi izvještaj OSCE/ODIHR implicira da i ako nužno nije potpuno saglasna, takva konstatacija ima nekog utemeljenja.
Kada je donosio odluke kojim se po kvalifikaciji OSCE/ODIHR narušavala pravna sigurnost u BiH, Delegacija EU u BiH je saopštila, „da ih je primila k znanju, i da su to isključivo odluke OHR.“
Dakako, nakon gore navedenog bi bilo blasfemija očekivati pominjanje mišljenja Venecijanske komisije još iz daleke 2005. godine o „nespojivosti uloge visokog predstavnika sa demokratskim ustrojstvom zemlje“. Još bi bizarnije bilo u ovom kontekstu pominjati Kopenhagenske kriterije ili princip „fundamentals first.“
Čak i ako poklonimo povjerenje školi mišljenja o potrebi pragmatičnog pristupa, ostaje pitanje zašto visoki predstavnik ne nametne sve zakone i strategije iz 14 prioriteta, sa kojim se evo BiH već petu godinu zlopati ispunivši tek 2 prioriteta formalne prirode, pa da se agonija okonča i počnu pregovori, a onda u pregovorima klaster po klaster, poglavlje po poglavlje, pa gdje zapne opet visoki predstavnik nametne.
Dobro, jasno je i bez ovolikog karikiranja i onako tragikomične stvarnosti da to nije rješenje, ma koliko nastojali igrati ulogu bilo ludog, bilo zbunjenog. Ali nije rješenje ni ovo postojeće, koje predugo traje, a koje se svodi na otužni i dosadni politički igrokaz. Taj igrokaz se svodi na tajne i polu-tajne dilove etnopolitičkih elita između sebe i sa EU, dok u javnosti se proizvodi privid reformi i napretka, dok u pozadini tinja, pa se s vremena na vrijeme razbukti politička kriza, a u suštini se ne mijenja ništa.
Kao jako dobra ilustracija ovog stanja može poslužiti uvid iz sada već davnog ali izvrsnog Žižekovog teksta u Gardijanu iz 1992 „Etnički ples smrti“ (Ethnic Macabre Dance) koji ide otprilike ovako:
Ekspedicija evropskih antropologa na Novom Zelandu u potrazi za plemenom za koje su postojala predanja da izvodi strašni ples smrti, otkrila je pleme i stupila u kontakt s njima zamolivši ih da im izvedu taj strašni ples smrti. Pripadnici plemena udovoljili su zahtjevu i izveli ples, koji je odgovarao prethodnim saznanjima ekspedicije. Ekspedicija se vratila u civilizaciju, objavivši zapažen izvještaj o tome.
Uskoro nakon toga, druga ekspedicija je ponovo došla da podrobnije istraži pleme i običaje uključujući i ples smrti. Nakon što su naučili jezik i podrobnije se upoznali s plemenom, ispostavilo se da taj ples kao takav nikad nije postojao i da su ga zapravo izmislili za potrebe posjete prve ekspedicije kada su shvatili šta oni žele.
U suštini ekspedicija se vratila predubjeđenjem sa kojim je otišla. Kako tad, čini se da i sad neka druga plemena igraju etnički ples smrti pred nekim drugim ekspedicijama..
Čini se kao dovoljno ilustrativno da ilustrativnije ne može biti, bili ludi ili zbunjeni.
