Uloga uzbunjivača danas je važnija nego ikada, a očekivanja javnosti da će se političari i kompanije ponašati pošteno i odgovorno stalno rastu.
Upravo sa ovim rastućim očekivanjima, zviždanje je postalo moćno i sve popularnije sredstvo za građane da razotkriju korupciju koja šteti javnom interesu.
Navodi se ovo u izvještaju „Koliko zemlje Zapadnog Balkana štite zviždače“ Koalicije za zaštitu uzbunjivača, a realiziranog uz podršku USAID-a, te The German Marshall Fund of the United States.
Potrebna je veća zaštita od odmazde
U projektu pod nazivom „Ispunjavanje obećanja zviždačima – odbrana i prava građana i suzbijanje korupcije „ sudjelovale su nevladine organizacije iz šest zemalja Zapadnoga Balkana. Njihov cilj nije bio samo ustanoviti status i prava zviždača, već i uskladiti politike zemalja kandidata i potencijalnih kandidata za članstvo sa pravilima Europske unije o zaštiti uzbunjivača.
Izvještaj pokazuje kako se sve više osoba u zemljama Zapadnog Balkana odlučuje prijaviti nedolično/nezakonito ponašanje, te im je zato potrebna i veća veća zaštita od otpuštanje, tužbe, krivičnog gonjenja i uznemiravanja.
Konstatirano je da svih šest zemalja imaju zakone i sisteme s ciljem zaštite građana – boraca protiv korupcije, ali i odmazde, što ovaj dio Europe čini globalnim liderom u ovoj oblasti.
– Sada je izazov osigurati da ovi sistemi rade efikasno i brzo u stvarnim slučajevima – za dobrobit uzbunjivača i službenika za borbu protiv korupcije – navedeno je u izvještaju.
Između ostalog, izvještaj predstavlja pregled koliko dobro funkcioniraju sistemi zaštite, analizira ishode pritužbi na odmazdu, procijenjuje učinak zviždača i utvrđuje prednosti i slabosti sistema zaštite.
Konkretno, to znači da detaljno naveden broj osoba koje su prijavile zaštitu, broj onih koji su je dobili, broj odbijenih. Identificirani su, gde je god to moguće, razlozi zbog čega je zaštita uskraćena.
Dvostruko više od međunarodnog prosjeka
Prema izvještaju, 40 posto prijavitelja za zaštitu od odmazde od javnim institucijama dobili su pozitivan odgovor na svoj zahtjev. Riječ je o zemljama gdje sisteme uzbunjivača nadziru administrativne institucije: Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Stopa uspješnosti u ovih pet zemalja je skoro dvostruko veća od međunarodnog prosjeka, što, između ostaloga ukazuje, da su mnogobrojne aktivnosti Koalicije za zaštitu zviždača, bile uspješne.
No, potrebna su i dodatna poboljšanja, bez obzira što su dosadašnji podaci ohrabrujući.
Posebno se to odnosi na nedostatak informacija jer zvanične institucije u svih šest zemalja Zapadnog Balkana ne definiraju kakvu vrstu zaštite dobijaju uzbunjivači.
Zanimljivo je da u svim zemljama (osim Srbije) zvanične institucije imaju samo ovlaštenje da preporuče poslodavcu se ne svete zaposleniku, ali ga ne mogu vratiti na posao u slučaju otpuštanja, suspenzije ili degradacije.
U Srbiji nije poznato da li su oni koji su dobili zaštitu ikada vraćeni na posao.
– Dakle, iako su najmanje 54 osobe u šest zemalja “pobijedile”, nije poznato gdje su zapravo bili zaštićeni od otpuštanja ili vraćenina posao nakon otpuštanja… – navedeno je.
Također, zvaničnici nisu objavili detalje o tome zašto su odbijene zaštite. Dokazi sugerišu da većina tražitelja nije ispunila zakonske uslove. Na primjer, nisu bili zaposleni, nisu prijavili dokaze zločina ili korupcije, ili nisu pretrpjeli odmazdu na poslu. Naravno, mnogi nisu dobili zaštitu jer se legitimno nisu kvalificirali za nju. Međutim, nije poznato da li je nekim nepravedno uskraćena.
Zato je zaključeno da ovi značajni nedostaci moraju biti riješeni kako bi se osiguralo da prijavitelji dobijaju zaštitu na koju imaju zakonsko pravo i da podižu svijest u javnosti da je ono što rade ispravno.
Procjena je ipak da javne institucije u svih šest zemalja na adekvatan način evidentiraju i prate žalbe i ishode odmazde, no u tome im fali transparentnosti.
– Sakupljanje ovih informacija, davanje javnosti na uvid javnosti, dva su glavna glavna koraka za uspostavu uspješnog programa zaštite uzbunjivača. Posljednji korak za institucije je prikupljanje i javno dijeljenje informacija o naporima da zaštiti i vrati uzbunjivače na posao i da budu potpuno transparentne u vezi sa njima odluke o odobravanju ili odbijanju zahtjeva za zaštitu.
Nigdje kao u BiH
Kada je u pitanju zaštita zviždača u Bosni i Hercegovini, prema izvještaju Fondacije Infohouse, koja je realizirala projekat za BiH, opet poseban slučaj jer zaštitu reguliraju četiri odvojene institucije – Agencija za borbu protiv korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije, tu su i institucije za Republiku Srpsku, Brčko Distrikt i Ured za borbu protiv korupcije u Kantonu Sarajevo.
Svaka od ove četiri institucije ima svoje „zakone“. Tako se APIK vodi onim na državnom nivou i odnosi se isključivo na državne službenike i zaposlenike na državnom nivou i ne obuhvata druge nivoe. Zakon za Republiku Srpsku predviđa da prijavitelj korupcije može biti bilo ko ima neposredna znanja o počinjenoj korupciji. Korupciju prijavljuje rukovodiocu/teljici institucije, a potom sudu. Zakon ne predviđa bilo kakvu specifičnu zaštitu osim privremene mjere koju izriče sud. Zakon Distrikta Brčko predviđa prijave Uredu, no, prijaviti se može samo „povreda zakona, drugog propisa, kao i nepravilnosti u radu i prevare koje ukazuju na postojanje korupcije“. Zakon u Kantonu Sarajevo predviđa da Ured za borbu protiv korupcije dodjeljuje status uzbunjivača, ali da uzbunjivači, ako trpe štetne aktivnosti, moraju ići na sud.
Skriveno od javnosti
I u Bosni i Hercegovini baš kao i u drugim zemljama Zapadnog Balkana izvještavanje institucija o zaštiti prijavitelja/ica korupcije je neadekvatno. Treba reći da zvaničnog izvještavanja gotovo i nema, da javnost zapravo i ne može pratiti šta se dešava sa prijaviteljima, da nam institucije nude šture materijale, bez mnogo podataka, objašnjenja, datuma, naziva institucija….
– Nema ni podataka o eventualnim nalazima kršenja zakona o zaštiti prijavitelja. Niko u BiH ne radi na popularizaciji ili promociji prijavitelja/ica korupcije i to je jedan od razloga da ih je jako malo, a novinari/ke i mediji to ne rade jer nemaju podataka – navela je Fondacija Infohouse.
Kad je riječ o broju prijavljenih predmeta, Transparency International bilježi da je u prvih šest mjeseci ove godine pokrenuto 194 predmeta u vezi sa korupcijom – 87 se odnosi na neregularnosti u državnoj upravi. S druge strane APIK ima podatke za period 01.08.2022. – 30.06.2023. kada su dobili dva zahtjeva za dodjelu statusa zaštićenog prijavitelja korupcije. Odobren je samo jedan.
Inače, od početka primjene Zakona (2014.) odobrena je zaštita samo za 11 osoba, a stigla je 91 prijava sumnje na korupciju. Od 2014. APIK-u se obratile 24 osobe koje su tražile zaštitu.
Zakon u RS ne poznaje proceduru za dodjeljivanje statusa zaštićenog zviždača.
U Distriktu Brčko Zakon o zaštiti zviždača stupio je na snagu 2018. godine i od tada su četiri osobe koje su zaatražile i dobile zaštitu.
Iste godine osnovan je i Ured za borbu protiv korupcije u Kantonu Sarajevo. Zanimljivo je da je u prvih 100 dana rada dobio čak 189 prijava korupcije.
U ovoj godini podneseno je 11 zahtjeva za zaštitu. Pet ih je odobreno, ostali su „na čekanju“.
Kad je riječ o kršenju Zakona o zaštiti uzbunjivača, izrečenim kaznama ili sankcijama, do podataka je također teško doći.
Nadzor nad provođenjem zakona na nivou BiH vrše Upravna inspekcija i APIK.
Ko nadzire provođenje Zakona?
U izvještaju za BiH istaknuto je da je zadatak APIK-a da svake godine objavi spisak institucija i pravnih lica u kojima je prijavljena korupcija, uz navođenje vrste štetnih radnji poduzetih prema uzbunjivačima i informacije o izvršenim korektivnim mjerama. To ne radi.
U Republici Srpskoj nadzor vrši Republička uprava za inspekcijske poslove. Po prijavi ili po službenoj dužnosti inspektori pokreću prekršajne postupke. Odgovorna lica i nadležni sudovi obavezni su da do kraja januara tekuće godine dostave izvještaj Ministarstvu pravde o broju i ishodu primljenih prijava i postupaka za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju, koji se vode i koji su okončani u protekloj poslovnoj godini. To ne rade. Ministarstvo pravde RS bi trebalo ove podatke objaviti na internet stranici i da ih dostavi Komisiji za provođenje entietske Strategije za borbu protiv korupcije. Ta komisija podnosi izvještaj Narodnoj skupštini i Vladi Republike Srpske. Ni to ne rade.
– U BiH ne postoji mogućnost žalbe uzbunjivača prije sudske zaštite jer institucije koje daju status zviždača nemaju izvršne ovlasti. No, oni koji smatraju da zaslužuju status uzbunjivača bi se, u skladu sa zakonima, mogli žaliti za svaki nivo drugim institucijama – navodi se u izvještaju Infohouse za BiH.
Istaknuto je da na nivou Bosne i Hercegovine na žalbe uzbunjivača odgovara Upravna inspekcija pri Ministarstvu pravde. U Republici Srpskoj je rok za podnošenje tužbe 30 dana od dana saznanja za štetnu posljedicu, najkasnije u roku od godinu dana. Ako je uzbunjivač prethodno koristio internu zaštitua ima rok od 30 dana nakon odluke ili isteka roka za postupanje odgovornog lica da se obrati sudu.
Kad je u pitanju Brčko Distrikt – nadzor nad provođenjem Zakona obavljaju Upravna inspekcija Vlade Distrikta u organima javne uprave i nadležne inspekcije u institucijama Distrikta, javnim preduzećima, ustanovama i drugim pravnim licima koje je osnovao Distrikt, pravnim licima i preduzetnicima. Izuzetno, u institucijama pravosuđa nadzor nad provođenjem ovog zakona provodi Pravosudna komisija Distrikta.
Ministarstvo pravde i uprave u Kantonu Sarajevo nadzire provedbu Zakona.
Šta se mora mijenjati?
Da se nešto mora mijenjati kako bi se status i zaštita zviždača poboljšali, a ohrabrili drugi na borbu protiv korupcije, svima je jasno.
Odavno su u pripremi izmjene Zakona na nivou BiH, održano je nekoliko sastanaka, ali je još nejasno u kom pravcu sve ide.
S druge strane, organizacije civilnog društva godinama zagovaraju usvajanje zakona o zaštiti zviždača u FbiH. Jedan tekst kruži između institucija već nekoliko godina. Zakon o zaštiti zviždača Federacije BiH utvrđen je 2018. godine, a kasnije je upućen u parlamentarnu procedure. I u vrijeme nastanka ovog izvještaja je na čekanju.
Šta nas zabrinjava? Pad broja predmeta po prijavama zviždača koji prijavljuju korupciju iz radnog okruženja. Ove godine pokrenuto je tek 7 takvih slučajeva, 29 ih je bilo u prvoj polovini 2023.
Možda razloge treba tražiti i u slučaju zviždača Sanjina Sinanovića, kojem je krajem janbuara ove godine Sud BiH presudio da se vrati na posao, uz nadoknadu plaća i troškova za advokatske troškove za utuženi period.
– Presuda je donesena nakon sedmogodišnjeg procesa. Sinanović je apsolutni je rekorder u institucijama BiH po broju pokrenutih disciplinskih postupaka. U dvije godine pokrenuto i provedeno šest disciplinskih postupaka s deset tačaka optužnice – navedeno je u izvještaju za BiH.
U martu je zaštićeni prijavitelj korupcije Emir Mešić definitivno je izgubio sudski spor protiv UIO BiH, koja ga je degradirala na niže radno mjesto jer je javno prijavio korupciju.
Sistem protiv zviždača
Fondacija Infohouse razgovarala je sa najmanje trideset novinara, aktivista, predstavnika nevladinog sektora, akademske zajednice, institucija – o problemu zaštite zviždača u BiH.
Jednoglasan stav svih je da administrativna podjela BiH i raznolikost zakona različitih nivoi vlasti predstavljaju jedan od glavnih izazova u procesu zaštite zviždača.
– Sistem nije dizajniran da štiti podnosioce zahtjeva, insistucije nisu spremne da transparentno rade – zaključeno je.
Na činjenicu da je APIK je u posljednje dvije godine odobrila samo dva zahtjeva za zaštitu uzbunjivača jedan od aktivista je naveo.
– Ako smijem biti nepristojan, to je zapravo samo zamagljivanje stvarnosti. Daješ nekome status i ništa! Ne živiš od statusa, ne živiš od činjenice da ja imam status ako nisam zaštićeno lice.
Sugovornici su jednoglasni i u ocjeni da je odluka o prijavi korupcije teška upravo zbog nedostatka zaštite, činjenica da nema poddrške od početka.
– Kao pravnik i kao neko ko se bavio zaštitom od korupcije zviždači već 16 godina, ne bih savjetovao nikome da se javlja, jer je odmazda da ti ljudi pate teško je izraziti – naglasio je jedan od predstavnika civilnog sektora.
Novinari smatraju da je ključni izazov i činjenica da nadležene institucije prvo istražuju namjeru, a zatim prijavljeni sadržaj.
– Ovo već na početku zaustavlja podnosioce zahtjeva. To je pogrešno. To čini put uzbunjivača težima umjesto lakšim – zaključuju.
Poseban je kuriozitet što su u dva kantona (Tuzlanski i Unsko sanski formirani uredi za borbu protiv korupcije – ali još nisu definirali šta je korupcija, kako se izvještava, na koji način će biti zaštićeni prijavitelji.
Sudionici razgovora složili su se da uzbunjivači u BiH nemaju veliku podršku – sami plaćaju advokate, pribavljaju dokumentaciju.
– S druge strane, ako se vrate na posao, kolege su neprijateljski nastrojene prema njima. Imam informaciju da bi čak 52 posto zaposlenih u državnim institucijama anonimno prijavlilli korupciju, ali odustaju. Poseban je problem u manjim sredinama, gdje osude i okruženje su veće, s obzirom da su ljudi čvršće vezani interesima, strankama, poslovne, pa čak i porodične veze. Problem je i kada su žene uzbunjivači jer institucije pokušavaju da problem s korupcijom preusmjere na njen lični život. Broje joj brakove, veze, pričaju o privatnom životu – naglašeno je.
Korupcija nije normalna nego nezakonita
Šta predlažu?
Prije svega, dopunu Zakona o zaštiti zviždača. Da se svakoj prijavi pristupi detaljno.Cilj je zaštita podnosioca prijave. Zato treba ići prema izmjenama odredbe o dodjeli statusa zaštite – ne baviti se motivima prijave već provjerom navoda.
Treba jače promovirati prijavljivanje korupcije.
– Korupciju treba snažno označavati kao nešto nezakonito, nemoralno i nezakonito. Nama je korupcija danas postala normalna. Taj narativ treba mijenjati – poručeno je.
No, prije svega, složili su se svi, treba unaprijediti rad u tužilaštvima, pojačati nadzor nad provođenjem zakona, uvesti redovno izvještavanje o insitucijama u kojima se prijavljuje korupcija.
Ukratko, treba vratiti povjerenje u pravdu, pravosuđe, sistem. A to nije lagan posao.
Kompletan izvještaj možete pogledati na Fondacija Infohouse.
Izvještaj je nedavno predstavljen studentima, profesorima, novinarima, predstavnicima civilnog sektora i državnim institucijama na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
