“U ovom momentu inicijativa “Jer nas se tiče” je jedini razlog zašto se na Uborku trenutno ništa ne radi u smislu sanacije, korektnog deponiranja, završetka izgradnje prečišćača procjednih voda, jer sad te vode idu u Neretvu. Ovako stanje kakvo je gore je nedopustivo. Međutim ja u ovom momentu odbacujem svu krivnju kad je u pitanju Grad. Odradili smo sve što smo mogli. Četri mjeseca bukvalno sjedimo i molimo Inicijativu da jednostavno prestane biti kočničar u ovom svemu. Jer, ako se ovako nastavi, čeka nas vrlo ozbiljna situacija u ljetu. Kad bude Grad pun turista, mi nećemo imati gdje sa smećem.”, izjavio je ovih dana mostarski gradonačelnik Mario Kordić.
Mostarski gradonačelnik odabrao je čudan način rješavanja problema.
Na višegodišnju borbu građanskih aktivista iz udruženja “Jer nas se tiče” i mještana iz okoline deponije Uborak, za zatvaranje i sanaciju ove deponije i njeno izmještanje na drugu lokaciju, prvo je odabrao rješenje s kojim ti ljudi nisu zadovoljni. Onda ih je pokušao ucjenjivati tužbom sa, za njih, astronomskim odštetnim zahtjevom, da na takvo rješenje pristanu i protiv njega se ne bune. A kad mu to nije uspjelo, istrajavajući na njemu i, po sopstvenom priznanju, ne radeći ništa drugo, te ljude optužuje što su sudsko tužbom blokirali taj njegov plan (s kojim se, ponovimo, od početka ne slažu) i pokušava ih u javnosti okriviti što će, Mostar u ljetnoj sezoni biti zatrpan smećem.
Neće, dakle, biti zatrpan smećem jer ima nesposobnu vlast, sa u kriminal i korupciju ogrezlim vladajućim strankama. Neće biti zatrpan smećem jer Gradonačelnik i njegova administracija kako on sam kaže “četri mjeseca bukvalno sjedimo”, umjesto da rade na aternativnim rješenjima, i kratkoročnim i dugoročnim. Neće biti zatrpan smećem jer se već godinama ljude obmanjuje i ne radi na stvarnom rješavanju problema, nego im se pod privremenim pokušava uvaliti “rješenje” koje bi, najvjerovatnije bilo trajno (ili kako to sam Gradonačelnik reče na jednoj od sjednica Gradskog vijeća: “Postoji mogućnost da se mi razumijemo da se ovo nikad gore ne riješi”). Neće bit zatrpan smećem jer Gradonačelnik ne zna da razgovara s ljudima i ne shvata pojam kompromisa, niti vlastitu, odnosno ulogu vlasti u demokratskom društvu.
Ne, Grad će biti zatrpan smećem zbog građanskih aktivista i mještana koji već godinama vlast upozoravaju da ta deponija truje i njih i čitavu regiju, da nikad nije planirano da radi tako dugo i da je krajnje vrijeme da bude zatvorena, sanirana i, na nekom adekvatnom mjestu, otvorena druga.
I biće zatrpan smećem zbog funkcionisanja pravne države. Jer se ovdašnje stranke i njihovi reprezenti u takvim uslovima ne snalaze. I ne znaju šta da rade. Jer umjesto pravne države oni njeguju filozofiju “Ljudi smo – dogovorićemo se”. I oko nelegalno izgrađenih višespratnica po Mostaru i oko nelegalnog rada kamenoloma i oko suludog pokušaja da se na Bunskim kanalima, spomeniku prirode, neprocjenjivom prirodnom bogatstvu, izgrade mini hidroelektrane. Pa i oko nelegalnog rada deponije i nelegalnog odlaganja zabranjenih vrsta otpada na njoj i nelegalnog trovanja, koje vlast nikad nije ozbiljno shvatila, mada su stručnjaci upozorili da posljedice mogu biti zastrašujuće.
Bosanskohercegovačke vlasti su, pritom, do te mjere izgubile vezu sa stvarnim životom da očekuju od građana da više vjeruju njima nego svojim očima. A rezultati izbora koji redovno amnestiraju svaki mogući kriminal i neprihvatljivo ponašanje, ih uvjeravaju da mogu da rade šta hoće i da im niko ništa ne može.
Pa tako i mostarski gradonačelnik, povrh svega, sa gardom pravednika i žrtve, mrtav-hladan izjavljuje kako “sve što je tražila inicijativa “Jer nas se tiče” je – ispoštovano”.
Što je baš bezobrazluk tog stepena da čovjek ostane bez riječi.
Pogotovo kad zna da su ti očajni ljudi, u jednom kritičnom momentu, izgubivši nadu, bili spremni da prihvate bilo kakav ustupak, simboličnu gestu, pismeno obećanje da će njihovi zahtjevi biti ispunjeni (koja doduše, kao ni političarska usmena obećanja ne vrijedi ni kolko papir na kom bi bila ispisana) , ali… ni to ljudima nisu htjeli dati. Ništa!
Nego su ih ostavili, zapravo, kao idealan izgovor za aktuelni nerad, nesposobnost i sve moguće probleme u neposrednoj budućnosti.
Da, krivi su građani. Pa nije valjda vlast?
