Bože sačuvaj da se kod doktora na pregled ode bez boce viskija i kese. Naravno ta “tarifa” se samo odnosi na običan pregled, kada su u pitanju operacija ili porođaj, e tu se “čast” već često daje u koverti u vidu novčanica sa likom Ive Andrića, Nikole Šopa ili Petra Kočića.
O slabostima pravosuđa izlišno je i pričati, koliko je ljudi pogubilo živce i zdravlje u sudnicama širom BiH samo zato što je sudija “nečiji čovjek”. Jedinu korist od dosta maratonskih procesa imali su poslovično gramzivi i bezmoralni advokati koji su svako ročište dobro naplatili.
Poslovicu “Pravda je spora, ali dostižna”, treba zamijeniti stavom “Odložena pravda je nikakva pravda!”
Nejednakost postupanja i nejednaka primjena zakona oličenje su i očigledni primjer korupcije u pravosuđu.
Kada neko spomene priču o korupciji i mitu, uvijek se sjetim priče o cariniku koji je išao u penziju, a kolege ga pitale šta da mu poklone za rastanak. Njegov odgovor je bio: “Dajte mi samo još jednu smjenu na granici.”
Ipak, da ne bude da su za ovakvo stanje krivi samo državni službenici, pokazuje i podatak nedavno sprovedenog istraživanja gdje je od 1.200 ispitanih građana BiH, njih trećina rekla kako su ponudili “mito”, sami, da im niko nije tražio! Druga trećina smatra da je korupcija nešto što se podrazumijeva, da kažemo način života, kao ‘ljeb nasušni.
Jedna stvar mora biti jasna – mi smo ih navikli na to, sudija je dužan da donese pravednu presudu bez “podmazivanja”, doktor da obavi svoj posao savjesno bez “koverte”. Kada svi prestanemo da im plaćamo ono za šta su već plaćeni, i to iz budžeta koji mi punimo, toga dana će korupcija početi da blijedi. Do tada nadležni neka pojačaju kontrole i najstrože kazne svaki vid koruptivnog ponašanja.
