Protekle sedmice objavili smo intervju sa pomoćnikom načelnika Općine Prozor-Rama Josipom Juričićem na temu oduzimanja koncesije firmi MM Energi d.o.o. za izgradnju mini hidroelektrane na rijeci Volujak.
Juričić je, između ostalog istakao da se koncesije ne mogu oduzeti tek tako i da postoji zakonski okvir koji se mora ispoštovati, ali da je čelnim ljudima Općine jako bitno mišljenje građana i da će, pogotovo u budućnosti prilikom bilo kakve priče o okolišnim dozvolama, njihovo mišljenje itekako biti uvaženo.
Podsjećamo, nakon što nam se Udruga građana Hereditas obratila za besplatnu pravnu pomoć, Aarhus centar u BiH je poslao Zahtjev za raskid predmetnog ugovora ili oduzimanje koncesije za mHE Volujak. U zahtjevu smo ukazali na mogućnosti raskida Ugovora i dali nekoliko primjera iz prakse koji mogu poslužiti pri eventualnom raskidu predmetnog ugovora, međutim, kao što smo i naveli u uvodu, dobili smo odgovor da treba pričekati.
Tim povodom, razgovarali smo sa Antunom Kovčalijom, predsjednikom Udruge građana Hereditas.
Aarhus: Zašto je, po Vašem mišljenju Općina odlučila reagovati oprezno i pričekati, umjesto povući izdate koncesije, jer investitor nije u roku započeo ni dovršio radove koje je trebao uraditi prema koncesijskom ugovoru?
Antun: Koliko mi je poznato općina Prozor-Rama nastoji kao ugovorna strana biti pažljiva oko ovog pitanja kako bi izbjegla eventualne štete po vlastiti proračun. U isto vrijeme udruga Hereditas čiji sam predsjednik je dobila načelnu podršku općine u nastojanju da poduzme korake koji imaju za cilj organizirati građane u svrhu izražavanja neslaganja s izgradnjom MHE Volujak.
Aarhus: Uz to što Koncesionar nije ispoštovao rokove, postoji veliki otpor mještana i šire javnosti. Kako planirate reagovati?
Antun: Udruga građana Hereditas pažljivo prati sve procese vezane za navedenu koncesiju, a u idućem periodu ćemo nastojati u široj javnosti, posebno među građanima Prozora-Rame, promovirati važnost očuvanja prirodne baštine, osobito rijeka i vodotoka kao što je to Volujak.
Aarhus: Tok i kanjon rijeke Volujak stanište su bjelonogog raka, koji se nalazi na IUCN-ovoj crvenoj listi ugroženih vrsta. Slažete li se da je samo to dovoljno da se rijeka Volujak zaštiti od bilo kakve gradnje minihidroelektrana?
Antun: Slažem se. Osim toga, tok i kanjon rijeke Volujak su predloženi na uvrštavanje na Emerald Network sites, odnosno to je područje predloženo za zaštitu i konzervaciju kao područje od posebne važnosti. Sramotno je da je u postojećoj ekološkoj studiji paušalno ocijenjeno da investitor nije dužan poštivati ovu činjenicu pošto BiH nije članica EU. Svatko je moralno obvezan čuvati okoliš i prirodu, posebno kada je riječ o biserima prirode kao što je to prostor kanjona i toka rijeke Volujak. Treba istaknuti i to da BiH jest potpisnica Bernske konvencije po kojoj institucije EU provode navedenu zaštitu. Stoga pozivam institucije države BiH da ozbiljno shvate svoje članstvo u međunarodnim inicijativama te da poduzmu nužne korake kako bi se Volujak i druga područja predložena za uvrštavanje na Emerald Network sites uistinu i zaštitila.
Aarhus: Federalno Ministarstvo okoliša i turizma u martu ove godine dostavilo je jedinici lokalne samouprave studiju utjecaja mHE Volujak na okoliš, koja je identična studiji koju su slali 2019. godine. Već te godine Općina Prozor-Rama se očitovala te iznijela primjedbe i sugestije naglašavajući potrebu da se studijom obuhvate i problematika postojećih ribljih vrsta i općenito postojeće flore i faune na lokalitetu na kojem je predviđena gradnja minihidroelektrane. Nova minsitrica Nasiha Pozder poznata je kao osoba koja se zalaže za očuvanje životne sredine. Jeste li možda s njom razgovarali?
Antun: Što se tiče ekološke studije, osim činjenice navedene u prethodnom odgovoru, ona je manjkava i u nizu drugih elemenata. Popis životinjskih vrsta koje gravitiraju i ovise o prostoru kanjona i same rijeke Volujak je daleko širi, a to najbolje znaju mještani koji gravitiraju tom prostoru. Nadalje, obod kanjona Volujak obiluje što službeno u literaturi poznatom, što još uvijek neregistriranom, kulturno-povijesnom baštinom. Za očekivati je da je i sam prostor kanjona od interesa za istraživanje kulturno-povijesne baštine. Izražavam duboku sumnju da bi investitor vodio brigu o tome ako bi jednog dana došlo do građevinskih zahvata na tom prostoru. Uostalom, da postoji ikakva svijest o općem dobru investitor bi sam odustao od ovog projekta jer je svakome tko je ikada vidio prostor kanjona i rijeke Volujak jasno da je riječ o izuzetnom i jedinstvenom prostoru koji zavređuje našu brigu i čuvanje a ne devastaciju. Činjenica da je nova ministrica osoba koja shvaća važnost očuvanja ovakvih područja svakako ohrabruje, međutim do sada nismo bili u kontaktu.
Aarhus: Kao što smo naveli na početku, od Aarhus centra u BiH ste, kao Udruga, tražili besplatnu pravnu pomoć, na koju smo se naravno odazvali i zajedničkim snagama djelujemo. Koliko ova saradnja olakšava vašu borbu za zaštitu okoliša?
Antun: Zahvalan sam Aarhus centru na ukazanoj pomoći i volji za suradnju u borbi protiv po opće dobro štetnih projekata. Postojanje takvih organizacija u BiH svakako je nužno te ohrabruje građane koji se često nađu sami pred izrazito moćnim raznim investitorima i poduzetnicima koji poznaju samo zakon vlastitog probitka i interesa.
