Sa Mariom Crnkovićem iz Green Team-a razgovarali smo o Trgovskoj gori, o kojoj se govori proteklih 25 godina, ali čini se da nemamo sve informacije o tome šta se tamo dešava i šta još možemo očekivati. Mario upozorava da iz Krajine stanovništvo već odlazi, a da planovi Hrvatske za odlaganje nuklearnog otpada na granici sa BiH predstavljaju ogromnu prijetnju po naše rijeke, zemljište, živi svijet, ljude koji žive na ovom području, ali i po generacije koje će se tek roditi.
Godine 1999. Trgovska gora određena je kao lokacija za odlagalište nuklearnog otpada iz nuklearne elektrane Krško. Krško je u vlasništvu i Hrvatske i Slovenije, tako da je Hrvatska dobila zadatak, odnosno nisu htjeli da ulažu u zajedničko odlagalište, jer im je to bilo skupo, pa su našli lokaciju na samoj granici sa BiH. Je li to tako?
“Upravo tako. Godina 1999. je početak malog pakla za kompletnu Krajinu, jer Hrvatska je imala na raspolaganju četiri lokacije na svojoj teritoriji, međutim, gle čuda, oni se odlučuju za jedinu lokaciju koja je isturena u teritoriju Bosne i Hercegovine. Kako, na koji način? Dikretno političkom odlukom. Bilo je glasanje u Saboru sredinom 1999. godine i nakon toga mnogi hrvatski političari su se otvoreno hvalili kako su uspjeli političkom odlukom izbaciti neke lokacije koje su bliske njihovim mjestima rođenja ili njihovom lovištu, tako da je Bosna i Hercegovina osuđena na ovo što joj se sada dešava. Radi se o tome da su Hrvatska i Slovenija imale ekonomske i energetske benefite od nuklearne elektrane Krško, međutim, kada je riječ o radioaktivnom otpadu i rizicima koje nosi skladištenje i odlaganje takvog otpada, tu su došli na briljantnu ideju – hajde da mi to gurnemo na granicu sa BiH. Šta je tu jako zanimljivo? Doduše, nama koji tu živimo i nije tako zanimljivo, ali gledaocima možda jeste, riječ je o teritoriji koja je bukvalno uklinjena u Bosnu i Hercegovinu. Kada napraviš kružnicu od nekih 20-30km, tri četvrtine teritorije se odnosi na teritoriju BiH, a samo jedna čtvrtina je teritorija Hrvatske.
Vrlo mudro izabrana lokacija…
“Mudro u kontekstu balkanskih odnosa, ali da stvar bude još ‘zanimljivija’, ta jedna četvrtina teritorije pripada opštini Dvor, opštini koja se nalazi u Hrvatskoj. Dvor je malo mjesto, sada ima 3 hiljade stanovnika, nekada, prije rata, tu je bilo 15-20 hiljada stanovnika, a, pogodićeš, radi se o povratničkom stanovništvu. Tako da, politička odluka, koja je na toliko načina pogrešna…
Šta treba da se nalazi na lokaciji Kasarne Čerkezovac, koja je izabrana za radioaktivni otpad? Šta će tu biti skladišteno i konzervirano? Da li će tu biti baterije, neki atomski otpad…?
“Hvala ti na tom pitanju, jer i u javnosti nedostaje informacija na tu temu. Mi stalno pričamo o nisko i srednje radioaktivnom otpadu iz nuklearne elektrane Krško. Stalno se priča o tome, godinama unazad, međutim, Hrvatska na Trgovskoj gori namjerava graditi centralno skladište za opasne otpade sa teritorije njihove države. Tako da pričamo o nisko i srednje radioaktivnom otpadu iz nuklearne elektrane Krško, međutim, to je jedan objekat koji bi se trebao graditi iznova, ali mi isto tako pričamo i o opasnim otpadima hemijskog tipa, iz vojne upotrebe, iz medicine, znači, čitav niz opasnih otpada, otpada nastalih prilikom istraživanja…sve oni to misle zgurati…”
Misliš da tamo neće biti samo otpad iz nuklearne elektrane Krško?
“To je sto posto, to je zvanična informacija, nije riječ o nekim pretpostavkama. Tako stoji na papiru, jedan objekat je za nisko i srednje radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško, a druga dva postojeća objekta, obzirom da je riječ o kasarni skladišnog tipa, ta dva objekta služe za skladištenje tih opasnih otpada.
Kada se spomene to nisko i srednje radioaktivno zračenjem, šta to konkretno znači? Mi baratamo brojem stanovnika od 250 000 koje bi bilo potencijalno ugroženo radioaktivnošću tog otpada. Šta to znači za naše rijeke, za našu zemlju, naše ljude, za buduće generacije koje će se tek roditi na tom području? Koliko je to stvarno opasno?
Pričamo o 250 000 stanovnika, mi konstantno ponavljamo taj broj, zato što smo u startu bili lijeni odraditi statistiku kako treba. U suštini, samo sliv rijeke Une ima preko 360 000 stanovnika, a 60 posto tog stanovništva su Bošnjaci, 30% su Srbi i ostalo su Hrvati i ostali.
Da li se i ovdje koristi taj etnički momenat?
“Da li si ikad u nekom drugom kontekstu čuo ‘to je stvarno interes BiH, mi moramo odbraniti’. Trgovska gora je jedina tema gdje su nacionalisti zaboravili taj nacionalni prefiks. Nisam čuo da kažu – moramo odbraniti te Srbe ili te Bošnjake. Vidiš kako tu, gdje ne mogu izazivati te podjele, zaboravljaju te brojeve. Šta je bitno u tom svemu – rizici i opasnosti. Možemo ih dijeliti na dva dijela, rizici i opasnosti koje sada imamo su direktne posljedice i ono što se može desiti po izgradnji i deponovanju. Ovo što sada imamo su direktne ekonomske posljedice, posljedice na razvoj turizma i generalno na socijalna kretanja. Već sada investitori odustaju od Novog Grada, koji je nerazvijena opština i padaćemo još niže… Imali smo bar 5 prilično ozbiljnih investitora koji su rekli ‘ne želim tu da ulažem svoj novac, zašto bih sebe izlagao riziku ako će to tu biti izgrađeno’. Naravno, izostaju i ulaganja u turizam, a kad pričamo o socijalnim uticajima i migratornim kretanjima, Green Team je radio jedno istraživanje, na koje se ne mogu ponositi i krivo mi je zbog toga, od deset ispitanih mladih, njih šest je kao razlog broj jedan odlaska iz Novog Grada navodilo baš to odlaganje radioaktivnog i drugog opasnog otpada na području Trgovske gore. Ionako imamo mračnu sliku demografskih kretanja u BiH, još kao da nam je to trebalo. Ukoliko sve bude po planovima Hrvatske, onda bukvalno uzimamo ove uticaje i multipliciramo ih, zato što sumnja postaje ostvarenje svih tih prijetnji i onda imamo višestruko veće i ekonomske i druge uticaje.”
Koji su najradikalniji metodi borbe koji se mogu preduzeti u ovom slučaju?
“Sigurno se nećemo smiriti, niti ćemo to skrštenih ruku gledati. Sve što može doprinijeti da se odbrani život je legitimna metoda. Green Team neće pokrenuti nijednu akciju koja je u suprotnosti sa zakonom. Međutim, kad nekome ugroziš život, taj ne pita, taj se bori na sve moguče načine…”
