Službenik Granične policije, za kojeg je Sud Bosne i Hercegovine po prijedlogu Tužilaštva odlučio da se njegovo ime ne objavljuje, kazao je da je 20. februara 2021. godine zaustavljeno vozilo marke Opel Zafira.
Ispričao je da su policajci bili raspoređeni u tri tima te da je on bio u drugom timu s kolegom, dok je prvi tim bio na kontrolnoj tački gdje je uočio vozilo koje je išlo komunikacijom prema glavnoj cesti iz pravca Crne Gore prema BiH. Naveo je da su vozilo zaustavili oko 14 sati.
“Bio je dogovor da se to vozilo zaustavi neposredno pred izlazak na putnu komunikaciju, kolega i ja smo uočili da se spušta na glavnu komunikaciju”, rekao je svjedok, dodavši da je, kad su vozilo zaustavili, vozač počeo da bježi.
Kako je opisao, njegov kolega je počeo da trči za vozačem, dok je on ostao pored vozila.
“Ja nisam otvarao vozilo dok se vozač nije vratio”, kazao je svjedok, te naveo da se u vozilu, ispod crne zavjese, nalazilo puno akcizne robe bez markica. Dodao je da je potom pozvan inspektor za istrage, koji je dokumentovao događaj.
Nakon što mu je tužiteljica Elvira Stanojlović ukazala da je u ranijem iskazu naveo da su prethodno, oko 12:45 sati, policajci uočili vozilo preko kontrolne tačke u pravcu Crne Gore, svjedok je rekao da se ne može sjetiti.
U odnosu na drugu razliku u iskazu, svjedok je kazao da je, stojeći pored vozila, uočio veću količinu paketa pored sjedišta suvozača.
Na molbu Miloševićeve advokatice Denise Gačanin, svjedok je nabrojao imena policijskih službenika koji su postupali toga dana. Odgovarajući na njena pitanja, svjedok je izjavio da je navedeno vozilo prvi put uočio na udaljenosti od 600 do 700 metara prije izlaska na glavnu komunikaciju.
Potvrdio je da su njegove kolege sve vrijeme imali vozilo pod nadzorom te da nije vidio kada je ono otišlo u Crnu Goru.
Na upit Odbrane drugooptuženog Svetozara Kašikovića, svjedok je potvrdio da su registarske oznake na vozilu bile iz druge države te da je vozilo bilo zatamnjenih stakala, ali da nije siguran da li se radilo o staklu ili zavjesama. Rekao je da ne zna da li je Kašiković prilazio vozilu.
Svjedok je izjavio i da mu nije bio poznat identitet lica prije lišenja slobode te da ne može tvrditi da su njegove kolege imale sve vrijeme vozilo pod nadzorom.
Tužiteljicu Stanojlović je zanimalo kako se zvao vozač, na šta je svjedok kazao “Đurica”, te da se ne sjeća imena, nakon čega se složio s tužiteljicom da je moguće da se zvao Darko.
Goran Milošević, Svetozar Kašiković, Vladislav Pravica, Milorad Rogač, Darko Đurica, Zoran Rogač, Goran Svorcan i Aleksandar Milinić optuženi su da su od decembra 2020. do sredine aprila 2021. godine postali pripadnici grupe ljudi s ciljem učinjenja krivičnih djela “krijumčarenje, nedozvoljen promet akciznih proizvoda, te davanje dara i drugih oblika koristi”, odnosno uz elemente koruptivnih krivičnih djela, i izbjegavajući mjere carinske kontrole, bavili se prenošenjem preko državne granice akciznih proizvoda čiji je uvoz zabranjen, odnosno zahtijeva posebno odobrenje, sve u cilju stavljanja u promet akciznih proizvoda koji nisu obilježeni markicama BiH.
Drugi svjedok Tužilaštva, čije se ime također ne smije otkrivati, rekao je da je tokom 2021. godine bio zaposlen u Graničnoj policiji, pri Odjelu forenzike, te da je radio na pretresu po naredbi Suda Bosne i Hercegovine, dok je vještačenje mobilnih uređaja privremeno oduzetih od optuženih vršio po naredbi Tužilaštva BiH.
Na upit Odbrana, svjedok je izjavio da on nije vještak nego da su se podaci s mobilnih uređaja izvlačili uz pomoć softvera. On je potvrdio da su ponovo izvlačeni podaci sa uređaja, nakon što su dobili naredbu od Tužilaštva za vještačenje. Upitan o razlici između pretresa i vještačenja, svjedok je kazao da je riječ o istoj radnji.
Nastavak suđenja u ovom predmetu bit će naknadno zakazan.
