Ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, po svemu sudeći u dobroj koordinaciji s dijelom sudaca Suda BiH, poduzeo je niz manevara kojima je zaštitio interese optuženog, osuđenog i odbjeglog kriminalca Zdravka Mamića i njegove klike. Osim što se priklonio u najmanju ruku neobičnim stavovima tamošnjih sudaca da Dinamova gazdu i njegova brata Zorana Mamića ne treba izručiti Hrvatskoj, premda je to u više navrata zatraženo i temeljito obrazloženo, Grubeša mjesecima odbija čak i dostaviti Hrvatskoj formalnu odluku o tome, čime zapravo sprječava početak suđenja u tzv. drugoj optužnici protiv Zdravka i Zorana Mamića te još petorice okrivljenih za nezakonito izvlačenje 144 milijuna kuna iz Dinama, odnosno nanošenje štete klubu od 200 milijuna kuna. U tom postupku početak suđenja odgađan je čak sedam puta, a u osmom pokušaju je u ožujku prošle godine održana jedna rasprava kada je tek pročitana optužnica i kada je konstatirano da će se Zdravku Mamiću suditi u odsutnosti. No formalni problem nastao je u slučaju njegova suoptuženog brata Zorana: kako iz Bosne i Hercegovine nije pristigao nikakav odgovor na zamolbu za njegovim izručenjem, suđenje nikome od njih sedmorice ne može doista započeti. Da je Grubeša odgovorio na zahtjeve Hrvatske i poslao barem formalnu obavijest da se izručenje neće dogoditi, i Zoranu Mamiću sudilo bi se u odsutnosti.
„Ovo je samo jedan od dokaza koliko su Mamići razvili svoju mrežu utjecaja u Bosni i Hercegovini, moguće i zahvaljujući korumpiranju službenih osoba na istaknutim političkim i pravosudnim funkcijama, o čemu se u kuloarima gotovo potpuno otvoreno govori – pa se čak spominju i ‘nagrade’ u vidu milijunskih novčanih iznosa ili nekretnina u BiH i Hrvatskoj. U ovom trenutku Mamićima evidentno odgovara beskonačno odgađanje početka novog suđenja, a Grubeša i suci u Sarajevu u tome im daju punu podršku“, kazao je za Nacional pravosudni izvor vrlo dobro upućen u stanje ovog predmeta.
Nacional je sredinom prošlog tjedna od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine službeno zatražio podatke o stanju predmeta vezanog za Zorana Mamića i kompletnu kronologiju njihovog postupanja u ovom slučaju, no unatoč obećanju odgovor je izostao. Intrigantno, dva dana nakon Nacionalova upita informacije o ovome pojavile su se u drugom hrvatskom mediju – konkretno, Jutarnjem listu – kojemu je Grubeša poslao djelomično objašnjenje svog postupanja, po svemu sudeći u neuspjelom pokušaju kontrole javne štete. „Sud Bosne i Hercegovine je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti (pretpostavke) iz Ugovora o izručenju zaključenog između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske za izručenje potraživanog Zorana Mamića u Republiku Hrvatsku. Prema Zakonu o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, ministar pravde BiH u ovakvoj situaciji može samo potvrditi rješenje Suda BiH kojim se molba zamoljene države odbija“, stoji u tom Grubešinom odgovoru. No postoji i jedan ključni detalj: iz Ministarstva pravde potvrdili su da „ne postoji formalni rok“ za donošenje rješenja kojim će ministar Grubeša potvrditi odluku tamošnjeg suda i proslijediti je u Hrvatsku svome kolegi ministru pravosuđa Ivanu Malenici.
Drugim riječima: nije novost da je donesena odluka o neizručenju Zorana Mamića jer ona ionako postoji nekoliko mjeseci. Novost je da ministar pravde susjedne države uporno odbija provesti proceduru do kraja i tako zapravo ide na ruku osuđenim i odbjeglim kriminalcima.
Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, za razliku od onoga iz BiH, u dogovorenom roku odgovorilo je na pitanja Nacionala. Iz njihovog odgovora proizlazi da je Hrvatska službeno zatražila izručenje Zorana Mamića u čak tri navrata, a u dodatna dva navrata slala je zahtjeve za pojašnjenjem, odnosno neku vrstu požurnica. Na posljednju, datiranu 27. srpnja ove godine, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine uopće nije odgovorilo – premda je u tom trenutku Sud Bosne i Hercegovine već bio odlučio da mlađeg Mamića ne treba izručiti Hrvatskoj.
„Ministarstvo pravosuđa i uprave podnijelo je Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine molbu za izručenje Zorana Mamića od 28. svibnja 2021. godine te dvije dopunske molbe za izručenje od 6. srpnja 2021. i 25. veljače. 2022. godine. Molba za izručenje od 28. svibnja 2021. godine podnijeta je u svrhu vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Osijeku, temeljem optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 26. travnja 2016. godine, izmijenjena 14. svibnja 2018. godine te u svrhu izdržavanja kazne zatvora izrečene presudom Županijskog suda u Osijeku od 6. lipnja 2018 godine, preinačene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH od 3. ožujka 2021. godine. Dopunska molba za izručenje od 6. srpnja 2021. podnijeta je u svrhu vođenja kaznenog postupka pred Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, dok je dopunska molba za izručenje od 25. veljače 2022. godine podnijeta u svrhu vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Osijeku temeljem optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 10. srpnja 2017. godine. Ministarstvo pravosuđa i uprave dopisom od 29. travnja 2022. zatražilo je od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine obavijest o statusu postupka te je 24. svibnja zaprimljen odgovor Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine kako još nije zaprimljena odluka Suda Bosne i Hercegovine. Ministarstvo pravosuđa i uprave dopisom od 27. srpnja 2022. ponovno je od Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine zatražilo obavijest o statusu postupka, o čemu nije zaprimljen odgovor“, stoji u opširnom odgovoru Ministarstva pravosuđa i uprave Hrvatske.
„Ovdje se na najperfidniji način zapravo drži otvorenom jednu nišu u postupcima protiv braće Mamić i ostalih, po svemu sudeći podgrijavajući njihovu nerealnu nadu da će doći do dramatičnog preokreta u političkim odnosima u Hrvatskoj kojim bi se barem relaksirala njihova nezavidna pravna situacija, ili da će eventualno uspjeti u nekoj od svojih žalbi Europskom sudu za ljudska prava. I jedno i drugo u ovom trenutku predstavlja čistu utopiju, no moguće je da Mamići slijepo vjeruju savjetima svojih skupo plaćenih odvjetnika. Treba kazati da je kod eventualne žalbe Europskom sudu njima ipak otvoren mali manevarski prostor zahvaljujući krajnje neobičnoj nedavnoj odluci Ustavnog suda“, prokomentirao je za Nacional jedan vrsni pravni stručnjak.
Upravo Nacional je u travnju ove godine otkrio detalje ovog skandala koji je proizvelo tijelo pod predsjedanjem Miroslava Šeparovića. Naime, prvoga dana travnja ove godine Damir Vrbanović – osuđen skupa s Mamićima u prvom korupcijskom predmetu – trebao se javiti na izdržavanje kazne od tri godine zatvora, nakon što je to čak pet puta uspijevao odgoditi pravdajući se različitim zdravstvenim tegobama i medicinskim zahvatima – uglavnom problemima s koljenom. To mu nije smetalo za veliki broj svakodnevnih aktivnosti, pa se umjesto iza rešetki pojavljivao čak i na događajima u organizaciji Hrvatskog nogometnog saveza. No samo dva dana prije planiranog javljanja u zatvor, 29. ožujka, Ustavni sud objavljuje da je usvojio njegove prigovore te poništio i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu protiv Vrbanovića, a predmet vratio Vrhovnom sudu koji bi trebao odrediti sud na kojemu će cijeli postupak biti ponovljen.
Hrvatska je službeno zatražila izručenje Zorana Mamića u čak tri navrata, a u još dva navrata slala je zahtjeve za pojašnjenjem. Na posljednji zahtjev, datiran 27. srpnja ove godine, iz BiH uopće nije odgovoreno
Kao osnovni, a zapravo i jedini argument poslužila je tvrdnja da „sudac Krušlin nije bio nepristran“, odnosno da je Damiru Vrbanoviću povrijeđeno pravo na nepristrano suđenje. Zdravko i Zoran Mamić iznijeli su jednake argumente pred Ustavnim sudom, no njihova tužba je prije nekoliko mjeseci odbijena jer su svoja saznanja o Krušlinovoj korupciji iznijeli tek nakon donošenja pravomoćne presude – dok je Vrbanovićeva prihvaćena jer, za razliku od braće Mamić, on navodno nije imao nikakvih saznanja o navodnom podmićivanju.
Drugim riječima, Ustavni sud de facto je proglasio suca Krušlina krivim premda je postupak protiv njega punih deset mjeseci tek u fazi istrage. Taj podatak znakovit je i u simboličnom smislu jer se radi o sucu koji je i osudio braću Mamić, Vrbanovića i poreznika Milana Pernara i čija je presuda kasnije potvrđena na višoj instanci, pa se također radi o, u najmanju ruku, neobičnoj javnoj poruci Ustavnog suda. Osuđenim kriminalcima daje se mogućnost novog višegodišnjeg izbjegavanja zatvora, a sucu koji im je presudio – i to na temelju upravo njihovih tvrdnji da su ga korumpirali – stavlja se stigma kriminalca premda postupak protiv njega formalno nije ni započeo. A usput se, po svemu sudeći vrlo smišljeno, osuđenim kriminalcima poput Mamića daje municija za žalbu pred Europskim sudom i tvrdnje da u Hrvatskoj nije imao jednak tretman i pravično suđenje.
„Mamić dakle čeka promjenu okolnosti u Hrvatskoj dok paralelno gradi svoju gustu mrežu u Bosni i Hercegovini: ondje je registrirao više tvrtki, onamo se slijeva dio novca od transfera Dinamovih igrača, ondje uživa u ulozi utjecajnog moćnika i svojevrsnog celebrityja iz društvenih kronika“, objašnjava još jedan Nacionalov sugovornik. Za ilustraciju novostečenog utjecaja može poslužiti poslovni pothvat u koji se Zdravko Mamić – preko svoje najmlađe kćeri Ive – upustio zajedno s nizom utjecajnih osoba iz Hercegovine poput supruge šefa policije u Čitluku Željka Ostojića, suvlasnika jedne lokalne zaštitarske tvrtke i drugih. Zajedno s njima osnovao je tvrtku Plavo sunce, koja na području Gospodarske zone Zvirovići, nadomak Čapljine, upravo postavlja solarne panele za proizvodnju električne energije u jednom od većih takvih projekata u BiH, vrijednom više milijuna eura. Vrlo je izvjesno da je Mamić kroz taj projekt počeo pokazivati svoje skrivene milijune, po svemu sudeći nezakonito izvučene na štetu zagrebačkog Dinama, na temelju posredničkih poslova zasnovanih na višestrukom sukobu interesa. Mamić to radi po svom dobro uhodanom obrascu. Slično kako je to radio u Hrvatskoj, povezuje se, ovoga puta posredno, s utjecajnim policajcima, računajući da će mu te poslovne veze pojačati zaštitu od pravnog progona u BiH. Upućeni Nacionalov izvor iz Hercegovine o tom projektu naveo je sljedeće: „To je tipično Mamićevo ponašanje. Uvezao je u projekt razne utjecajne lokalne pojedince i trasirao im put da oplode svoju investiciju, ma kakvo bilo porijeklo tog kapitala. A potom računa da će mu to generirati i druge vrste zaštite, prvenstveno od nabujalih pravnih problema koji ga prate iz Hrvatske.“
Kod eventualne žalbe Europskom sudu braći Mamić je ipak otvoren mali manevarski prostor zahvaljujući krajnje neobičnoj odluci Ustavnog suda iz ožujka ove godine u slučaju Damira Vrbanovića
Među „nabujalim pravnim problemima“ svakako se nalazi i slučaj navodnog podmićivanja sudaca Županijskog suda u Osijeku, koji je pokrenuo upravo Zdravko Mamić. On je formalno prijavio sam sebe i nadao se da će dobiti status krunskog svjedoka, no završio je kao optuženik. I u tom predmetu u jednom trenutku na red će doći zahtjev za njegovim izručenjem Hrvatskoj.
„Sudovi i vlasti u Bosni i Hercegovini u svim slučajevima povezanima s Mamićima dosad su se ponašali u najmanju ruku kontroverzno. U jednome su donijeli odluku da su kaznena djela izvršena prije nego što je stupio na snagu sporazum dviju država o međusobnom izručenju vlastitih državljana, u drugome su odlučili da kaznena djela za koje su u Hrvatskoj osuđeni de facto ne postoje u Bosni i Hercegovini, u trećemu odgađaju izručenje Zorana Mamića kako bi spriječili početak suđenja… Bit će vrlo zanimljivo kada na red dođe zahtjev za izručenjem Zdravka Mamića zbog optužbi o korumpiranju pravosudnih dužnosnika. Možda zvuči van logike, iracionalno i protivno svim zakonima, ali nije nemoguće da sud u Sarajevu zaključi da podmićivanje sudaca zapravo nije kazneno djelo. Kako stvari stoje, tamošnji ministar Josip Grubeša s radošću bi potvrdio takvu odluku“, sarkastično zaključuje jedan od Nacionalovih sugovornika.
