U kojoj državi se rijeke stavljaju u cijevi uz saglasnost nadležnih institucija? U kojoj državi se spomenik prirode uništava zbog privatnih interesa? U kojoj državi se odlukama nadležnih dozvoljava ekocid nad turističkim i prirodnim blagom? U kojoj državi se izdaju dozvole mimo zakonske procedure? U kojoj državi građani provjeravaju da li institucije postupaju po zakonu, a ne obrnuto?
Upravo u jednoj takvoj državi, jedno ministarstvo je izdalo okolinsku dozvolu za tvornicu vapna iako su građani, u više navrata i na različite načine (dopisima, protestima, učešćem na javnoj raspravi) ukazali na niz prekršenih zakonskih procedura i negativan uticaj na životnu okolinu, te uputili žalbe na Nacrt rješenja o okolinskoj dozvoli.
Dakle, Ministarstvo okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, kod koga revizori godinama unazad pronalaze nepravilnosti u radu i trošenju javnog novca, izdaje okolinsku dozvolu za Tvornicu vapna u Kreševu iako je po zakonu, kojeg se očigledno ne pridržava u baš svim slučajevima, trebalo da odbije zahtjev za izdavanje te dozvole. Jer, između ostalog, firma BFS d.o.o. nije ispoštovala zakonski okvir od 90 dana za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za rad Tvornice.
Nadalje, to isto Ministarstvo okoliša i turizma nikada nije dostavilo obavijest koju je trebalo da uputi nadležnom inspektoratu s obzirom na to da investitor nije podnio Zahtjev za obnovu okolinske dozvole u zakonski propisanom roku.
I to nije sve.
Na javnom uvidu nije bila priložena ni sva zakonom propisana dokumentacija za izdavanje okolinske dozvole.
A ne treba zaboraviti ni da je u pitanju tvornica koja u proizvodnji koristi krečnjak koji se doprema iz kamenoloma koji je inspekcija zatvorila i još 31.1.2019. donijela Rješenje o zabrani obavljanja rudarskih radova.
U pitanju je tvornica zbog koje se Federalni vodni inspektor, nakon što je BFS d.o.o., firma u čijem vlasništvu se nalazi Tvornica vapna, nekoliko puta prekršila njegovo rješenje kojim se „zabranjuje upotreba objekta i pogona koji se koriste u svrhu prerade mineralnih sirovina, krečnjaka i dolomita”, obratio Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona. U informaciji koju je Vodni inspector predao Tužilaštvu navedeno je da kamenolomu na lokalitetu Rastovica i Krčevine nedostaje i vodna dozvola, koju izdaje Agencije za vodno područje rijeke Save. Tužilaštvo je obaviješteno da je firmi zabranjeno ispuštanje tehnoloških otpadnih voda i aktivnosti koje mogu uticati na vodu.
I konačno, u pitanju je tvornica protiv koje je Tužilaštvo SBK pokrenulo istragu zbog sumnje da je počinjeno kazneno djelo skidanja ili povrede službenog pečata.
Da ne spominjemo da studija uticaja na životnu sredinu ove tvornica vapna nikada nije urađena, iako se građani godinama žale na prašinu zbog koje ne mogu normalni da žive, ne mogu da izvedu djecu vani, ne mogu da suše veš, ne mogu da konzumiraju proizvedeno voće i povrće.
No, svi ovi razlozi nisu bili dovoljni federalnoj ministrici okoliša i turizma da pomenutoj firmi uskrati okolinsku dozvolu. Nego ju je izdala, za narednih 5 godina.
A za 5 godina, Kamenolom i Tvornica vapna možda nikog neće trovati. Jer se zbog njihovog djelovanja značajan broj ljudi sa ovog područja već iselio, a još veći najavljuje iseljavanje. Gubeći nadu da je u državi sa ovakvom vlašću moguće išta uraditi.
Ali, postoje izbori i postoje protesti, kao legitimni oblik borbe za svoja prava. I postoji krhka pravna država, odnosno dijelovi sistema koji nisu pod stranačkom kontrolom, na koje građani, u svojoj borbi, mogu računati kao na saveznike.
