Očigledno je da po ovom pitanju postoje potpuno suprotstavljeni stavovi poslanika vladajuće većine i poslanika iz opozicije što apsolutno i nije neko veliko čudo.
Ukoliko se dobro sjećam, u ovom sazivu Narodne skupštenja – ispravite me ako griješim – do sada nismo imali priliku da diskutujemo o korupciji pa naravno da koristimo ovu priliku da kažemo što više o korupciji iako se moje kolege sa desne strane (iz vladajuće koalicije – op.ur) suprotstavljaju tome.
A kako stvari stoje i nakon donošenja ovog zakona nećemo imati više priliku da uopšte diskutujemo o korupciji i o stanju u ovoj oblasti u Republici Srpskoj.
Danas ovdje, po hitnom postupku, iako niste objasnili razloge za hitnost donošenja ove izmjene zakona, mijenjamo po hitnom postupku ovaj član zakona i to se mijenja jedan član kojim se ukida nadležnost Komisije za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije i prenosi se na jedan resor Ministarstva pravde u čijoj nadležnosti će biti provođenje Strategije borbe protiv korupcije.
Brisanje, odnosno izmjena ove jedne odredbe ovog člana na prvi pogled djeluje kao minorna promjena, a u suštini je suštinska promjena ove odredbe, jer izmjenom ovog člana o stanju ovoj oblasti više se neće informisati Narodna skupština, iako se ona nije ni do sad informisala u suštini, nego ostaje samo informisanje vlade Republike Srpske. To znači da o korupciji u Republici Srpskoj ubudući neće biti apsolutno nikakve debate u javnosti, neće se raspravljati u Narodnoj skupštini i opozicija će biti potpuno isključena iz ove teme. Tako će izostati bilo kakva javna polemika na ovu temu, pa zato koristimo danas ovu priliku da o tome diskutujemo, iako kolege sa desne strane kažu da to “nije tema”.
Korupcija je, nažalost, naša svakodnevnica. Ona je ušla u sve pore našeg života, od najviših nivoa vlasti i visoke politike, pa do najnižih slojeva našeg društva. To je naša istina, ona nije ništa novo, nije nikakvo čudo, sastavni je dio života svakog čovjeka u našoj zemlji.
Korupcija je normalna pojava i podrazumijeva se, nažalost, u većini procesa. Prema zvaničnim podacima za 2023. godinu, Bosna i Hercegovina je najgora u regionu prema istraživanju Indeksa percepcije korupcije i zauzima ubjedljivo najniže mjesto u regionu i treće najgore mjesto u Evropi kada je u pitanju stanje korupcije u zemlji.
Bosna i Hercegovina bilježi najgori trend u Evropi, iz godine u godinu, i prema ovom istraživanju nazaduje, iako je dobila kandidatski status za članstvo u Evropskoj Uniji uz obavezu provođenja suštinskih reformi iz 14 prioriteta, a ti prioriteti su između ostalog i zaštita prijavilaca korupcije i sukob interesa.
U Republici Srpskoj ista je situacija kao u Bosni i Hercegovini.
Slobodno mogu reći da u okviru državnih institucija ne postoji nikakva strategija, nikakva politika, nikakva aktivnost na sprečavanju korupcije. Naprotiv, državne institucije funkcionišu tako da su potpuno u službi korupcije, pa mi građani imamo utisak da upravo državne institucije i postoje da bi se bavile korupcijom. Običan čovjek, građanin naše zemlje, potpuno nemoćan pred ovim fenomenom, sagnije glavu i ćuti.
Ćuti da bi se sačuvao od odmazde, jer samo mu to još treba na ionako težak život i teško preživljavanje. E to je naša realnost i naša svakodnevnica.
Koliko smo koruptivno društvo vidimo u samom temelju demokratskog društva, a to je izborni proces. Fenomen izborne korupcije je opšte poznat i iz jednog u drugi izborni ciklus ovaj fenomen je sve rasprostranjeniji i sve razvijeniji. Jasno je da u tom procesu prednjači vladajuća stranka koja je razvila vrlo uspješan koruptivni sistem u izbornom procesu.
Korupcija je, nadalje, prisutna u javnim nabavkama, u zdravstvu, u pravosuđu, u obrazovanju.
Osnovni problemi u borbi protiv korupcije jesu zarobljano pravosuđe od strane političke elite i nevladavina prava. Kao i potpuna simbioza organizovanog kriminala i državnih institucija. U prilog tome govori i činjenica da se visoka korupcija ne procesuira, a tužioci se bave sitnim krivičnim prijavama.
Polovina tužilaštava u Bosni i Hercegovini za tri godine nije pokrenulo niti jednu istragu za krivična djela visoke korupcije. A samo jedan od devet tužilaca koji rade na predmetima privrednog kriminala i korupcije tokom 2023. godine pokrenuo istragu za visoku korupciju.
Loše pokazatelje rada pravosuđa na suzbijanju visoke korupcije upotpunjuje i činjenica da u devet od ukupno osamnaest tužilaštava u Bosni i Hercegovini nije pokrenuta niti jedna istraga za krivična djela visoke korupcije u poslednje tri godine. Ni u Republici Srpskoj situacija nije bolja. U periodu od tri poslednje godine tužilašta u Republici Srpskoj su imala samo četiri prijave u radu i tri optužnice za visoku korupciju što govori o generalnom nedostatku rezultata.
Broj pokrenutih istraga i podignutih optužnica u velikoj meri zavisi od broja izvještaja o počnjenim krivičnim dijelima koje podnose agencije za provođenje zakona ali i od prijava građana. Analizom predmeta korupcije u tužilaštvima uočano je da je zabrinjavajuće mali broj predmeta iniciran na osnovu izvještaja o počnjenom krivičnom djelu koji je podnesen od strane policijskih agencija, te da poseban problem predstavlja nedovoljan kvalitet izvještaja o počnjenom krivičnom dijelu. Broj zaprimljenih prijava u svim tužilaštvima u BiH o koruptivnim predmetima je u konstantnom padu.
Također smo upoznati svi mi sa činjenicama da i kada se dogodi neko hapšenje ili se pokrene neki proces, uglavnom biva obustavljen, dali zbog nedostatka dokaza ili nečeg drugog ili završi oslobađajućom presudom. Primjeri su, evo iz prošlosti jedan primjer, to je Bobar banke, gdje niko nije odgovarao, a iz bliske, da kažemo, sadašnjosti Šume Srpske, kao jedan od najsvježih primjera. Za Šume Srpske, ali i za šumska gazdinstva karakteristični su kriminal ogromnih razmjera, korupcija, izvlačenje novca iz šuma, štetni sporazumi, nabavke, milionski gubici, samo sa 30.06.2024. godine akumulirani gubitak je prešao 130 miliona maraka. Rezultat svega toga jesu milijarde koje su nestale iz Republike Srpske, a da za to niko nije odgovarao.
Destabilizacija zemlje i urušavanje sigurnosti. Odlazak mladih, a i cijelih porodica koje ne žele da žive u takvom društvu, a nemaju drugog načina da se suprotstave. Usporavanje ekonomskog napretka, razvoja preduzetništva i investicija.
Eto, za to smo tu gdje jesmo. Gospodine ministre, pred vama je veliki zadatak. Borba protiv korupcije i borba protiv povlaštenjih pojedinaca, borba protiv stranačke vladavine nad narodom, ali i ekonomske samovolje.
Da li ćete imati snage, volje i energije, ali i političke volje da se suprotstavite i uhvatite u koštat sa ovom aždajom koja se nadvila nad svima nama, i da li ćete se moći upustiti u ovu borbu? Ukoliko to zaista učinite, imat ćete našu punu podršku. Ukoliko pognete glavu i budete ćutali na sve ono što se dešava, bit ćete saučesnik u ovom negativnom procesu koji Republiku Srpsku vodi ka uništenju i nepovratnom nestanku.
Gospodine ministre, ne znam da li ste upoznati da je u budžet Federacije Bosne i Hercegovine uplaćeno više od 5 miliona maraka od kriminalaca, primjenjujući Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom u Federaciji Bosne i Hercegovine. Znači, u budžet je uplaćeno u poslednjih 15 meseci 5,1 milijon maraka, od kriminala. A šta je sa Republikom Srpskom? Umjesto da danas raspravljamo o takvim stvarima, vi nam danas predlažete zakon kojim ćete potpuno prestati da informišete poslanike i Narodnu skupštinu o stanju korupcije u Republici Srpskoj, a samim tim i širu javnost.
Sve prenosite na Vladu, čime osiguravate da nosioci koruptivnih radnji u potpunosti budu zaštićeni od očiju javnosti. Da li ste svjesni šta time činite i kakvu odgovornost preuzimate na sebe?
