“Majka sam dvije kćerke, dolazim iz Tuzle. Prvi porod se dešava 2011. godine. Termin mi je bio 17. marta, a 20. februara dolazim na posljednju kontrolu gdje mi doktorica kaže da je vrijeme za porod, što je meni bilo čudno. Kasnije mi je rekla da ranije rađam jer ona ide na putovanje koje je ranije zakazala. Uključili su mi indukciju ujutro oko 7 sati, oko 13 sati su krenuli bolovi, na silu su mi probili vodenjak. Horor film počinje od pola jedan…”
“Moj porođaj je bio traumatičan kako fizički, tako i psihički. Desila se u 35 nedelji trudnoće ablacija, odnosno odvajanje posteljice i počela sam krvariti jako puno… U hodniku sam stajala kada je počela svađa između doktorice, šefice tog odjeljenja koja me pregledala, i doktorice koja je pripremila salu za svoju trudnicu koja je platila carski rez iako nije bila životno ugrožena…”
Ovo su samo neke od ispovijesti porodilja koje su bile direktno suočene sa korupcijom u trenutcima kada su se borile za svoj život i život svog djeteta.
Do njih je došlo udruženje „BABY STEPS “ tokom provođenja istraživanja o korupciji u porodilištima na prostoru cijele BiH.
Putem anonimne ankete prikupljena su iskustva 2.713 porodilja, koja jasno pokazuju da je korupcija realnost mnogih bh porodilišta, ali i da mnoge porodilje imaju jako loša i traumatična iskustva vezano za sam prorođaj.
“Nakon što smo u projektu prošli istraživačke faze i prikupili statističke podatke došli smo do pokazatelja da je 50 posto koruptivnih poroda u BiH, koje kada se pretvore u cifre, predstavljaju preko 2 miliona maraka godišnje, što su jako veliki iznosi sa kojim bi se jako puno toga moglo napraviti”, rekla je Amila Tatarević, predjednica udruženje „BABY STEPS “ predstavljajući rezultate istraživanja na koferenciji u Banjaluci.
Istakla je da su se tokom istraživanja fokusirali i na iskustva porodilja, koja nesumljivo pobuđuju reakciju kod svakog čitatelja ili slušatelja.
“Kada čujemo šta se zaista nekome desilo u tim traumatičnim iskustvima, bez generalizovanja, nešto je što će svakako stvoriti reakciju, pokazati veličinu i dubinu problema, a onda, nadamo se, i reakciju svih nas”, poručila je Tatarević.
Brankica Raković, koordonatorka projekta za Banjaluku je istakla da odgovornost definitivno nije samo na majkama ili samo na medicinskim radnicima koji uzimaju koverte, jer je sve to postao dio našeg folklora, što je i pokazalo i samo istraživanje- novac je samoinicijativno nuđen od strane porodilja ili njihove porodice, ali takođe i direktno ili indirektno tražen od strane medicinskog osoblja. Kao razlog zbog kojeg su porodice pristale na korupciju navodi se većinom nada da će time moći obezbijediti adekvatnu zdravstvenu skrb ili humaniji odnos tokom poroda, što samo po sebi svjedoči lošim uslovima u porodilištima.
“Ono što je mene iznenadilo je broj žena koje su bile spremne da podele svoja iskustva”, rekla je Raković dodajući da ovakvi projekti stvaraju prostor da u konačnici svi dobijemo sistem koji bolje funkcioniše.
U ime medicinskih radnika govorio je dr Slobodan Hajder, pomoćnik direktora za medicinska pitanja u UKC Republike Srpske, koji je istakao je da je ova zdravstvena ustanova opredijeljena da učestvuje u projektu.
Naglasio je i da se mnogo se priča o korupciji u javnim ustanovama, da je u tom svjetlu neophodan povratak povjerenja javnosti u institucije, te je interes poslovodstva UKC Republike Srpske da se negativne pojave i priče pokušaju riješiti: “Vrata UKC-a su otvorena za svaki vid saradnje i prvo stanje treba popraviti upravo u porodilištima jer su majke koje rađaju posebno važna kategorija, u jako važnom trenutku života borave tu i njihov život kao i život njihove djece svima mora biti na prvom mjestu”.
Kroz svoje obraćanje, učesnici su istakli kako je prevencija najvažnija kada je riječ o sitnoj korupciji, te kako kroz poboljšanje uslova, odnosno podizanje standarda u pružanju zdravstvene skrbi u svim porodilištima osnova za smanjenje korupcije u porodilištima.
