Glamoč. Ali ne onaj na koji ste vjerojatno odmah pomislili – onaj u Livanjskom kantonu iz kojeg dolazi najhvaljeniji krompir, uz onaj iz Nevesinja. Ima još jedan Glamoč. Prekrasno naselje Glamoč pokraj Goražda sa isto tako prekrasnim ljudima! Ljudi su to vrijedni, radišni, veseli i širokogrudni domaćini koji pomažu jedni drugima, ali i onima koji se nađu u njihovom mjestu.
Inače, njihovo maleno mjesto koje broji 200-tinjak stanovnika, obgrljeno je predivnom šumom i krajolikom. I vjerojatno bi malo tko sa šireg područja čuo za njih da im lokalne vlasti nisu odlučile na grbaču natovariti problem.
Problem koji je povod za pisanje ovog teksta, ustvari je započeo prije 14 godina na drugoj lokaciji u neposrednoj blizini naselja Glamoča, u mjestu Šišeta. Tu je, u Šišetama, odlukom Gradskog vijeća Goražda 2010. godine odlučeno da se otpad odlaže privremeno na razdoblje od dvije godine. Međutim, ta odluka o ‘privremenom’ odlaganju je sa dvije prerasla u 14 godina. Sada kad je ovo odlagalište u Šišetama postalo ekološka katastrofa, Gradsko je vijeće Goražda u veljači ove godine usvojilo još jednu odluku o još jednom „privremenom“ odlaganju otpada, također na dvije godine ali na lokalitetu Trešnjica. I sada priča odnosno problem dolazi do mještana naselja Glamoč.
Trešnjica je, ustvari, jedna visoravan na brdu iznad naselja Glamoč. Da bi se došlo do Trešnjice, gdje je planirana ‘privremena deponija’ mora se proći kroz naselje Glamoč. Naselje Glamoč pak nema adekvatnu cestu. Dio ceste je nekad davno asfaltiran, a asfalt je u međuvremenu popucao. Dobar je dio puta makadam. Cesta je toliko uska da se malo gdje, uz veoma spretne manevre vozača, mogu mimoići dva automobila. Na toj se istoj cesti djeca, njih 40-ak koliko ih ima u naselju Glamoč, igraju jer nemaju igralište. Svaki se put prilikom prolaska automobila moraju sklanjati i pri tom zagaziti na nečije privatno zemljište. I zamislite sada da tom i takvom cestom trebaju svakodnevno, uz i niz brdo, prolaziti kamioni koji bi odvozili smeće. I još da se dva kamiona mimoilaze. To je realna opcija možda u nekom drugom univerzumu. U ovom sigurno nije. Da preciziramo, još 2010. godine je donesen plan da se na lokalitetu Trešnjica gradi regionalna sanitarna deponija po svjetskim standardima, a potom je, u veljači 2024. godine Gradsko vijeće Goražda usvojilo Odluku da se paralelno s gradnjom deponije na toj lokaciji započne s privremenim odlaganjem otpada. Međutim, mještani naselja Glamoč sumnjaju u takve namjere i plaše se da bi, kao u slučaju Šišeta, privremena deponija postala trajna. Također postoji bojazan da li će se ideja regionalne sanitarne deponije uopće realizirati budući da u proteklih 14 godina na toj lokaciji nije urađeno ništa osim što su postavljeni kolci oliti stubići.
Osim što bi, ukoliko lokalna vlast ostvari svoj naum, bila ugrožena sigurnost mještana ovog naselja, ugrožena bi bila i njihova privatna zemljišta, poljoprivredna imanja i domovi. Ono o čemu vlasti očito ne razmišljaju (jer ne znaju ili ne žele) jeste da pojam ‘privremena deponija’ uopće nije u skladu sa zakonom. Kada odete do deponije, gdje smo mi bili, možete vidjeti da od ograde postoji samo 15-ak stubića koji su već obrasli zelenilom, a ograde nema ni na vidiku. I to je sve što je lokalna vlast uradila na pripremi regionalne deponije na lokaciji Trešnjica. Mještani su se, uvidjevši da ih vlast na svaki način nastoji zaobići, odlučili organizirati i podići svoj glas. Ujedinili su se u neformalnu grupu građana „Naselje Glamoč-Goražde“ s jasnom porukom – „Naselje Glamoč protiv divljih deponija!“. Pa su tako u lipnju ove godine predali dvije inicijative Gradskom vijeću. Jedna se inicijativa odnosi upravo na spornu deponiju na lokaciji Trešnjica, dok se druga inicijativa tiče osnivanja Mjesne zajednice Glamoč. Do sada se na sjednicama Gradskog vijeća Goražda nije raspravljalo o ove dvije teme zbog čega mještani naselja Glamoč nastavljaju odlučno sa svojom borbom, prvenstveno da ne dođe do otvaranja deponije na Trešnjici. Iako vlasti ističu kako bi to, s vremenom, bila sanitarna regionalna deponija napravljena po svim svjetskim standardima, mještani opravdano postavljaju pitanja – kojim standardima kada je deponija u blizini naselja, otpadne bi vode otjecale u obližnju rijeku, šuma bi bila iskrčena, put do deponije ne postoji? Najavljeno jeste da bi ta deponija imala taložnike, kanalizaciju, sabirne otpadne vode, ali je teško zamisliti da u zemlji u kojoj je malo šta napravljeno prema svjetskim standardima, može i hoće biti napravljena jedna deponija. Važno je spomenuti kako u naselju, kada je u pitanju put, nisu riješeni ni imovinsko-pravni odnosi. Kako bi put, takav kakav jeste, uopće postojao, mještani su ustupali dijelove svojih zemljišta. Zahvaljujući dobrosusjedskim odnosima taj put i postoji.
U cilju svoje borbe, mještani planiraju provesti niz aktivnosti kako bi lokalnoj vlasti dali do znanja da su ozbiljni u svojoj odluci kada kažu da nisu protiv izgradnje deponije ali da žele i inzistiraju da se zakoni moraju poštivati.
„Oni žele da jednu ekološku bombu prebace iz jednog u drugo naselje. Mi to ne želimo, niti ćemo dozvoliti“, odlučno zaključuju mještani naselja Glamoč s kojima smo razgovarali.
