Mještani svih nacionalnosti iz bjelopoljskog sela Kuti Livač već mjesecima se protive eksploataciji kamenog materijala u svome mjestu, te traže da se ista obustavi. Njih 32-je potpisalo se, te tražilo od resornog Ministarstva gospodarstva HNŽ objašnjenja.
Uz pomoć policije prije nekoliko mjeseci zaustavili su tešku mehanizaciju koja se uputila ka njihovu selu. Međutim, kažu da eksploatacijski atak na njihovo rodno selo nije prestao, a sada su nakon županijske, ogorčeni i na gradsku vlast.
“Investitori su ishodovali sve dozvole na račun stručnog mišljenja kojeg potpisuje šef ureda BH Mac Sarajevo Šaban Sejfić. Prethodno je taj isti šef potpisao da je dio lokacije miniran, a dio deminiran što je točno. Na osnovu tog mišljenja investitor može prikupljati svu dokumentaciju i ishodovati dozvolu, što i jesu uradili u prethodnom razdoblju”, kaže nam Aner Omanović predsjednik Eko udruženja Kuti.
“Nakon što je sve došlo u medije, u institucijama se najvjerojatnije pojavio strah i taj dokument više nitko ne želi priložiti, a mi ga konkretno imamo kod sebe. Oni sada žele pronaći rješenje kako doći do dokumenta da je teren deminiran”, dodaje.
Problem nije samo u ilegalnoj eksploataciji koja ugrožava mještane, nego i postojeće mine koje se još uvijek mogu pronaći u ovom dijelu mostarskog prigradskog naselja.
“Po našim neslužbenim, a nešto i službenim informacijama, čak i Vlada Federacije od BH Maca traži da se teren deminira. Postavlja se pitanje, kakav je interes Vlade Federacije BiH da deminira privatni prostor, a koji je prema BH Macu već prethodno bio proglašen kao deminirano područje. Nadalje, imamo saznanja da i Federalno ministarstvo energije i rudarstva šalje zahtjev prema Civilnoj zaštiti i BH Macu, po kojem će tražiti da se područje deminira i sve to za privatnu osobu, a naselje je kompletno okruženo minskim poljem sa svih strana. To je državno zemljište”, ističe Omanović.
I Srbima i Bošnjacima i Hrvatima isti problem onemogućava normalan život.
“Nitko tu nije doveo niti jednog deminera da niti jednu minu skine. Prije mjesec i pol dana, mi smo ovdje pronašli nagaznu minu. Lovci su je pronašli i obilježili. Mi smo sve to objavljivali, a nitko se nije udostojio izaći na teren i skloniti ju. Sada se pak pažnja pridaje nekom stranom investitoru i trude se njemu riješiti problem, a nas zaobilaze. Mi smo svakako za deminiranje tog terena, to nije sporno. No, zanima nas zašto nas zaobilaze, kao da nismo živi. Ovdje živi 40 posto srpskog stanovništva, a ostalo su Hrvati i Bošnjaci. Mi smo miješani i nemamo nikakvih problema s tim”, govori nam.
Iz Županije i Grada ne dobivaju nikakve odgovore kako je dobivena koncesija za eksploataciju.
“Zanima nas i to zašto neće nitko da nam odgovori. Slali smo upit premijeru Nevenku Hercegu, da nas informira o slučaju, kako je dobivena koncesija. Ni jedan odgovor nismo dobili. Gradonačelniku smo slali upite za sastankom pet do sedam puta i ne želi nas primiti. Osobno sam poslao jedan mail, na koji je on odgovorio u roku pet minuta, da će mu biti čast da me primi i razgovara s mještanima. No, vjerojatno kada se upoznao u kojem je sve smjeru otišlo, odmah je odustao. Centri civilnih inicijativa su u borbi protiv korupcije i zajedno su s nama u borbi, ali i na njihove upite gradonačelnik se ne javlja. Išli smo i kod gospodina Salema Marića na razgovor. On tu ne vidi ništa sporno. On čak kaže da svakog investitora koji dođe u Mostar oni jedva dočekaju. Investitor je onaj koji nešto proizvodi, napravi tvornicu, a ne da iseli 61 obitelj. Ako on vidi da je to investitor onda uredu, onda je to super“, kaže Omanović.
Još uvijek nitko nije preuzeo dokumentaciju i pokrenuo kazneni postupak.
“Postavlja se pitanje zašto nitko ne pokreće kaznena prijave protiv takvih osoba koji izdaju takve dokumente. Do sada su samo pukom slučajnošću izbjegnute ljudske žrtve. Na tom lokalitetu je već poginuo jedan čovjek, a drugi ostao bez noge. Šaban Sejfić je na sve to zatvorio oči i zaobišao, kao da se ništa nije dogodilo. Na isti dan je izdana dozvola da je područje deminirano, i da je dio područja deminiran. Od 14 tisuća kvadrata, deminirano je tisuću i to nije sporio nikada. Sve je prošlo na osnovu tog lažnog dokumenta i u urbanizmu i za koncesiju. Ne znam kako nitko ne preuzme tu dokumentaciju i pokrene kazneni postupak protiv navedenog gospodina”.
Ne poklapaju se mjerenja investitora i sudskog vještaka.
“Uz sve to oni su priložili dokument da se prvo naselje Kuti nalazi na 700 metara. Mi smo doveli sudskog vještaka, geometra, koji je utvrdio da je udaljenost kamenoloma od prve kuće 137 metara. Također su napisali kako ne postoji nikakva voda, a ovdje teče potok Sušica i voda izvire na samom kamenolomu. Nadalje cesta koja prilazi kamenolomu, mi imamo posjedovne listove, njezini vlasnici su mještani. Tu se 50 posto zemljišta poklapa s privatnim, a ovih ostalih 50 posto koji su se složili s državom, država im je to oduzela. Uz sve to, Tihomir Sesar, koji je zamijenio Marinu Deronjić, predlaže njima jedan stari put koji se poklapa s trasom autoceste. To nas odmah dovodi na razmišljanje da je sav natječaj za autocestu namješten. Tko će njima dozvoliti da koriste petlju autoceste za svoje privatne svrhe? To je neizvodivo”.
Nudili su im poslove, ali to nema nikakvo značenje i besmisleno je.
“Ljudi koji se predstavljaju direktorima, nama su rekli da bi voljeli da smo mi uz njih, ali da im je svejedno i ako nismo da će oni raditi i da mi tu ne možemo ništa. Isti ti direktori sada su došli i u Trebinje, a tamo ih je doveo ministar Košarac. To nisu investitori, nego devastatori. Treba biti iskren i reći da su oni nama nudili posao u tom kamenolomu. Ali ako ću ja dobiti posao i morati se iseliti, to nema nikakvog smisla”, zaključio je Aner Omanović za naš portal.
