Kad kažeš LAGER, s pravom možeš reći da će struja biti tvoja!
Prema podacima iz Registra podnijetih zahtjeva za priključak budućih vjetroparkova i solarnih elektrana na prenosnu mrežu Bosne i Hercegovine, veliki je broj „kontroverznih“ bogataša i onih koji to žele biti. Tako je zainteresovanost za izgradnju velikih solarnih elektrana, a time i za dalje bogaćenje iskazala i firma Lager d.o.o. iz Posušja, čiji je vlasnik Milenko Bašić. Prema podacima iz Registra, Lager d.o.o. planira izgradnju 14 velikih solarnih elektrana, ukupne snage od oko 864 MW. Pored ovih elektrana, Lager d.o.o. je prošle 2023. godine u Bosni i Hercegovini kupio i projekte solarnih elektrana od kompanije Promondis Energy d.o.o. i AT Solar d.o.o.
Iz pomenutog Registra, koji vodi Elektroprenos BiH, može se vidjeti da je firma Promondis Energy d.o.o. planirala realizovati četiri projekta solarnih elektrana ukupne planirane snage 314,3 MW, dok AT Solar d.o.o. ima dva projekta solarnih elektrana ukupne snage 120 MW. S obzirom da je obje ove firme, zajedno sa njihovim projektima kupio Bašićev Lager d.o.o., budući „obnovljivi“ portfolio ove firme iznosi ukupno 20 velikih solarnih elektrana planirane snage od skoro 1.300 MW. Ipak ovdje nije kraj Lagerovom planu izgradnje „zelenih“ mega elektrana.
Firma VE Gradina d.o.o., a koja je u vlasništvu Bašićeve firme C.E.M.P. podnijela je zahtjev za priključenje za planiranu vjetroelektranu „Gradina“ u opštini Tomislavgrad. Prema pisanju CIN-a, koncesija za izgradnju i korištenje budućeg vjetroparka je izdata još 2008. godine. Prema podacima iz Registra, ukupna planirana instalisana snaga ovog vjetroparka (koji bi trebao biti realizovan u dvije faze) iznosi čak 350 MW. Na ovaj način ukupna instalisana snaga svih planiranih elektrana za koje je Bašićev LAGER d.o.o. i druge firme koje mu pripadaju, podnio zahtjeve za priključenje iznosi 1.650 MW. O kojem apetitu se radi, najbolje svjedoče podaci o ukupnim snagama elektrana koje su u vlasništvu vladinih elektroprivrednih kompanija u Federaciji BiH.
Tako ukupna snaga svih elektrana u vlasništvu JP Elektroprivreda BiH Sarajevo iznosi 1.782 MW, dok ukupna snaga svih elektrana u vlasništvu JP Elektroprivreda HZ HB Mostar iznosi 923 MW.
Duševna bol davitelja istraživačkih medija i sutkinja opće Resavske prakse
Poslovne i druge aktivnosti Bašićevih kompanija Lager d.o.o. i C.E.M.P. su opisane i u brojnim medijskim objavama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Po podlom pravilu financijskog davljenja medija, na pisanja istraživačkih bosanskohercegovačkih medija, Bašićeva firma je odgovarala višestrukim tužbama protiv novinara. Lager d.o.o. je tužbe podnio protiv portala Centra za istraživačko novinarstvo – CIN, Žurnal i Inforadar. Po mišljenju gosp. Bašića, pisanja pomenutih portala o njegovim poslovnim praksama su klevete, koje njemu i njegovim kompanijama narušavaju ugled i čast i pri tome nanose duševnu bol. Opštinski sud Široki Brijeg je pokazao razumijevanje za Bašićevu duševnu bol te je u prvostepenim postupcima po sve tri tužbe presudio u korist Lagera d.o.o.
Ipak, nakon što je Centar za istraživačko novinarstvo analizirao prvostepenu presudu Suda u Širokom Brijegu, koju je donijela sutkinja Radmila Mandić, uočeni su diletantski propusti, koji vrlo slikovito govore o veličini pravosudnog odrona u našoj državi. Naime, cjelokupni dijelovi presude sutkinje Mandić protiv CIN-a, su u značajnoj mjeri sušta kopija druge dvije osuđujuće presude protiv Žurnala i Inforadara, a koje je donijela sutkinja istog suda, Snježana Parlain, koja je takođe imala razumijevanja za Bašićevu duševnu bol.
A evo o čemu se radi. Kopirajući pojedine dijelove presude svoje kolegice Parlain protiv portala Žurnal, sutkinja Mandić se u svojoj presudi protiv CIN-a, referirala na tekstove koje CIN nikad nije ni objavio! Tačnije, sutkinja Mandić je, prepisujući dijelove presude svoje kolegice Parlain protiv Žurnala, u svojoj presudi protiv CIN-a navodila sadržaje koje je objavio portal Žurnal.
Nakon što je CIN objavio tekst o pomenutim copy-paste diletantskim mahinacijama u presudi sutkinje Mandić, Ured disciplinskog tužitelja (UDT) VSTV-a je po službenoj dužnosti pokrenuo disciplinski postupak protiv sutkinje prepisivačice. Mandić je u disciplinskom postupku pred prvostepenom komisijom VSTV-a, priznala da je napravila „omašku“ i prepisala dijelove presude kolegice Parlain protiv Žurnala, usput nazvavši to „tehničkom greškom“.
Prvostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) je u junu ove godine donijela odluku da se prepisivačica Mandić kazni smanjenjem plate od 10% u toku naredna četiri mjeseca, zaključivši da je Mandić počinila disciplinski prekršaj “donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka”. U predmetnoj odluci UDT zaključuje da je Mandić „prepisivala dijelove iz obrazloženja druge presude, te da je ukupno tri prekršaja učinila iz svjesnog nehata.“
Kako pušu ledeni vjetrovi korupcije
Poduzetnički potezi gospodina Bašića, osim medijima su 2020. godine postali interesantni i Uredu za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminaliteta (USKOK), odnosno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Dokazani čovjek od ugleda i časti, vlasnik kompanije Lager d.o.o. je i drugooptuženi pred Zagrebačkim županijskim sudom, u aferi „Vjetroelektrane“. Među devet optuženih osoba u ovom procesu je i Dragan Stipić, Bašićev čovjek od povjerenja iz Lagera, tadašnji direktor firme C.E.M.P. Stipić je i direktor novokupljene firme AT Solar u BiH. Optužnica između ostalog tereti Milenka Bašića da je podmitio prvoptuženu, bivšu državnu sekretarku Ministarstva uprave Republike Hrvatske, Josipu (ex Rimac) Pleslić sa ukupno 1,1 milijun kuna (oko 300.000 KM). Optužnica navodi da je zauzvrat nekadašnja gradonačelnica Knina, koristeći svoju poziciju i političke veze vršila pritisak na osobe u pojedinim državnim ministarstvima kako bi ishodovali upotrebne dozvole za vjetropark Krš-Pađene, bez da su za to bili ostvareni uslovi.
Optužnica navodi da je prvooptužena, uticala i na još jednog optuženog u ovom procesu, Tomislava Jurekovića, tadašnjeg predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA). Jureković je prema optužnici koristeći svoj položaj u HERA-i uticao da Bašićeva firma stekne status povlaštenog proizvođača električne energije, te sklopi sa Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE) ugovor na 25 godina o prodaji struje po povlaštenoj cijeni od 94 eura/MW umjesto 43 eura/MW. Hrvatski mediji navode da je Josipa Pleslić zajedno sa tadašnjom državnom ministricom regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelom Žalac, vršila pritisak na upravu Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR). U objavljenim transkriptima telefonskih razgovora, Žalac naziva Milenka Bašića „legendom“. Cilj pritiska, prema istim navodima je ostvaren, pa je „legendina“ firma C.E.M.P. dobila povlašteni kredit od 80 miliona eura, zahvaljujući kojem je završila vjetropark Krš-Pađene na državnom zemljištu na području opštine Ervenik i grada Knina.
Istraga u ovoj aferi otvorena je u maju 2020, kada je Pleslić uhapšena. SIPA je uhapsila Bašića i Stipića u Mostaru u junu 2020. Za njima je u to vrijeme je bila raspisana međunarodna potjernica NCB Interpola zbog osnovane sumnje davanja mita i trgovine uticajem. U februaru 2021. obojica su misteriozno osvanuli u zagrebačkom zatvoru Remetinec, nakon što su isto tako misteriozno iz BiH ušli u Hrvatsku, u vrijeme kad je granica između ove dvije zemlje bila „zaključana“ zbog pandemije kovida. Da li je pri misterizonom prelasku granice Bašiću i Stipiću pomogla i činjenica da je Bašićev šogor bio tadašnji direktor Granične policije, a sadašnji bjegunac od bosanskohercegovačkog pravosuđa, Zoran Galić ostaje također misterija.
Uskok je optužnicu podigao u decembru 2022. Ipak optužnica do danas još nije potvrđena, te suđenje u ovom slučaju još nije počelo, s obzirom da su Pleslić, a potom i Bašić i Stipić promijenili advokate.
Štetni državni ugovor tajkunu donio stotine miliona profita, a lokalnim zajednicama veliko ništa
U momentu puštanja u probni pogon 2019., sa snagom od 142 MW, vjetropark Krš-Pađene, koji se prostire na 2.065 hektara (što je površina oko 4.100 fudbalskih igrališta), bio je najveći takve vrste u Hrvatskoj. Tek u septembru 2024. pokrenuta je javna rasprava o mogućem (negativnom) utjecaju na ekološku mrežu Natura 2000, gdje je vjetropark i smješten. Ovo znači da je vjetropark bio pet godina u pogonu bez ocjene prihvatljivosti za područje značajno za pojedine ptičje vrste. Prethodno nadležna tijela u Hrvatskoj su bila mišljenja da za Krš-Pađene glavna ocjena uticaja na ekološku mrežu – nije potrebna. Ovo institucionalno mišljenje je ipak promijenjeno nakon upozoravajućeg pisma Evropske komisije, a javna rasprava za prihvatljivost na ekološku mrežu je završena 31. oktobra 2024. Naknadnu studiju Glavne ocjene prihvatljivosti za eko mrežu je po narudžbi firme C.E.M.P. uradila firma Geonatura d.o.o.
Glavni zaključak studije, koju je platio i naručio investitor, je da „vjetroelektrana nema značajan negativan utjecaj na ekološku mrežu tog područja“. Konačno mišljenje o ovoj naknadnoj procjeni uticaja još nije objavljeno.
Prema pisanju Forbesa, uprkos činjenici da je samo u prošloj 2023. godini ova vjetroelektrana donijela firmi C.E.M.P. ukupno 49 miliona eura prihoda i čistu dobit od 14 miliona eura, opština Ervenik i grad Knin na čijim područjima se Bašićev vjetropark nalazi, za posljednih pet godina, koliko je vjetropark Krš-Pađene u pogonu, nisu dobile novac od firme C.E.M.P. na ime komunalnih naknada i doprinosa. Tačnije za svaki proizvedeni kWh, lokalne zajednica su trebale dobili po jednu lipu. Zbog ovih milionskih dugovanja u eurima, načelnik opštine Ervenik i gradonačelnik Knina su tužili Bašića i njegovu firmu, a sada najavljuju i tužbu protiv države Hrvatske od koje će tražiti da opštini Ervenik i gradu Knin, isplati novac koji im duguje Milenko Bašić.
Na upit Forbesa, upućen Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Hrvatske, vezan za neplaćanje milionskih obaveza Bašićeve firme C.E.M.P. prema dvjema lokalnim zajednicama, resorni ministar Josip Dabro (HDZ) je 2. novembra 2024. dao zaprepašćujuće objašnjenje koje bi se svelo na sljedeće: „Komunalna naknada se ne mora plaćati jer je to – šuma i šumsko zemljište!“
Da situacija bude još bolja po Bašićevu firmu, odnosno još lošija po pomenute dvije lokalne zajednice, u Ugovoru o pravu služnosti iz 2019. godine, koji je u ime Republike Hrvatske potpisala tadašnja ministrica Marija Vučković (HDZ), nema odredbe o tome da investitor preuzima obavezu plaćanja komunalne naknade. Ovo bi značilo da vlasnik vjetroparka, Bašićeva firma C.E.M.P. nema obavezu plaćanja komunalne naknade za korištenje 2.065 hektara državnog zemljišta tokom 30-godišnjeg trajanja ugovora!
Prema navodima Forbesa, načelnik opštine Ervenik i grada Knina su ovaj ugovor između državnog ministarstva i firme C.E.M.P. prvi put dobili na uvid u ljeto 2024. godine. Do tada je ugovor bio dobro čuvana poslovna tajna. Znajući da je šutnja zlato, na pitanje Forbesa o tome da li je to propust državnog ministarstva na čijem je čelu i da li se radi o pogodovanju privatnoj kompaniji, nasljednik ministrice Vučković, Josip Dabro (HDZ) jednostavno nije odgovorio.
Recept za uspjeh: Lageru 99,7 %, lokalnoj zajednici 0,3 %
U svojevrsnoj energetskoj Kvaki 22, dok u Hrvatskoj Bašić vrijedno radi na dekarbonizaciji, dotle još vrednije radi na jačanju ugljene elektroenergetike Bosne i Hercegovine, prodajući stotine hiljada tona uglja JP Eelektroprivreda BiH za proizvodnju struje u njenim dvjema termoelektranama. Zahvaljujući odluci Ministarstva privrede USK od 2015. Lager d.o.o. je, bez zakonom predviđene saglasnosti prethodnog koncesionara, dobio 30-godišnju koncesiju za eksploataciju mrkog uglja na lokaciji Kamengrad kod Sanskog Mosta na površini od preko hiljadu hektara. Prethodno je Rudnik mrkog uglja Kamengrad privatizovan u uobičajenim privatizacijskim svinjarijama 2003. godine. Koncesijski potencijal ugljenog nalazišta je procijenjen na 69 miliona tona. Preračunato u novac uz cijenu od 160 KM/toni, ovaj ugljeni potencijal ima trenutnu tržišnu vrijednost od 11 milijardi KM! Drugi izvori govore o 120 miliona tona uglja vrijednog 18 milijardi KM. Na zvaničnoj Lagerovoj web stranici ovaj privatizovani ugljeni potencijal je procijenjen na višestruko veći iznos od čak 400 miliona tona uglja, koji vrijedi trenutno oko 50 milijardi KM.
Prijenos prava za eksploataciju mrkog uglja sa RMU Kamengrad na Lager potpisao je 2016. bivši ministar energije rudarstva i industrije FBiH Nermin Džindić, a nakon što je godinu ranije pravno nasilje pri odobravanju koncesije izvršila vlada USK, tačnije kantonalno Ministarstvo privrede na čelu sa HDZ-ovim Vidom Šantićem, bez odobrenja prethodnog vlasnika koncesije RMU Kamengrad d.d. Prema kasnijem priznanju Šantića, zbog Lagera su promijenili način obračuna koncesijskih naknada pa je Lager d.o.o. plaćao (tri puta op.a.) manje nego što bi morao prema ranijem obračunu.
Lager za koncesionu naknadu po toni uglja plaća 0,80 KM i taj iznos se dijeli na kanton i opštinu Sanski Most. To u praksi znači da za kamion uglja od 35 tona, u budžet lokalne vlasti uđe 28 KM. A koliko novca zaradi Lager? Najbolji odgovor na ovo pitanje je izjava općinskog vijećnika Sanskog Mosta, Mirsada Kaltaka: „Ja sam gledao račun svojim očima, 3.800 eura za kamion uglja od 35 tona, koji ide za Srbiju. Pitao sam načelnika koliko mi dobijamo, on je nešto umotao…“
Matematika pomenutih brojeva je jasna: Lageru od prodatog uglja ide 99,7 %, dok mikroskopskih 0,3 % dijele opština Sanski Most i USK.
Demanti koji ne demantuje
Odluku sada već bivšeg federalnog ministra energije, rudarstva i industrije, odnosno njenu potvrdu koju je donio Kantonalni sud u Mostaru, vanredno je na zahtjev Udruženja dioničara RMU Kamengrad i RMU Kamengrad d.d. u stečaju preispitao Vrhovni sud FBiH.
U martu 2022. godine Vrhovni sud FBiH je donio odluku kojim se Rješenje o prenosu prava za eksploataciju uglja na Lager d.o.o., a koje je potpisao tadašnji federalni ministar Džindić, poništava. U odluci Vrhovnog suda FBiH je navedeno „kako je tokom prijenosa prava na eksploataciju prekršen Zakon o rudarstvu FBiH, na način da su pojedine odredbe pogrešno primjenjivane“. Vrhovni sud je zbog toga predmet vratio Federalnom ministarstvu energije na ponovno rješavanje.
U tekstu pod naslovom „Nermin Džindić i Lager pljačkaju Kamengrad“ koji je list Oslobođenje objavio 12.11.2022. navodi se kako je „pravo na eksploataciju uglja 2015. i 2016. godine bukvalno oteto od radnika i većinskih vlasnika, te dato privatnoj kompaniji iz Posušja. U otimačinu, ali i brojne nelegalne poslove u godinama poslije, direktno je involviran aktuelni federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić.“
Na pomenuti tekst, Lager je reagovao opsežnim demantijem, a koji će Oslobođenje objaviti 26.11.2022. U svom demantiju Lager d.o.o. navodi i sljedeće :
“Ovakav natpis predstavlja neistinu, odnosno prekoračenje slobode novinskog izražavanja, obzirom da se ne radi o vrijednosnim sudovima, već o činjenicama podložnim dokazivanju. Naime, pojam ‘pljačka’ i ‘otimanje’ predstavljaju kaznena djela, o kojim okolnostima odluku može donijeti isključivo sud. Nesporna je činjenica da ne postoji niti jedna sudska odluka koja bi potvrdila takve radnje.“
I zaista pljačka i otimanje u ovom slučaju nije sudski presuđena. Bar zasad. Navodeći da izjava „nedobronamjerno i krajnje tendenciozno prezentira cjelokupno djelovanje Lagera kao kriminalno, tj. da se Lager u svom radu koristi mitom i pritiscima“, Lager ne propušta da komentariše odluku Vrhovnog suda FBiH iz marta 2022. Tako demanti navodi da Vrhovni sud FBiH „nije sagledao širu sliku“, te da „svojevoljno i neopravdano tumači Zakon o rudarstvu“, a što je prema mišljenju Lagera „nelogičan i nezakonit stav“, Vrhovnog suda FBiH, a zbog čega je „protiv Presude podnesena apelacija Ustavnom sudu BiH.“ Demanti se završava uobičajenom Lagerovom prijetnjom tužbom protiv „naslovljenog udruženja, te odgovornih urednika i novinara”.
Džindić do kraja svog mandata (april 2023) neće postupiti po odluci Vrhovnog suda FBiH koja se tiče dodjele koncesije Lageru, kao što to do sada nije uradio ni njegov nasljednik Vedran Lakić. Da li je Ustavni sud BiH donio privremenu mjeru kojom je primjenu odluke Vrhovnog suda FBiH stavio na čekanje, do konačne odluke po apelaciji Lagera autor ovog teksta nije uspio saznati.
Žrtva terorizma, a ne bešćutni ekološki predator
Iskopavajući ugalj u Bosanskoj Krajini, Bašićeva firma teškom mehanizacijom nepovratno uništava prirodni krajolik na području opštine Sanski Most, pretvarajući ga u svojevrsni ružni spomenik kvarnoj vlasti, zarobljenom pravosuđu i tajkunskoj svireposti zaslijepljenoj pohlepom. Iako stanovnici Gornjeg Kamengrada, često i glasno protestuju protiv Lagerovog okolišnog nasilja, vlast u FBiH i USK je ostala i gluha i nijema. Prema tvrdnjama ekoloških udruženja i mještana, jalovinu, osim na privatne parcele, Lager odlaže i u rijeku Blihu, poznatu po svom 56 metara visokom vodopadu. Blihin vodopad, poznat i kao Blihin skok je klasificiran kao zaštićeni geomorfološki spomenik prirode, koji godišnje posjeti oko 55 hiljada ljudi.
Na javnoj raspravi Opštinskog vijeća Sanski Most održanoj u novembru prošle godine na temu ekološkog nasilja koje Lager vrši intenzivnim iskopavanjem uglja, nekontrolisanim širenjem ugljene prašine i odlaganjem jalovine na privatnim parcelama, Bašić će umjesto izvinjenja ljudima čije su kuće, njive i prirodni okoliš ugrožene djelovanjem njegove kompanije, zaprijetiti odštetnim tužbama protiv članova udruženja „Život na uglju“.
Usput bogataš i optuženik u procesu koji se vodi u Hrvatskoj, će reći da je on najveća žrtva u ovoj priči, „jer se nad njim vrši terorizam, prijeti mu se smrću i uništavaju strojevi na terenu“. Kako bi pokazao da je on žrtva, a ne drski tajkunski predator, Bašić je tada rekao da je jedna od njegovih mašina na kopu zapaljena. Prema pisanju portala Antikorupcija vještačenje je kasnije pokazalo da se radilo o samozapaljenju iste.
U januaru 2024. Općinsko vijeće Sanski Most je jednoglasno donijelo odluku o povlačenju svoje saglasnosti na koncesiju koja je 2015. godine izdata kompaniji Lager iz Posušja za eksploataciju mrkog uglja na širem području sela Kamengrad.
„Niz je negativnih faktora kojima smo izloženi, a jedan je uzurpacija privatne, državne i vakufske imovine od strane rudnika, koji na parcelama koje nisu u njihovom vlasništvu vrše eksploataciju uglja ili odlažu jalovinu, pa tako pokušavaju primorati vlasnike da prodaju zemlju. Neke kuće počele su pucati zbog miniranja“, kazao je tom prilikom Abdulvahid Cerić, općinski vijećnik.
U februaru 2024. Vakufska direkcija Islamske zajednice će obznaniti da je firma Lager d.o.o. iz Posušja „u potpunosti uništila dvije vakufske parcele u okolnim naseljima kod Sanskog Mosta, a na udaru je još šest parcela jer se nalaze u eksploatacijskom području.“
Radeći posao Vlade FBiH i USK, u aprilu ove godine, američki ambasador u BiH Michael J. Murphy, posjetio je sela kod Sanskog Mosta, koja gravitiraju rudniku na kojem Lagerove mašine nemilosrdno ruju i truju. U svom video obraćanju Marphy je izjavio sljedeće:
“Ono što se zbiva u okolini vodopada u zaštićenoj zoni je zabrinjavajuće. Radi se o privatnom preduzeću koje vrši iskopavanje uglja koje to čini na način da nanosi štetu lokalnim zajednicama, zagađuje vodu, krši vlastite ugovore o koncesiji i čini to van opsega dozvoljenih radova”.
Milenko Bašić, ipak nije zbog ove izjave tužio američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, valjda mudro procjenjujući da su njegova čast i ugled ipak vrlo rastegljive kategorije, posebno ako je na drugoj strani ambasador jedne supersile.
Šta nam donosi tajkunsko koloniziranje elektroenergetike u Bosni i Hercegovini
Lager od 2015. prodaje Javnom preduzeću Elektroprivreda BiH na stotine hiljada tona uglja putem vrlo unosnih ugovora. U toku 2022. godine Lager d.o.o. je prodao JP Elektroprivreda BiH 750 hiljada tona uglja za 125 miliona KM. Zadnji od brojnih ugovora, JP EP BiH je dodijelila Lageru 31.10.2024. i odnosi sa na isporuku 400.000 tona mrkog uglja vrijednosti od 54 miliona KM, bez PDV-a. I dok JP Elektroprivreda po ovom ugovoru, uključujući PDV, plaća Lageru 158 KM za tonu uglja, Lager d.o.o. za svaku iskopanu tonu uglja plaća mizernu koncesiju od nevjerovatnih 0,8 KM. U 2022. godini Lager je ostvario dobit od gotovo 65 miliona KM.
Imajući na umu poslovnu „filozofiju“ HDZ-ovog tajkuna, te kukavičluk kvarne vlasti koja voli da liže tajkunske ruke, ali i činjenicu da je pravosuđe u kandžama politike, logično je postaviti i sljedeće pitanje: Čemu se zaista mogu nadati lokalne zajednice nad čijim prostorima je Bašić dobio koncesije i gdje planira izgraditi svoje mega projekte „zelene energije“?
Neplaćanja naknada za zemljište na kojem se nalazi vjeteroelektrana Krš-Pađene u Hrvatskoj i agresivno bešćutno uništavanje okoliša koju uzrokuju Lagerova eksploatacija uglja u području Kamengrada, govore da Bašić kroz aktivnosti svojih kompanija ne preza da zbog svoje koristi potpuno uništi lokalnu zajednicu. Federalni ministar Lakić, kao i njegov prethodnik Džindić koji je i aminovao protivzakonitu koncesiju na iskopavanje uglja u rudniku Kamengrad, nije još postupio po odluci Vrhovnog suda Federacije BiH, te donio zakonito rješenje o koncesiji. Za to vrijeme Lager d.o.o. zarađuje desetine miliona KM prodajući ugalj iz Kamengrada Elektroprivredi BiH, koja je u vlasništvu Vlade FBiH.
Čemu se onda mogu nadati građani – potrošači struje kada Bašićeve firme naprave i na prenosnu mrežu priključe nove elektrane čija se snaga mjeri u stotinama MW? Možda struji koju će od Bašićevih megaelektrana, izgrađenih na državnom zemljištu, prvo kupovati elektroprivrede u vlasništvu Vlade Federacije BiH, da bi je potom prodavali građanima po skupljoj cijeni u javnom snabdijevanju?
Čemu se mogu nadati mediji koji se drznu da istražuju modus operandi Bašića i njegovih firmi koje u dekarbonizaciji energetskog sektora vide odlično sredstvo za daljnje vlastito bogaćenje? Možda novim tužbama protiv slobode javne riječi putem kojih će Bašić financijski mrcvariti one medije koji se usude da ukažu da iskopavanje uglja u Kamengradu nanosi nemjerljivu štetu prirodi i ljudima koji tu žive, te da je koncesija iz 2016. dodijeljena protivno zakonu?
A čemu se može nadati koncesijski kralj krajiškog uglja Milenko Bašić, drugooptuženi u jednoj od najvećih korupcionaških afera u Hrvatskoj, zastrašivač i financijski davitelj istraživačkih medija u BiH i građanskih udruženja i možda budući vlasnik najvećeg portfolija „zelenih“ megaelektrana koje će na osnovu prljavih koncesija praviti „čistu struju“? Možda novoj sudskoj podršci za zaštitu njegove časti i ugleda, u slučaju da tu čast dovedu u pitanje istraživački mediji, poput podrške koju su mu pružile 100 % nepotkupljive sutkinje Parlain i Mandić.
Možda se vlasnik Lagera može nadati i novim povoljnim kreditima poput onog dobivenog od HBOR-a, samo ovaj put recimo od Razvojne banke Federacije, čije glavne ljude imenuje Vlada FBiH? Možda mu se, što zbog poslovnog ugleda i časti, što uticajnih prijatelja, oproste i koncesione naknade za hiljade hektara zemljišta u vlasništvu države Bosne i Hercegovine koje mu je omogućila lokalna vlast.
Kada izgradi još elektrana, osim prodaje struje domaćim elektroprivredama po tržišnim (masnim) cijenama, Bašić će moći, baš poput svih drugih privatnih investitora koji imaju koncesije na državno zemljište, iste moći da dobro proda ili ako elektrane ipak napravi, da izvozi proizvedenu struju iz BiH. Ta čista struja će se potom trošiti i prikazivati kao zelena energija u drugim zemljama, i neće ulaziti u ostvarene strujne bilanse nastale iz obnovljivih izvora naše države, bez obzira što su lokacije na kojima će se graditi elektrane državno vlasništvo.
Na drugoj strani, za ljude u Bosni i Hercegovini će ostati struja, sumpor, čađ i ostali otrovi proizvedeni u starim termoelektrana, koje će bez kazne spaljivati i stotine hiljada tona ugalja kupljenog od Bašićevog Lagera, tog mogućeg predvodnika na putu ka zelenoj transformaciji elektroenergetike u Bosni i Hercegovini. Time će, po građane opasni, savršeni krug tajkunskog koloniziranja elektroenergetike i privatizacije potencijala obnovljivih izvora energije biti konačno zatvoren. I završen.
