Gost ovosedmičnog izdanja Rezimea sedmice bio je filozof i sociolog, univerzitetski profesor Asim Mujkić.
Na početku je prokomentarisao hapšenje ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenada Nešića i činjenicu da je gotovo svaki njegov prethodnik u toj fotelji imao problem sa zakonom.
“To je uobičajno u ovakvom sistemu vladavine koji podrazumijeva – ne uvijek i ne u svakom slučaju – i određenu korupciju. Etnonacionalizam podrazumijeva da ste uključeni u koruptivne radnje.”
Podsjetio je kako je svojevremeno tadašnji član Predsjedništa BiH, a danas predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik prijetio Nešiću da će ga uhapsiti, procesuirati i zatvoriti, a onda, preko noći, desio se obrat i predložio ga je za ministra sigurnosti.
“Kada predložite takvog čovjeka za ministra sigurnosti, na pamet mi padaju dvije stvari: prvo da želite državu Bosnu i Hercegovinu učiniti što je moguće besmislenijom. Pogledamo li dosadašnji rad ministra Nešića, izuzev njegovih eskapada, dizanja tri prsta i davanja provokativnih izjava, možemo reći da je on vršio funkciju Dodikovog harmonikaša, nekoga ko je unosio nered i neozbiljnost. Druga stvar: kad imenujete takvog čovjeka i to na mjesto ministra sigurnosti – kad su pitanje evropske integracije, jasno vam je da od njih neće biti ništa”, ističe Mujkić.
Dodaje i kako će politika organizirana na temelju nacionalizma nužno dovoditi do korumpiranih oblika. Kaže kako je u okolnostima gdje vlada nacionalistička ideologija, a ne razum zanimljiva i pojava da pojedina državna ministarstva postaju svoja sušta suprotnost – pa je Ministarstvo sigurnosti postalo ministarstvo nesigurnosti, a Ministarstvo za izbjeglice postaje udarna pesnica protiv prava izbjeglica.
Ističe da ne zna na osnovu čega je Nešiću svojevremeno dodijeljen epitet najuspješnijeg ministarskog kadra iz RS-a, te da je to, prema njegovom sudu – vic godine.
“Razumijem da Trojka nije imala izbora već da prihvati ljude koje Dodik predloži. Nije mi jasno da su predstavnici Evropske unije, koji su također vrlo dobro znali o kakvom se čovjeku radi, dopustili da on – naravno, uz presumpciju nevinosti – može da zauzima tako važnu poziciju”, istakao je Mujkić.
Prokomentirao je i pojavu naslova u srbijanskim tabloidima koji su Nešićevo hapšenje označili kao “udar na Srbe i RS”. Dokle god je, kaže, na sceni u Beogradu radikalski režim, dotle će se Bosna i Hercegovina koristiti da se skrene pažnja s gorućih problema u Srbiji, koji su sada sa studentskim protestima postali prilično krupni.
“Nema sumnje da će Vučićev režim vjerovatno nešto pokušati u Bosni i Hercegovini, imam ozbiljne analize o tome. Sve dok budemo imali radikalno-nacionalističke politike u Beogradu koje mogu telefonskim pozivom utjecati preko satelitskog režima u Banjoj Luci da ovdje stopira, blokira, opstruira ili na neki način dovodi do zategnute situacije i još pojačano prijetnjama ruskog ambasadora ili politikom Rusije, dotle ćemo biti zadržavani u matrici B-H-S. Opet, s druge strane imate snage koje to pozdravljaju, zadovoljne su s Nešćem i time da imaju na nekoga ukazati: ‘Evo, vidite, ne možemo zbog njega’, a ustvari, ni njima se baš ne žuri prema Evropi.”
Profesor Mujkić komentirao je i nedavne zaključke donesene na posebnoj sjednici NSRS-a. Ovo zakonodavno tijelo je termin “zahtijeva” ublažilo u “smatra” – da Milorad Dodik ne treba ići na Sud Bosne i Hercegovine dok ne bude zdravstveno sposoban.
“Mislim da, uprkos tenziji koja se diže, postoje ljudi koji vode računa o ustavnom okviru, o zakonima i, što je još važnije, vode računa o eventualnim posljedicama koje takvi postupci mogu donijeti. Svi zaključci, ili većina njih u svojoj prvobitnoj formi su kontradiktorni u smislu da sve institucije koje se prozivaju i svi zakoni na koje se referira su zakoni i institucije za koje su glasali predstavnici iz RS-a. To je takva kontradikcija – danas glasate za zakon, a sutra ste odlučno protiv njega. Ne postoji sud pred kojim bi se mogao odbranti takav salto mortale. Mislim da je više cilj bio da se digne tenzija i da malo se popusti pritisak s Vučićevog režima, da se prikaže kako se Srbi zlostavljaju u Bosni i Hercegovini i da bi se dobio koji dan, nego da se uistinu nešto uradi”, smatra Mujkić.
Međutim, dodaje, poniženje je za ljude koji sjede u NSRS-u da po pokretu malog prsta jednog čovjeka, kada god mu je ćejf, zakazuju sjednice, donose zaključke koje on kaže da trebaju donijeti.
“Nažalost, naše politike, osobito nacionalističke politike, politike su koje karakterizira dominacija volje – volje vođe, volje pojedinca nad racijom. Ono što karakterizira evropski poredak je dominacija racija nad voljom. I zbog toga nastavljamo da propadamo”, ističe Mujkić.
Poručio je kako se nada da će sljedeća godina biti godina raspleta, u kojoj će nacionalističko-radikalna politika, kojoj je Beograd glavni grad, i koja odašilje negativne impulse koji pozivaju na nacionalizam prestati sa svojim emitiranjem i da se okrenemo prema evropskoj budućnosti.
Jedan od nužnih koraka ka iole pristojnoj državi je i kažnjavanje neodgovornosti političara. Mujkić ocjenjuje da smo vrlo blagi i da je demokratska kultura kod nas još u povojima.
“Još uvijek emotivno kad glasamo i kažnjavamo prethodne, glasamo za ove samo zato što nisu oni prethodi. Mada je tako i u regiji, nije to nešto što nas posebno izdvaja. To sve skupa sjedoči o jednoj niskoj kulturi. Ne bunimo se gotovo ni protiv čega. Imamo protesta gotovo svaki dan, ali su oni marginalizirani i nemamo kontinuitet. A i kad se dese protesti, odmah krene kontrapropaganda i pitanje ko je iza vas? I onda se sve brzo utiša. Ovo što sada čujem od Vučića, to je taj isti repertoar”, rekao je Mujkić.
Za kraj se osvrnuo i na najavu poskupljenja, ali i sve luksuzniji život političara, koji, prema određenim statističkim podacima, službenim automobilima potroše koliko košta izgradnja tri ili četiri nove bolnice na nivou godine.
“Nažalost, već dugo živimo u krizi morala. Ljudi razumiju samo kad hoćete nešto sebično – sebi. Ali ako želite uraditi neku dobru stvar za zajednicu, odmah pitaju: ko je iza tebe, ko te plaća, s kojim ciljem to radiš? I to je, možda, razlog zašto nemamo neku političku svijest. Ovih 30 godina vladavine nacionalističke svijesti nas je fragmentiralo, bacilo na rub društva, gdje brinemo samo za vlastitu egzistenciju. Od takvih ljudi ne možete imati društvo. Vidite kako je Putin uništio svaku mogućnost da se pojavi neko ko bi govorio drugačije. I protiv toga se treba boriti. Treba naći snagu u sebi i okrenuti se. Bez obzira na to što je zakon tu, ako je nemoralan, treba učiniti sve da se on potkopa. Jer nemoralni zakon funkcionira samo dok postoji sila koja je iza njega. Onog momenta kad nema sile, on će sam od sebe nestati”, zaključio je Mujkić.
