U slučaju borbe ekoloških aktivista i građana zaljubljenih u Bunu i Neretvu, protiv pokušaja izgradnje mini hidroelektrana na Bunskim kanalima, svjetlo na kraju tunela već duže vrijeme izgleda tako blizu, ali nikako da se dođe do tog kraja.
Ekološko udruženje “Majski cvijet” godinama vodi pravnu bitku i izdejstvovalo je brojne pobjede – Kantonalni sud u Sarajevu je poništio okolinsku dozvolu koju je Federalno ministarstvo okoliša i turizma izdalo za gradnju dvije mHE na Bunskim kanalima, te je Kantonalni sud u Mostaru poništio odluke o vodnoj suglasnosti za iste mHE. Odjel za urbanizam Grada Mostara je 2 puta odbio zahtjev investitora za izdavanje urbanističke saglasnosti za izgradnju mHE na Bunskim kanalima. Zatim je u julu Odjel za gospodarske, komunalne i inspekcijske poslove Grada Mostara službeno od gradskog Odjela za urbanizam zatražio brisanje lokaliteta Buna 1 i Buna 2 iz prostornog plana kao područja izgradnje hidroelektrana.
No, bez obzira na poništene dozvole, investitor nije odustajao, jer ugovor za koncesiju nije poništen iako je Skupština HNK još u januaru usvojila zaključak kojim traži od Vlade HNK preispitivanje koncesionog ugovora za izgradnju mHE na Bunskim kanalima, ali nikada nije definisan rok u kojem Vlada treba da sprovede ovaj zaključak, što je bio samo dodatni razlog Vladi – koja čitavo vrijeme zapravo štiti interese investitora u MHE – da ga potpuno ignoriše. A ni predsjednik Skupštine se niikada nije odazvao zahtjevu za sastankom koji su mu podnijeli aktivisti “Majskog cvijeta”.
Ipak, nakon 10 mjeseci stvari su se pomakle sa mrtve tačke u Skupštini HNK.
Počelo je pokušajem zastupnika Amira Šele i Slavena Raguža da u dnevni red oktobarske sjednice Skupštine HNK uvrste tačku zaključka kojim se nalaže Vladi da u roku od 30 dana poništi odluke o koncesiji na mHE na Bunskim kanalima, iz 2014. godine. Međutim kako zastupnik Slaven Raguž navodi na svojoj Facebook stranici nisu naišli na podršku svojih kolega.
“Odmah mi je dato do znanja kako će prijedlog biti odbijen od većine ukoliko budem inzistirao na glasovanju… Našli smo kompromis u tome da se zatraži izvješće Vlade o jednom prethodnom zaključku kojeg smo donijeli (Vladi je Skupština naložila reviziju svih ugovora o koncesijama na cijeloj HNŽ te, ukoliko nije došlo do realizacije, da se pokrene proces raskidanja istih) i samom statusu ugovora za MHE na Buni, što Vlada mora uraditi u roku od 30 dana.”, navodi Raguž, naglašavajući da bi to onda bio temelj valjanoj raspravi na ovu temu. Ali i iznoseći problem netransparentnosti Skupštine, kao nešto što bi moglo uticati na efekte te rasprave.
“Ogromna šteta za javnost je što se sjednice Skupštine ne prenose javno i što vladajuća garniture na tome (neprenošenju sjednica) insistira, unatoč protivljenju medija. Kada sam iznosio ove statistike prigodom rasprave o prvom ovom zaključku kojeg smo donosili, replike meni od strane predstavnika Vlade su bile, malo je rečeno tragikomične i nebulozne. To se ne može prepričati, to se mora čuti i vidjeti.”
Dakle,… ostaje nam da se strpimo 30 dana i da vidimo da li će Vlada konačno postupiti po zaključku Skupštine iz januara mjeseca.
U međuvremenu je i Federalno ministarstvo okoliša i turizma odbilo ponovljeni zahtjev investitora za okolinsku dozvolu za mHE Buna 1 i 2, nakon što je prethodna dozvola poništena na sudu. Ovaj put predstavnici Ministarstva su sa većom pažnjom pregledali dokumentaciju i zbog nepostojanja važeće “vodne saglasnosti” odbili zahtjev.
Pobjede eko aktivista se, dakle, nižu, ali to, nažalost, u ovoj zemlji ne znači da je borba završena. Investitor ne odustaje, jer u prostornom planu Grada Mostara i dalje stoje ucrtane 2 mHE na lokalitetu Bunskih kanala.
Kao jedan od prvih zadataka nove vlasti u Gradu Mostaru je svakako bio novi prostorni plan. Upravo zbog toga je osnovan i Savjet za prostorni plan koji radi na izradi nacrta prostornog plana za period 2021.-2031. godina i trebao bi se naći na stolu gradskih vijećnika do kraja godine. Na čelu Savjeta je gradonačelnik Grada Mostara koji je također mjesecima ignorisao brojne zahtjeve aktivista “Majskog cvijeta” za sastanak a nije se pojavio ni na okruglom stolu koji je ovo ekološko udruženje organizovalo na temu “Zašto NE mHE na Bunskim kanalima”. Iako je i nekoliko vijećnika Gradskog vijeća Grada Mostara pokrenulo inicijative da se zabrani gradnja mHE na Bunskim kanalima, njihove inicijative još uvijek nisu usvojene.
Prema proceduri, prostorni plan ne može biti usvojen i sproveden dok se ne čuje i glas građana putem javnih rasprava koje trebaju biti održane u idućoj godini. Ipak znajući da su proceduralni propusti u državi Bosni i Hercegovini i ignorisanje stavova građana, zarad partijskih i ličnih interesa, nepisano pravilo, treba uvijek biti na oprezu.
Dakle, da bi građani okončali svoju dugogodišnju borbu za spas spomenika prirode potrebno je ili raskidanje ugovora o koncesiji ili usvajanje novog prostornog plana Grada Mostara u kojem ne bi bile ucrtane mHE na tom lokalitetu. Pitanje je: Koja će vlast konačno stati u zaštitu građana Mostara i donijeti odluku u njihovom interesu i u cilju zaštine neprocjenjivih prirodnih bogatstava ove zemlje. I postoji li između njih ikakva razlika.
