David Dragičević, 21-godišnji student elektrotehnike u Banjaluci, 17. marta 2018. godine krenuo je u večernji izlazak i nikada se više nije vratio u svoj dom. Te večeri, otac Davor ga je pitao da li mu treba novca, poljubio ga, ne sluteći da je to poslednji put da svog sina vidi živog. Slijedili su dani dani neizvjesnosti. Nažalost, 24. marta 2018. godine Davidovo beživotno tijelo pronađeno je na ušću Crkvene u Vrbas u blizini tvrđave Kastel.
Dva dana kasnije, novi šok za porodicu Dragičević. Tadašnji načelnik Uprave za organizovani kriminal MUP-a RS Darko Ilić, sada savjetnik ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača, održao je konferenciju za novinare na kojoj je pokojnog Davida predstavio kao narkomana i lopova. Ilić je predstavio svoju verziju Davidovog kretanja u noći nestanka, tvrdeći da se te noći David prvo potukao u gradu, potom pojeo burek, onda opljačkao kuću porodice Rađen i na kraju „zadesno“ završio u Crkveni.
„Policija je utvrdila da se David Dragičević iz Banjaluke, čije je tijelo pronađeno u Vrbasu, kobne noći, između ostalog, potukao sa tri lica, opljačkao jednu kuću i sa mosta skočio u rijeku“, rečeno je na konferenciji za novinare. Nonsens je da je toj press konferenciji prisustvovao i vještak sudske medicine Željko Karan, ali ne i predstavnik Okružnog javnog tužilaštva.
Isto veče, 26. marta 2018. godine na Trgu Krajine u Banjaluci spontano su se okupili građani, dajući podršku roditeljima, koji su izrazili sumnju u policijsku verziju stradanja njihovog sina. Te večeri održan je prvi skup „Pravda za Davida“, neformalne grupe građana, koja i nakon tri godine istrajava da se ubice i nalogodavci ubistva mladića privedu pred lice pravde.
„Moj sin, David Dragičević, je ubijen…. A vi, ubice moga Davida, gledajte me tim krvavim neljudskim očima, samo i dalje gledajte“, rekao je Davor Dragičević na sahrani svog sina 7. aprila 2018. godine.
Bezbroj puta je Davor ponovio da su u Davidovo ubistvo umiješani pojedini pripadnici MUP RS.
U protekle tri godine godine nesporno je dokazano da David nije izvršio nikakvu krađu, a toksikološki nalazi rađeni u Beogradu i u Austriji su pokazali da u Davidovom tijelu nije bilo narkotika.
U junu 2018. godine Okružno tužilaštvo Banjaluka pokrenulo je istragu protiv NN lica za ubistvo Davida Dragičevića, čime je osporena i tvrdnja Darka Ilića da je mladićeva smrt „zadesna“. Uporedo sa očiglednom opstrukcijom policije i banjalučkog Okružnog tužilaštva na otkrivanju Davidovih ubica, krenuo je i otvoren progon Davidovih roditelja, kao i svih ljudi koji su ih podržali u njihovoj borbi za istinu i pravdu.
Tokom 2018. godine održano je nekoliko velikih skupova „Pravda za Davida“, a krajem decembra te godine policija je, primjenjujući brutalnu silu, rastjerala građane okupljene na Trgu Krajine i zabranila bilo kakvo dalje okupljanje „pravdaša“.
U martu 2019. godine porodica je odlučila da ekshumira Davidovo tijelo i sahrani ga u austrijskom gradiću Viner Nojštat, gdje živi Davidova majka Suzana. Banjaluku je napustio i Davidov otac Davor i nastanio se u Austriji. Njihovu borbu, kao i podršku ljudi koji su stali iza njih, održavajući svakodnevno skupove „Pravda za Davida“, entitetske institucije, prije svega MUP, nazvali su neprijateljskim djelovanjem, pokušajem državnog udara, rušenjem Republike Srpske.
Grupa „Pravda za Davida“ postala je simbol otpora korumpiranoj vlasti i zato su mnogi od njih platili visoku cijenu. Stalni progoni, privođenja, sudski procesi za navodno narušavanje javnog reda i mira… Sudije su listom presudile u korist članova „Pravda za Davida“, ali MUP RS ne posustaje. Ulažu žalbe na sudske presude, nastojeći da do kraja sasjeku klicu otpora, koju je posadila „Pravda za Davida“. Situacija se donekle promijenila nakon što je u Banjaluci na prošlogodišnjim lokalnim izborima došlo do promjene vlasti. Trg Krajine ponovo je postao mjesto na kome se aktivisti „Pravde za Davida“ mogu slobodno okupiti i iskazati svoj stav. Komunalna policija više ne uništava „Davidovo srce“ na mjestu gdje je pronađeno njegovo tijelo.
Istovremeno, ni posle tri godine nije počelo suđenje krim tehničarima Zoranu Bošnjaku i Mikici Marjancu, koji su po naređenju inspektora Siniše Kojdića bacili neke od ključnih dokaza Davidovog ubistva (donji veš), mada su protiv njih podignute optužnice. Odbačena je prijava protiv patologa Željka Karana zbog lažnog toksikološkog nalaza, odnosno njegovih tvrdnji da su u krvi i urinu ubijenog Davida Dragičevića nađeni LSD, marihuana i alkohol. Pravi toksikološki nalazi, koji su urađeni kasnije, pokazali su da je to laž. Darko Ilić, koji je kriminalizovao ubijenog mladića, postao je savjetnik ministra unutrašnjih poslova. Postupajući tužilac Dalibor Vrećo, kome je na volšeban način, mimo utvrđenih procedura, dodijeljen taj slučaj činio je sve da opstruiše istragu.
U opstruisanje istrage Davidovog ubistva, kao i u slučaju ubistva Dženana Memića, svoju ulogu imao je i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milan Tegeltija, kao i Miodrag Bajić, zamjenik Republičkog javnog tužioca, koji nije pokrenuo pitanje krivične odgovornosti protiv Ilića i Lukača zbog kriminalizovanja ubijenog mladića, što je trebalo da uradi po službenoj dužnosti. Svoju ulogu u odugovlačenju istrage imao je i bivši glavni okružni javni tužilac Želimir Lepir, koji je u međuvremenu otišao u penziju.
Ifet Feraget, advokat porodice Dragičević, kao i porodice Memić, čiji je sin Dženan takođe stradao, u za sada nerazjašnjenim okolnostima, smatra da je sistem u u oba slučaja učinio sve da se zataškaju očigledna ubistva, te da svemu tome kumuje korumpirano pravosuđe u BiH. Nakon što je državno Tužilaštvo preuzelo oba slučaja, Feraget ocjenjuje da je na ispitu pravna država u BiH i da su „istrage o istragama konačno počele“.
“U ovim predmetima neko jako moćan je zaustavio sprovođenje djelotvornih istraga, odnosno istraga koje, po pravilu, sve odgovorne vode pred sud!“, istakao je nedavno Feraget, govoreći o ova dva slučaja.
Pravosudni epilog ubistava Davida Dragičevića i Dženana Memića pokazaće da li je pravosudni sistem u BiH koliko toliko izmakao nespornom uticaju poitičko-tajkunskih grupacija, koji su u sprezi sa pojedinim nečasnim i korumpiranim tužiocima i sudijama doveli do situacije da je u BiH pravda selektivna i, u pravilu, u korist onih koji su na vlasti ili su joj bliski. Ako se Davidove i Dženanove ubice nađu na optuženičkoj klupi i ako sudski budu gonjeni i kažnjeni svi oni koji su učestvovali u zataškavanju ubistva dva madića, za pravosuđe BiH ima nade. U suprotnom, BiH će biti zemlja iz koje se prečesto odlazi i u koju se rijetko vraća.
