Kolegijum Narodne skupštine Republike Srpske održao je 23.12.2024. godine hitnu sjednicu, na kojoj je odlučeno da se 16. posebna sjednica Narodne skupštine održi narednog dana, 24.12. ove godine.
Ubrzo zatim mediji su 23.12.2024. obavijestili javnost da je na istoj sjednici Kolegijuma odlučeno da na dnevnom redu sutrašnje sjednice Narodne skupštine budu dvije tačke, od kojih bi prva trebala biti “Informacija o urušavanju pravnog sistema BiH kršenjem Dejtonskog mirovnog sporazuma”.
U vezi sa tom tačkom nezvanično se već nekoliko dana govori kako je planirano da na toj sjednici Narodna skupština usvoji, u formi zaključaka ili čak i zakona, akte kojima se ograničava rad ili zabranjuje primjena akata i radnji Suda BiH, Tužilaštva BiH, odnosno SIPA BiH.
Ako se ove najave ispostave kao tačne, biće to još jedna od pogubnih aktivnosti ovdašnje vlasti koja će dodatno opteretiti, a moguće i definitivno slomiti, ionako nejaka pleća Republike Srpske i nas Srba u njoj.
Osim toga, takvi eventualni akti Narodne skupštine, bez obzira da li ih ona nazvala zaključcima ili zakonima, u slučaju njihovog donošenja i realizacije samo će dovesti do stradanja pojedinaca, i njihovih porodica, što se, kako će biti pokazano u nastavku, može odnositi i na sve narodne poslanike koji budu glasali za takve akte.
Naime, u slučaju da Narodna skupština usvoji zaključke ili zakone kojima se poziva ili naređuje da se na teritoriji Republike Srpske ne smiju primjenjivati presude, naredbe ili drugi akti Suda BiH, Tužilaštva BiH i SIPA BiH, to bi u sebi sadržavalo sve bitne elemente iz zakonskog bića krivičnog djela napada na ustavni poredak BiH, propisanog članom 156. Krivičnog zakona BiH, za koju inkriminaciju je svojevremeno glasala i Republika Srpska putem svojih poslanika i delegata u Parlamentu BiH.
Tim članom Krivičnog zakona BiH je propisano da ovo krivično djelo čini svako ko na bilo koji protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak BiH.
Nesumnjivo je da su za Sud BiH, Tužilaštvo BiH i SIPA, za njihovo ustanovljavanje i rad, zakonom svojevremeno glasali i poslanici i delegati iz Republike Srpske u Parlamentu BiH, kada je taj parlament izglasao zakone o ustanovljavanju i radu svih tih institucija. Time je svaka od tih institucija postala dio ustavnog poretka BiH, a to dalje znači da su i odluke svake od tih institucija dio tog istog ustavnog poretka, tako da ih (te odluke) može mijenjati, odnosno obustavljati njihovu primjenu, samo neka od te tri institucije ili Ustavni sud BiH, saglasno Ustavu BiH i zakonu, a nikako entitetski parlament.
Zato se, ako to i pokuša da učini entitetski parlament, radi o protivpravnom pokušaju promjene ustavnog poretka BiH, čime je učinjeno krivično djelo napada na ustavni poredak BiH iz člana 156. Krivičnog zakona BiH.
Od krivične odgovornosti u tom slučaju poslanike teško da može izvući pozivanje na poslanički imunitet, budući da taj imunitet ne vrijedi u ovakvim slučajevima s obzirom na to da bi poslanici takvim svojim glasanjem na protivpravan način rušili postojeći ustavni poredak BiH, a time i državu čiji je to poredak.
I upravo bi time ti poslanici rušili i sebe i svoje porodice ili bi, u najboljem slučaju, time vodili u dugotrajnu i iscrpljujuću neizvjesnost sebe i svoje najmilije, sa izvjesno nepovoljnim krivičnim i ustavnopravnim ishodom.
Predsjednik Republike Srpske, kao i svi članovi njene Vlade, ukoliko bi bilo dokazano da su na bilo koji način učestvovali u svemu tome, bili bi sasvim izvjesno krivično gonjeni, jer tek oni nemaju imunitet od krivičnog gonjenja za navedeno krivično djelo, kao ni za bilo koje drugo krivično djelo.
Na isti način će se nakon toga provesti i svi oni koji bi, kao službena lica u organima Republike Srpske, recimo kao pripadnici njenog MUP-a, bili poslani da pruže otpor ili spriječe pripadnike SIPA ili Sudske policije BiH da izvrše neku naredbu ili drugu odluku Suda BiH ili Tužilaštva BiH. Jedina razlika bi u tom slučaju bilo to što bi ta službena lica MUP-a, ili nekog drugog organa Republike Srpske, učinila krivično djelo sprečavanja službenog lica u obavljanju službene radnje, iz člana 241a. Krivičnog zakona BiH, ili krivično djelo napada na službeno lice u obavljanju poslova bezbjednosti ili lišenja slobode učinilaca krivičnog djela, iz člana 241b. Krivičnog zakona BiH.
Međutim, ono što je važnije jeste to da bi, suštinski gledano, i sva ta lica u konačnom sasvim izvjesno bila krivično procesuirana i osuđena, što bi bila samo krivičnopravna refleksija za njihove radnje, uz šta neizostavno idu i brojne druge turbulencije u životima svakog od njih i njihovih porodica.
Zato je krajnje neodgovorno ako bi se vlast u Republici Srpskoj, poslije svih svojih višegodišnjih grešaka i promašene politike, sada još poigravala i životima tih ljudi i sudbinom ne samo njih nego i cijelog naroda i Republike Srpske.
Otuda i ovaj apel za razum, jer je svaka vlast prolazna, ali nijedna od njih nema pravo da zbog sebe stavlja na kocku sudbinu naroda i Republike Srpske.
