Sredinom oktobra 2019. godine Vijeće ministara BiH, ispunjavajući konkretno im pobrojane obaveze na predpristupnom putu BiH u EU, usvojilo je Akcioni plan za realizaciju prioriteta iz Analitičkog izvještaja Evropske komisije, koji je bio sastavni dio Mišljenja Komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU. I po tom akcionom planu, jedna od 729 planiranih mjera, za provođenje 115 prioriteta, određenih od strane Evropske komisije, na kojima su institucije u BiH trebale ubrzano raditi, je I – “Izrada Uputstva postupanja revidiranih subjekata revizije sa definisanim nosiocima aktivnosti i rokovima po nalazima i preporukama datim od strane Ureda za reviziju javne uprave i institucija u Brčko distriktu BiH”.
U EU su, naime, konstatovali da je (do)sadašnje stanje – u kome su revizorski izvještaji, umjesto da budu pokretač pozitivnih promjena, koji će omogućiti poboljšanje efikasnosti rada institucija, a time i kvaliteta života ovdašnjih građana, praktično “mrtvo slovo na papiru”, čije preporuke za otklanjanje uočenih nepravilnosti, grešaka i nezakonitosti u njihovom radu, institucije i javna preduzeća uglavnom ignorišu, te se iste ponavljaju godinama, pa i desetljećima – neprihvatljivo. I za razliku od ovdašnje vlasti “Evropljani” su taj problem smatrali tako ozbiljnim da su nam njegovo rješavanje uvrstili u obaveze u predpristupnim pregovorima.
No, pokazalo se da je priča o ovom uputstvu sjajna metafora za čitav naš predpistupni put i za čuvenih 14 ključnih prioriteta koje je Evropska komisija postavila pred vlasti BiH.
Koliko god mali zadatak daš našim vlastima, naime, ona ga neće ili ne zna obaviti.
Rok za donošenje pomenutog uputstva (prema akcionom planu Vijeća ministara) bio je – maj 2020. godine. A dosadašnji rezultat je zaključak iz 2022., u tu svrhu formirane devetočlane(!) radne grupe, da se to ne može uraditi sveobuhvatno bez mijenjanja zakona.
Prema riječima tadašnjeg predsjednika radne grupe zadužene za njegovu izradu, cilj je da Uputstvo vrijedi za sve revidirane institucije, ali se javlja problem što se ne može izraditi jedan propis koji bi vrijedio za sve. Odnosno, što bi, trenutno, u skladu sa važećim Zakonom o reviziji, uputstvo moglo da se primjenjuje samo na institucije javne uprave. A da bi bilo primjenjivo na sve subjekte revizije u Brčko distriktu, potrebna je promjena zakonske regulative.
I na tome je stalo.
Valjda smo na ovim prostorima skloni tim “sve ili ništa” rješenjima, bez obzira što redovno završavamo bez ičega. Pa nikom od aktera u ovoj priči nije palo na pamet da ako je zakon prepreka na putu sveobuhvatnog(!) rješenja, kreira privremeno rješenje koje će omogućiti otklanjanje problema bar u onom dijelu koji je moguć bez izmjena zakona (pa da rješimo problem bar “samo”(!) u institucijama javne uprave – što je Komisiji bilo malo), a istovremeno pokrene proceduru za izmjene i dopune ili donošenje novog zakona koji će to “sveobuhvatno rješenje” učiniti mogućim.
Ne, bolje je reći “ne može se to” i ništa ne raditi.
Podsjećamo da smo baveći se ovom temom na početku prošle godine, od nadležnih (koji su kasnili već dvije godine) dobili odgovor kako to ništa nije hitno, jer prvi revizorski izvještaji izlaze tek u aprilu 2022. godine, tako da se Uputstvo može izraditi i u martu. I da smo tada upozorili da se takvom filozofijom i radom, ništa neće desiti ni do marta sljedeće, a kamoli ove godine.
I evo nas u martu 2023.
Posljednjih godinu dana prošlo je da niko ništa nije radio po ovom pitanju. Iz Vijeća ministara niko nije zvao ni vršio pritisak (uostalom, otkud njima moralno pravo da iodkoga nešto traže, s obzirom da ni sami ništa ne rade) pa su jedino rijetki mediji zainteresovani za ovu temu bili prepreka da ona potone u zaborav.
A na novinarska pitanja odgovarano je međusobnim prebacivanjem odgovornosti između Kancelarije Gradonačelnika i Ureda za reviziju. Koji, da bi stvar bila potpuno apsurdna, dok navodno čekaju (godinu dana!) da ona druga strana nešto uradi, nemaju direktnu međusobnu komunikaciju. Nego komuniciraju preko medija.
Iz Kancelarije gradonačelnika kažu da čekaju da im Ured za reviziju ili za to nadležna komisija, koja zapravo od kako joj je predsjedavajući otišao u penziju ne funkcioniše, dostave prijedlog rješenja, uključujući i prijedlog teksta novog zakona, ukoliko smatraju da je to neophodno, u ovom kontekstu. Iz Ureda, međutim, odgovaraju da donošenje zakona nije njihov posao i da oni zapravo čekaju da onaj kome je to u nadležnosti donese zakon, da bi se onda Uputstvo moglo napraviti.
I tako… čekamo. Jer je u ovoj zemlji glavno imati dobar izgovor da ne radiš ništa. Odnosno da radiš što manje možeš. A poboljšanjem efikasnosti rada institucija i kvaliteta života građana nek se i dalje bave u Evropskoj uniji.
Pritom, kao što je naš portal davno upozoravao, čitav konkretni problem, koji je pretvoren u gordijev čvor, je praktično nepostojeći. Jer je rješenje krajnje jednostavno. Sporno uputstvo se, naime, može svesti na jednu riječ: “Provedite!”. Kojoj se, eventualno, za one kojima se baš sve mora objasniti, može dodati još jedna: “Odmah!”. I jedino što još nedostaje je spisak sankcija, u slučaju neprovođenja.
A to zbog čega se ljudi unutar sistema trude da on ostane nefunkcionalan i neefikasan a kršenje zakona nesankcionisano i zašto uporedo sa pričom o želji za pridruživanjem Evropskoj uniji, od bh. političara imamo gotovu svakodnevnu opstrukciju tog puta i ponašanje u suprotnosti sa temeljnim vrijednostima na kojim počiva Unija, posebna je priča. Priča o zarobljenoj državi.
