Bagerima, viljuškarima, kamionima preko poljoprivrednih zemljišta, šuma, privatnih parcela.
Skoro svakodnevno se tako već 20 godina iz ušća rijeke Drine, na granici između Bosne i Hercegovine i Srbije, vrši nelegalno iskopavanje šljunka.
Ova vrsta pijeska iskopava se na području Srebrenice, Bratunca, Bijeljine i Zvornika, gradova na istoku Bosne i Hercegovine duž kojih protiče Drina, koja je i granica sa Srbijom.
Miodrag, koji je pristao govoriti za Radio Slobodna Evropa pod uslovom da mu se navede samo ime, živi i radi u Srbiji, a u selu Popovi kod Bijeljine, koje se nalazi uz rijeku, ima privatnu parcelu.
U tom selu, kaže, godinama se iskopava šljunak.
Na tom mjestu, dodaje on, prije deset godina je bilo vikend naselje, a sada je od Drine ostala samo “šikara”.
“Zagradili su mi moj plac, preko mog dijela su ušli jedno 30 metara i tu su kroz Drinu nasuli put, ti kamioni su danonoćno vukli šljunak”, navodi Miodrag.
Zbog nelegalnog iskopavanja na Drini dosad je podignuto i potvrđeno osam optužnica. Samo u prošloj godini, Okružno javno tužilaštvo u Doboju podiglo je i potvrdilo šest optužnica, zbog nelegalne eksploatacije šljunka.
U Okružnom javnom tužilaštvu u Bijeljini trenutno se radi na pet predmeta koji se odnose na nelegalno iskopavanje šljunka na Drini, od kojih su, kako je za RSE naveo portparol ovog tužilaštva, tri u fazi istrage, a za dva su potvrđene optužnice.
Inače, sliv i vodotok rijeke Drine odlikuje bogat i raznovrstan biodiverzitet i predstavlja stanište pojedinih strogo zaštićenih divljih vrsta.
Ilegalni kopovi se nalaze u donjem toku i ušću Drine za koje je Udruženje “Eko put” iz Bijeljine još 2016. godine pokrenulo aktivnosti za zaštitu tog područja kao prekogranični rezervat prirode. Ta procedura je u toku u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodprivrede RS-a.
Ko ‘kopa’ šljunak na Drini?
Javno preduzeće “Vode Srpske”, koje je nadležno za dodjelu lokacija i dozvola, sklopilo je sa osam kompanija u prošloj godini ugovore za iskopavanje šljunka na Drini.
Ti ugovori se odnose na iskopavanje na području Bijeljine, Bratunca i Zvornika.
Za RSE iz Javnog preduzeća “Vode Srpske” nisu odgovorili na upit o nelegalnom iskopavanju šljunka na Drini.
Prema ugovoru, u koji je RSE imala uvid, dozvolu za iskopavanje na tri lokacije u Bijeljini dobila je kompanija “DMS”, u vlasništvu direktora puteva RS-a Milana Dakića.
Dakić za RSE nije bio nedostupan za komentar.
U Centrima civilnih inicijativa (CCI), nevladinoj organizaciji koja prati dešavanja u vezi nelegalnog iskopavanja, kažu kako procjenjuju da je oko 20 ilegalnih šljunkara na ovom području.
“Šljunkari, uglavnom, vade materijal i više od onih koliko je propisano ugovorom i te poslove proširuju na priobalje i poljoprivredna zemljišta”, kaže za RSE Ljubinko Đurić iz Centara civilnih inicijativa u Bijeljini.
U 2021. godini na zahtjev CCI-a, kako je Đurić rekao za RSE, inspekcija je provela ukupno 108 kontrola, a izrečene su 104 novčane kazne zbog nelegalnih iskopavanja šljunka.
Kazna je tada, između ostalog, izrečena i kompaniji “Integral inženjering” iz Laktaša, koja se, zbog korupcije, nalazi od oktobra 2022. godine na listi sankcionisanih u Sjedinjenim Američkim Državama.
Na ovu listu je stavljen i vlasnik te kompanije Slobodan Stanković, koji je početkom februara prošle godine preminuo.
“Integral Inženjering” trenutno gradi dionicu autoputa od graničnog prelaza Rača do Bijeljine. Inače, ova dionica je dio budućeg autoputa Beograd- Sarajevo.
Šta kažu drugi mještani Bijeljine i Zvornika?
Lov u mutnom na “ničijoj zemlji”, ovako ostali mještani okolnih sela u Bijeljini i Zvorniku objašnjavaju za RSE stanje sa nelegalnom eksploatacijom šljunka na rijeci Drini.
“Ne smiješ pustiti djecu vani, zbog prašine. Po 300 kamiona dnevno su znali prevoziti i ko zna koliko tu kubika stane, bageri su radili i dan i noć. Put je već propao od tog tereta”, kaže za RSE Slaviša (puno ime i prezime poznati redakciji RSE-a) iz Popova kod Bijeljine.
Dodaje i kako su se putevi namjenski pravili da prolaze kroz privatne parcele, a da o tome niko od mještana nije upoznat.
Uslijed nelegalne eksploatacije šljunka, mještani Zvornika navode kako su devastirane i ogromne površine poljoprivrednog zemljišta.
Dušan (puno ime i prezime poznati redakciji RSE-a) iz sela Tršić kod Zvornika kaže da je imao problem sa privatnom imovinom zbog nelegalne eksploatacije šljunka.
Njegova kuća se direktno nalazila uz put sa kojeg se šljunak izvozio.
Sada se, navodi, šljunak ne iskopava, jer su protiv kompanija koje su to radile pokrenute krivične prijave.
“Zamislite kad vam kamion sa šljunkom preko 40 tona svakodnevno prolazi pored kuće, tu je bilo niz neprijatnosti. Taj nekategorisani put nije namijenjen za tolike količine tereta”, kaže Dušan za RSE.
Dodaje kako je na lokalitetu Kozluka u Zvorniku uništeno na desetine hektara poljoprivrednog zemljišta.
“Prekopan je i gasovod u Kozluku i Šibu”, kaže Dušan.
Drina i kao ‘divlje odlagalište otpada’
Obala Drine, od sela Amajlije u Bijeljini, pa prema ušću do Pavlovića mosta u Bijeljini, potpuno je uništena i ne poštuje se pravilo da se materijal vadi isključivo iz korita Drine, upozoravaju ekloški aktivisti iz Bijeljine.
“Taj šljunak se vadi i sa obale što je zabranjeno,” kaže Snježana Jović Jagodić iz “Eko puta” Bijeljina.
Te šljunkare koje se nalaze na svakih 100 metara na Drini, služe i kao divlje odlagalište otpada što je dodatni problem, kažu ekološki aktivisti.
“Obala Drine nije uređena. Odvozi se sa tih bara i jezera sav otpad što predstavlja veliki dodatni problem po okoliš i rijeku”, kaže Jović – Jagodić.
I drugi ekološki aktivisti upozoravaju da nelegalna iskopavanja na Drini dovode i do čestih poplava i kod najmanjih kiša.
“Velike su te jame koje povlače velike količine voda, i onda voda prodire u naselje Janja, nekoliko hiljada dunuma poljoprivrednih zemljišta je uništeno”, kaže Elvir Ibrišimović iz “Eko zeleni” Bijeljina.
Šta je urađeno da se spriječi ‘lov u mutnom’?
Ministar poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske Savo Minić kaže za RSE da su “već pokrenute određene aktivnosti na sprečavanju zloupotreba na Drini”. Obaviješten je, kaže, da se nelegalno izvađeni šljunak na Drini mjeri ‘desetinama hiljada kubika’.
Problem je, dodaje on, linija razgraničenja i nadležnosti, jer dio sela koja se nalaze u RS-u katastarski pripadaju Srbiji.
“Spriječiće se sve to. Mi smo organizovali sastanak sa resorom voda Republike Srbije i ministricom. Dogovorili smo što prije da se utvrde količine i način eksploatisanja, a onda vodne naknade i sve ono što je bitno da se uskladi”, kaže za RSE Minić.
Istovremeno, republički inspektorat je u protekloj godini kontrolisao 13 kompanija koje iskopavaju šljunak na Drini i u dva slučaja su izdati prekršajni nalozi i podnesena jedna krivična prijava, poručeno je iz Inspektorata za RSE.
I u 2022. godini inspektorat je na lijevoj obali Drine, nizvodno od Pavlovića mosta, također, kontrolisao iskopavanje šljunka. Tada su sankcionisane i prijavljene MUP -u dvije kompanije.
Iz inspektorata za RSE kažu kako bi povećanje kazni za nelegalno iskopavanje šljunka na Drini doprinijelo suzbijanju ovih aktivnosti.
Revizori uočili niz propusta nadležnih institucija
U izvještaju Glavnog revizora Republike Srpske o eksploataciji riječnog materijala iz rijeke Drine, koji je posljednji put objavljen prije dvije godine, navodi se da se nadležne institucije nisu organizovano bavile eksploatacijom šljunka i pijeska iz vodotoka i priobalnog zemljišta rijeke Drine, na način da nisu osigurali potrebnu zaštitu vodotoka i vodnog zemljišta od nedozvoljenih aktivnosti.
Nisu osigurani ni dokazi da su stvarno izvađene količina šljunka prijavljene nadležnim institucijama, niti se raspolaže stvarnim količinama iskopanog šljunka.
U izvještaju je navedeno i kako se dodjela lokacija na kojima se iskopavao šljunak, a što je u nadležnosti preduzeća “Vode Srpske” nije zasnivala na planskim dokumentima, te analizama stanja vodotoka.
U izvještaju se ističe da se nadzor nad realizacijom ugovora svodio bez jasnog pristupa šta se, kada i kako kontroliše.
“Kontrola je vršena jednom u 72 dana realizacije ugovora. Izvođenje radova nije kontrolisano, niti su kontrolisane količine stvarno izvađenog riječnog materijala. Nisu kontrolisana ni mjesta na kome izvođači radova deponuju šljunak i pijesak, kao i količine tog deponovanog materijala”, naveli su revizori.
Od 2017. do 2020. godine, “Vode Srpske” zaključile su 35 ugovora o vađenju materijala iz vodotoka Drine sa 14 kompanija na 12 lokacija.
Ugovorena količina je bila 1,7 miliona metara kubnih, a izvođači radova su prijavili da su eksploatisali 1,1 milion metara kubnih, za šta je obračunata naknada u vrijednosti 1,7 miliona maraka (oko 900.000 eura).
