Prekoračenje rokova, dostavljanje odgovora koji su nepotpuni ili slanje informacija u obliku koji nije propisan zakonom samo su neki od pokazatelja neozbiljne i proizvoljne primjene zakona o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini, zbog čega je građanima otežan pristup podacima koji su po svojoj prirodi javni.
Skoro polovina javnih organa ne odgovara na zahtjev za slobodan pristup informacijama u zakonskom roku a tek nešto više od trećine institucija odnosno 140 od 394 obuhvaćenih istraživanjem, dostavilo je sve tražene podatke u zakonskom roku, pokazatelji su istraživanja koje je prezentovano 27.09. u Sarajevu u sklopu Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.
„Pristup informacijama jeste ključni pokazatelj stepena demokratičnosti države i to je mehanizam koji građanima daje mogućnost da učestvuje u javnim procesima“ izjavila je Aurélie Valtat, šefica Odjela za evropske integracije, politička i ekonomska pitanja pri Delegaciji Evropske unije u BiH u svom obraćanju na otvaranju konferencije „Izazovi pristupa javnim informacijama u BiH: Od usvajanja zakona do primjene“.
„Sloboda pristupa informacijama je jedan od temelja transparentne i odgovorne javne uprave ali i tekovina na kojima počiva ideja EU te napredak na tom polju predstavlja jedan od najvažnijih aspekata za razvoj demokratije“ dodala je Valtat.
Istraživanje, koje je Transparency International u BiH sproveo u saradnji sa organizacijom „Vaša prava“ Bosne i Hercegovine u okviru projekta „Access for all – Jačanje pristupa informacijama za učešće građana“ uz podršku Delegacije Evropske unije u BiH, obuhvatilo je 394 javna organa na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, a tražene su informacije o izdvajanjima za plate, zapošljavanju u 2022. i 2023. godini, te ugovorima o djelu zaključenim u posljednje tri godine.
Podaci ukazuju da javni organi svoje odbijanje dostavljanja podataka najčešće pravdaju zaštitom ličnih podataka, kao što je u slučaju sa detaljima ugovora o djelu za koje je većina institucija da tvrdila da nisu od javnog interesa, uprkos zakonskim odredbama ali i tumačenjima Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH po kojima primanja zaposlenih u javnom organu ne uživaju isti stepen zaštite privatnosti.
Istraživanje je ukazalo na vidljivu razliku u postupanju između nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, pa su tako ministarstva na nivou BiH u zakonskom roku odgovorila u 88,9% slučajeva, dok je tek 68% kantonalnih ministarstva odgovor dostavilo na vrijeme. Podaci takođe pokazuju da, iako se sporovi zbog kršenja zakona o slobodi pristupa informacijama rješavaju u okviru jedne do dvije godine, postoje značajna odstupanja pa je tako Kantonalni sud u Novom Travniku odluku donio za svega mjesec dana, dok se na odluku Kantonalnog Suda u Sarajevu čekalo 4 godine nakon što je tužba podnesena u januaru 2019. godine.
„Cilj zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH jeste osigurati da informacije pod kontrolom javnog organa predstavljaju javno dobro te da promoviše veću transparentnost i odgovornost tih javnih organa, dok analiza primjene ovog zakona pokazuje da to nije slučaj“ rekao je Marko Vujić, saradnik za pružanje pravne pomoći u TI BiH ALAC.
TI BiH je u proteklih pet godina pokrenuo 93 upravna spora protiv javnih organa zbog kršenja zakona o slobodi pristupa informacijama a sam podatak da je 86% riješenih predmeta bilo u korist Transparency International u BiH govori da javni organi nepravilno primjenjuju zakon, umanjujući značaj javnog interesa prilikom odluke da ne objave informacije koje su im tražene.
Ovo istraživanje potvrđuje ranije nalaze i analize koje je radio TI BiH kako javni organi pokazuju nezadovoljavajući stepen transparentnosti i zaštite javnog interesa stvarajući svojevrsnu pravnu nesigurnosti u postupku dobijanja javnih informacija. TI BiH je ranije ukazao da nakon usvajanja četiri reformska zakona značajna za evropski put Bosne i Hercegovine, među kojima se nalazi i novi Zakon o slobodi pristupa informacijama na nivou BiH nije ubrzano objavljivanje podataka od javnog interesa te nisu zabilježeni pozitivni pomaci.
