Više puta dokazana teza da naša vlast budžetskim sredstvima ne raspolaže na osnovu prikupljenih podataka, analiza i planiranih strateških ciljeva, nego „nako“, najnovijim izvještajem Ureda za reviziju institucija u FBiH potvrđena je i za oblast poljoprivrede.
Ured je, naime, ovih dana, objavio izvještaj o provedenoj reviziji učinka „Učinkovitost podsticaja u poljoprivredi”, s ciljem ispitivanja da li su nadležne institucije osigurale uslove za efektivno upravljanje poljoprivrednim podsticajima, te da li se postižu zadovoljavajući rezultati.
Rezultati su očekivano katastrofalni. Tj. odgovor na oba pitanja je negativan.
Niti su osigurani uslovi za efektivno upravljanje poljoprivrednim podsticajima, niti se implementacijom poljoprivrednih podsticaja postižu zadovoljavajući rezultati.
Startno, poljoprivredni podsticaji nisu planirani na odgovarajući način s obzirom FBiH i većina uzorkovanih kantona nisu imali usvojene strategije razvoja poljoprivrede, a podsticaji nisu bili ni u skladu sa strateškim ciljevima i principima iz Strategije razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja 2015-2019. godine, čiju je primjenu Vlada FBiH produžavala svake godine. Niti je (naravno) izvršena obaveza prilagodavanja Zajedničkoj poljoprivrednoj politici Evropske unije.
Postavljeni ciljevi novčanih podsticaja bili su uopšteni i bez odgovarajućih indikatora za praćenje ostvarenih efekata. Jer to Ministarstvu i Vladi ni nije bio cilj.
S druge strane, to da neko ministarstvo novac troši bez jasnih indikatora i nezainteresovano za efekte, u ozbiljnoj pravnoj državi bio bi signal tužilaštvu za promptno provođenje istrage. Jer takav odnos prema javnom novcu budi sumnje u zloupotrebu položaja i korupciju. A u najmanju ruku se radi o neodgovornom trošenju javnog novca. Za šta bi neko morao odgovarati. No,… problem je što takav pristup nije izuzetak nego pravilo u ponašanju ovdašnjih vlasti. Koje budžet, odnosno javni novac, tretiraju i s njim raspolažu kao da su mu oni vlasnici. Pa ga ne djele prema preciznim kriterijama, nego prema ličnom nahođenju. I pritom su skloni vrijeđati se i svađati sa revizorima, nvo ili medijima, kada ih oni upozore na neprihvatljivost, pa i nezakonitost takvog ponašanja.
U provedenoj reviziji, ustanovljeno je da nije uspostavljena ni odgovarajuća harmonizacija izmedu kantonalnih i federalnih programa utroška podsticajnih sredstava. Tako da su kantoni za pojedine biljne i animalne poljoprivredne proizvodnje duplirali podsticaje, što nije u skladu s postojećim zakonskim propisima i negativno se odražava na konkurentnost poljoprivrednih proizvođača unutar FBiH.
Hronična sporost, neefikasnost i kašnjenje vlasti na svim nivoima, o bilo čemu da se radi (osim o njihovim platama i privilegijama) poseban problem proizvodi u situacijama u kojim svako kašnjenje izaziva dramatične posljedice – kao što je kašnjenje sa uplatom sredstava za liječenje ljudi oboljelih od najtežih bolesti, kašnjenje sa ulaganjem u razvojne projekte, kašnjenje sa ispunjavanjem obaveza u kontekstu EU integracija ili – kašnjenje prilikom usvajanja federalnih i kantonalnih programa i u isplati podsticaja, zbog čega poljoprivrednicima nedostaju blagovremene informacije o proizvodnjama koje su obuhvaćene programima podsticaja i sredstva za povećanje proizvodnje ili neodustajanje od nje.
Pritom, bolji odnos vlasti u kontekstu podsticaja, nije ni moguć. Jer, nisu uspostavljeni funkcionalni poljoprivredni registri, sistemi za identifikaciju zemljišnih parcela i životinja niti poljoprivredni informativni centar, koji predstavljaju osnovne pretpostavke za odgovarajuće planiranje i praćenje efekata poljoprivrednih podsticaja.
Revizori su konstatovali i da nadležna ministarstva ne prate na odgovarajući način efekte poljoprivrednih podsticaja, te da postojeći izvještaji ne pružaju sveobuhvatne informacije o stanju poljoprivrede.
Nije ostvareno povećanje ukupne poljoprivredne proizvodnje i brojčanog stanja stočnog fonda uprkos utrošenim budžetskim sredstvima za novčane podsticaje u FBiH, koji su u periodu 2020-2022. godine (kada ja ne čelu Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva bio SDA-ov kadar Šemsudin Dedić) iznosili čak 381 milion KM.
Revizori su konstatovali da iako se iznos budžetskih sredstava za podsticaje u poljoprivredi svake godine značajno povećavao, svi dostupni makroekonomski pokazatelji, uvoz i izvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, broj zaposlenih u poljoprivredi i učešće bruto dodane vrijednost iz sektora poljoprivrede u ukupnom bruto društvenom proizvodu FBiH pokazuju da poljoprivredna proizvodnja uglavnom stagnira, a u određenim segmentima ima i trend smanjenja.
No, kako bi i moglo biti drugačije kad pojedini segmenti vlasti djeluju manje-više otvoreno u zaštiti interesa drugih država i njihovih poljoprivrednika a ne svojih. I kad je primarni interes lični i stranački a ne javni. A institucije se ne izgrađuju nego iznutra razvaljuju. Korupcijom, neradom, nesposobnošću instaliranih stranačkih kadrova.
Ured za reviziju institucija u FBiH je, nakon provedene revizije, koja je obuhvatila Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i kantonalna ministarstva nadležna za poljoprivredu iz Unsko-sanskog, Tuzlanskog, Hercegovačko-neretvanskog i Posavskog kantona, zaključio da je neophodan značajniji angažman federalne i kantonalnih vlada, kao i ministarstava nadležnih za oblast poljoprivrede i dao preporuke čija bi implementacija mogla doprinijeti povećanju poljoprivredne proizvodnje, boljem položaju poljoprivrednih proizvodača i smanjenju zavisnosti od uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
No, postavlja se pitanje imamo li mi politički establišment i vlast zainteresovane za to.
