“Na početku me to opterećivalo”, priča za DW jedan mladi brodski inženjer. U više je navrata, kako kaže, osobno vidio kako se onečišćenu, masnu otpadnu vodu izravno ispušta u more. On zna da je to ilegalno, o tome je učio u pomorskoj školi. Ali za to nikoga nije briga na otvorenom moru, ispričao je sugovornik koji nije htio da se objavi njegov identitet niti ime tankera na kojem trenutno plovi.
Otpadnu vodu u more se pušta uglavnom tijekom noćnih sati, pod okriljem mraka. I to redovito… Ispuštanje nafte i masnih otpadnih voda u more je već desetljećima zabranjeno. Ali brojni teretni kontejnerski brodovi sustavno ignoriraju tu zabranu kako bi štedjeli vrijeme i novac. A posljedice za okoliš su katastrofalne, što potvrđuje i istraživanje DW-a u suradnji s istraživačkom mrežom Lighthouse Reports i osam drugih europskih medijskih partnera.
Njihovo višemjesečno istraživanje temelji se na svjedočenjima zviždača i stručnjaka koji opisuju s kojim sve trikovima posade zaobilaze važeća pravila u međunarodnim vodama. Analiza satelitskih slika dokazuje da je ilegalno ispuštanje ulja ili nafte problem u cijelom svijetu, a samo jedan mali dio tih incidenata se otkrije i sankcionira. “Globalne dimenzije problema otkriva već i sami pogled na broj brodova koji čine svjetsku trgovinsku flotu. Posljednjih desetljeća je on znatno porastao. U ovom trenutku oko 55.000 teretnih ili kontejnerskih brodova preko svjetskih mora prevozi lož-ulje, žitarice, mobitele ili odjeću. Oko 90 posto ukupne robe se transportira upravo morskim putem. Bez morskog prometa, tvrdi se, otprilike polovica čovječanstva bi gladovala, a druga polovica bi se smrzavala”, navodi se u tekstu.
Kontejnerski bod dnevno proizvede i do nekoliko tona kaljužne vode
Moderni kontejnerski brodovi su dugi i do 400 metara. Radom njihovih ogromnih brodskih motora nastaje takozvana kaljužna voda, koju se pohranjuje u velikim spremnicima na palubi. Radi se o mješavini vode, motornog i ulja za podmazivanje, goriva i sredstava za čišćenje – mješavina koja je štetna za okoliš. Samo jedan jedini brod dnevno može proizvesti i po nekoliko tona te toksične tekućine. Međunarodna pravila su po tom pitanju jasna: prije nego što se tu tekućinu pusti u more, kaljužu se mora pročistiti. Vodu se odvaja od ulja i goriva. Svaka litra kaljužne vode koju se ispusti u more nakon pročišćavanja smije sadržavati samo vrli mali udio ulja, odnosno masnoće. Ostatak kaljuže se pohranjuje na brodu i kasnije zbrinjava kad brod uplovi u neku luku.
U praksi mnogi brodovi jednostavno ignoriraju propisanu proceduru pročišćavanja otpadnih voda i ispuštaju kaljužu u more. Bez prethodnog filtriranja. I tako štede vrijeme i novac. Ne moraju plaćati naknadu lučkim upravama za zbrinjavanje otpada, a brodarske kompanije ne gube dragocjeno vrijeme u transportu robe.
Tragovi zamašćene vode dugački kilometrima
Takvu praksu ilegalnog ispuštanja onečišćene tekućine na otvorenom moru za DW i njegove medijske partnere je potvrdilo petero zviždača koji su na raznim kontejnerskim i teretnim brodovima osobno svjedočili ispuštanju kaljuže u more. Ispuštanje nefiltrirane kaljužne vode u more ima dramatične posljedice za ekološki sustav. Ulje koje se nalazi u toj tekućini napada mikroorganizme kojima se hrane veće životinje. A preko školjki i riba opasne tvari dospijevaju i u ljudski prehrambeni lanac, te mogu prouzročiti probleme. U kaljužnoj vodi se nalaze i neke druge tvari, na primjer otrovni metali poput olova i kadmija.
Nekoliko zviždača je ispričalo kako se zaobilazi propis po kojem se na brodu mora ‘pročistiti’ otpadne vode. Uz pomoć jedne male, prijenosne pumpe se kaljužnu vodu prebaci u jedan drugi spremnik, uglavnom se radi o spremniku u kojem se nalazi ‘normalna’ otpadna voda. “To je skroz jednostavno. Za pet minuta se tu pumpu sastavi i onda je dovoljno pet minuta da ju se rastavi i sakrije”, priča jedan mornar. Pod okriljem noći se kaljužnu vodu onda ispušta u more, tvrde izvori. Tako se smanjuje rizik da netko primijeti što se događa – bilo da se radi o satelitskim snimkama, drugim brodovima ili zrakoplovima koji nadziru pomorski promet na Baltičkom ili Sjevernom moru. Kad to brodovi obave dok vladaju loše vremenske prilike, tijekom nevremena ili noću, onda su im šanse dobre da ih nitko ne otkrije. Onečišćenje mora je teško otkriti, ali uz pomoć satelitskih snimaka ga je lakše detektirati. Tragovi zamašćene vode koje iza sebe ostavljaju brodovi ponekad su dugi i po nekoliko kilometara. Iz orbite se može vrlo lako razaznati njihov karakteristični oblik.
U SAD-u zviždač može dobiti i milijun dolara
Po navodima Maje Markovčić Kostelac, voditeljice EMSA-e, “i dalje se redovito događa ilegalno ispuštanje masnoća i drugih štetnih tvari u europske vode.“ Samo jedan manji dio prekršaja se istraži, odnosno kazneno progoni, kaže ona. Kazne koje se pritom izrekne i nisu baš zastrašujuće – u Njemačkoj se često radi o kaznama u iznosu od nešto više od 15.000 eura. SAD se odlučio za drugačiji pristup: zviždači u toj zemlji mogu računati s visokim financijskim nagradama ako vlastima dojave informacije o ispuštanju kaljužne vode u more, odnosno u slučaju da taj incident završi na sudu. Novčane kazne za one kompanije koje krše pravila u SAD-u mogu iznositi i po nekoliko milijuna dolara. A zviždači, čak i ako ne posjeduju američko državljanstvo, kao nagradu dobiju i do 50 posto te svote.
