Glumica Milena Radulović iz Srbije, čija je ispovijest o zlostavljanju koje je trpjela od učitelja glume Mike Aleksića odjeknula u regiji, javno se zahvalila inspektorici koja joj je pomogla da sakupi hrabrost i javno ispriča svoju priču:
– Kapa dole za ovu neviđenu ženu i njen profesionalni pristup! Inspektorica Vesna Gašić Stojković! Nemojte da zaboravite ovo ime! Ne samo zato što može da vam pomogne, već zato što takvi ljudi mijenjaju Srbiju u bolje mjesto. Ako ste doživjeli nešto slično ili znate nekoga kome je potrebna pomoć – evo ko će vam pomoći. Hvala, Vesna! – napisala je Milena Radulović.
Ohrabrene Mileninim istupom, i druge glumice počinju javno govoriti o zlostavljanju koje je nad njima provodio Mika Aleksić.
Istup Milene Radulović izazvao je reakciju i u BiH. Na facebook stranici Nisam tražila svoja mučna iskustva iznose žene, od kojih neke glumice, koje su bile žrtve fizičkog ili verbalnog zlostavljanja.
Među iskustvima iz Srbije, Hrvatske i BiH, uočljivo je, više različitih žena ponavlja sličnu priču: na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu jedan od profesora na prijemnom ispitu ili u drugim prilikama tražio je od studentica da se skidaju, “pregledao im kičmu” i upućivao potpuno neprimjerene komentare.
– Prepoznajući sve svoje kolegice u ovim postovima kao i onoga o kome govore, želim se pridružiti. Došla sam iz druge države na prijemni u Sarajevo gdje do tada nikad nisam bila i gdje nisam imala nikoga. I ja sam bila polugola u toj prostoriji gdje su druge cure bile okrenute leđima. Nisam htjela da skinem brus i rekla sam mu to, na šta mi je on rekao: “Pa molim vas, zar niste došli da budete glumica?”
Druga piše:
– Rekli su mi da u užem izboru jedan profesor navodno zbog provjere leđa, zahtijeva da se studentice skinu… Rekao je da mora pregledati da li imamo tetovaže i da li su nam leđa kriva.
– Sam prijemni je bio jako mučan, da, skidali smo majice da nam profesor vidi stanje kičme…
Ovo je samo dio svjedočenja, nakon kojih se Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu oglasila saopštenjem u kojem poziva žrtve da prijave zlostavljanje i to – mailom.
Pitali smo dekana ove ustanove Srđana Vuletića da li smatra da je mail primjeren kanal komunikacije sa žrtvama. Zamislite na trenutak žrtvu koja je uplašena, zlostavljana, a sada bi trebala poslati mail o tome? Pismeni dokaz i to u instituciju u kojoj joj se to dešavalo?
– Mail je dobar korak, moguće da ćemo u budućnosti naći neke druge kanale putem kojih će se to moći učiniti. Ali želimo ohrabriti žrtve da progovore – kaže dekan Vuletić.
U svom saopštenju Akademija je sve žrtve zlostavljanja pozvala da prijave slučajeve. Ali šta je sa onima koji su se već dogodili, sa svjedočenjima koja možemo čitati na fb stranici Nisam tražila?
Da li je Akademija konsultovala policiju ili Tužilaštvo KS-a kako bi se provela istraga ovih navoda:
– Mi nismo tužilaštvo ili policija, imamo svoj okvir djelovanja. Akademija nije primila nijednu prijavu i tek kada se to dogodi možemo ići ka pravosudnim institucijama – kaže Vuletić
Nije se znalo, tvrdi, da se takve stvari dešavaju na Akademiji:
– Vidio sam i pismo Hasije Borić i pročitao te priče o kojima govorite. Ono što se spominje nikada nije bilo tema razgovora na Akademiji.
Ni Univerzitet u Sarajevu nema sa čime pred policiju ili tužilaštvo. Priče sa facebooka nisu dovoljan osnov da se uputi dopis ka nekoj od institucija u kojem bi se tražilo da se slučajevi detaljnije istraže. Nema imena – ni žrtve ni počinioca.
Rektor UNSA Rifat Škrijelj kaže da ne može djelovati na osnovu pisanja sa facebooka, ne može pratiti komentare i natpise koji se tamo nalaze. Nema osnova da piše Tužilaštvu ili policiji:
– Na facebook se može javiti svako i iznijeti lično mišljenje, ali na osnovu toga mi ne možemo pokretati postupke.
Iako je sasvim jasno da Akademija i UNSA nisu pravosudne institucije i od njih se ne traži istraga, već samo prijava ili sugestija onoga što se dešava ka tužilaštvu koje bi slučaj dalje istraživalo, rektor Škrijelj ponavlja – ništa bez konkretne prijave ili slučaja.
Na UNSA je do sada za vrijeme njegovog mandata zabiježena tek jedna prijava te vrste, koja je rezultirala sudskim postupkom.
Podršku žrtvama zlostavljanja koje svoja iskustva iznose i u ovoj grupi u javnom pismu uputile su bh. rediteljice:
– Dajemo podršku i izražavamo solidarnost sa svim kolegicama, kao i svim osobama koje istupaju u javnost ispovijedima o seksualnom i svakom drugom uznemiravanju, u domenu obrazovanja ili profesionalnog rada. Zlostavljanje se dešava u svim porama društva, u svim profesijama, kao i u privatnoj sferi i nije rezervirano samo za teatar ili film, ali imamo potrebu da reagiramo kao rediteljice da bismo dale podršku kolegicama koje su se osnažile da javno progovore – navodi se u pismu rediteljica Aide Begić-Zubčević, Elme Islamović, Lajle Kaikčije, Nejre Latić-Hulusić, Amre Mehić, Tanje Miletić-Oručević, Selme Spahić, Ines Tanović i Jasmile Žbanić:
– Naša poruka je da niste same i da ćemo zajedno, sistemski i u praksi, mijenjati one mehanizme koji mogu dovesti do bilo kojeg oblika nasilja u okvirima profesije.
NEMA SLUČAJA, NEMA POČINIOCA
Nekoliko slučajeva seksualnog zlostavljanja u obrazovnim institucijama proteklih godina potreslo je bh. javnost. Bivši direktor škole na Ilidži Sudo Lavić osuđen je na osam godina zatvora zbog zlostavljanja učenice.
Nastavnik iz iste škole Ejub Muratbegović osumnjičen je za bludne radnje nad učenicom.
Rešad Omerhodžić, imam iz Gluhe Bukovice koji je zlostavljao djevojčicu, osuđen je na 18 mjeseci.
Početkom januara Medžlis Islamske zajednice u Puračiću izdao je saopštenje u kojem negira navode da su stali u zaštitu hodže koji je slao neprimjerene poruke 12-godišnjoj polaznici mekteba.
Medžlis je reagovao na navode Fatmira Alispahića iznesene u emisiji Defter-hefte u kojoj on tvrdi kako je Islamska zajednica zaštitila Muniba efendiju Ahmetovića, hodžu u džematu Puračići. Ahmetović je slao poruke eksplicitne i neprimjerene poruke djevojčicama. Iz saopštenja IZ jasno je da se slučaj zaista i dogodio:
– Medžlis Islamske zajednice Puračić u Lukavcu je odmah po primanju informacije o ovom slučaju reagovao i u potpunosti postupio u skladu s propisima Islamske zajednice. U najkraćem mogućem roku uslijedio je prekid radnog odnosa s pomenutim uposlenikom, koji je na taj način ostao bez dekreta u tom džematu, te on od tada više nije u službi Islamske zajednice. Pored svih nadležnih struktura u Islamskoj zajednici koje su radile na ovom slučaju, o njemu su upoznati i džematski odbor i džematlije ovog džemata.
Medžlis Islamske zajednice Puračić u Lukavcu je na zahtjev tužilaštva, navode dalje, dostavio tražene informacije te je ovaj predmet u nadležnosti pravosudnih organa:
– S obzirom da je ovaj slučaj u Islamskoj zajednici okončan prije skoro dvije godine, te da se radi o zlonamjernom iskorištavanju roditelja djevojčica, a indirektno i samih djevojčica, Medžlis Islamske zajednice Puračić se neće više oglašavati o ovom pitanju.
Slučaj se dogodio prije dvije godine. Tužilaštvo Tuzlanskog kantona pitali smo u kojoj je fazi predmet, je li istraga završena i optužnica podignuta. Uslijedit će potpuno neočekivan odgovor:
– Mi uopće nemamo prijavu protiv te osobe – kažu u Tužilaštvu za Žurnal.
Nema slučaja.
Kad nema slučaja, nema zlostavljanja, nema počinioca i nema sankcije. Samo tišina.
