NACIONAL: Što za dansko društvo znači da imate ženu za predsjednicu vlade? Naime, iako EU inzistira na ravnopravnom uključivanju žena u politiku i na vodeće pozicije, to najčešće nije slučaj.
Točno, iako smo nedavno dobili novu švedsku premijerku, na čelu Europske komisije je također žena, u Slovačkoj je žena predsjednica Republike, sve do nedavno i Norveška je imala premijerku. Mi smo u Danskoj prije deset godina dobili našu prvu predsjednicu vlade, a imamo i kraljicu. Međutim, u Danskoj to nije tema. Mislim da smo dosegli tu razinu razvoja društvene svijesti kada se nitko ne čudi tome da je žena premijerka.
NACIONAL: Posljednjih tjedana svjedočimo novoj migrantskoj krizi u EU-u, tisuće migranata iz Bjelorusije pokušava ući u Poljsku, na La Mancheu je poginu dvadeset sedmero ljudi, među njima i veliki broj djece. Kakav je stav Danske prema europskoj migrantskoj politici? Koliko ste migranata primili?
Danska je za vrijeme rata na teritoriju bivše Jugoslavije primila oko 20 tisuća izbjeglica, uglavnom iz BiH, a jedan pripadnik druge generacije radi ovdje kod nas u Veleposlanstvu. Htio bih istaknuti i da je, općenito gledajući, Danska vrlo otvoreno i liberalno društvo koje je pružalo utočište mnogim izbjeglicama, od Švedske tijekom Drugog svjetskog rata, kao i velikih kvota izbjeglica koje smo primali preko Ujedinjenih naroda šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No očito je da su, nakon migrantskog vala 2015.-2016., kada smo primili 6-7 tisuća migranata, određene političke stranke počele propitivati tu našu politiku otvorenih vrata. Počeli su postavljati pitanja o tome kako funkcionira integracija tih ljudi u naše društvo, tko su ti ljudi koji dolaze, jesu li to ekonomski migranti koji samo žele bolji život, ili ljudi koji doista spašavaju živu glavu, bježeći od rata ili od diktatorskih režima. Zbog toga su i političari postali nešto stroži prema migracijskim politikama nego što su bili prije 15 ili 20 godina. I zato je broj migranata koje Danska sada prima godišnje pao na nekih 1500. Jedan od razloga jest da vlada doista želi primati izbjeglice koji su doista ugroženi i istovremeno obeshrabriti sve kriminalne aktivnosti onih koji na ilegalan način prevoze ljude.
NACIONAL: Ovog rujna danska vlada najavila je mjeru prema kojoj migranti moraju raditi barem 37 sati tjedno ako žele i dalje primati socijalnu pomoć. Je li ta mjera prošla, koliko je ona ostvariva?
Tu je riječ o pitanju integriranja u dansko društvo, na koji se stavlja politički naglasak. Mislim da je vladin stav da svatko tko živi u Danskoj, ako nije spriječen bolešću, treba davati doprinos našem društvu. Ako govorimo o socijalnoj državi i svim benefitima koje ona donosi, kao i ekonomskom rastu, tada se očekuje i sudjelovanje svih pripadnika društva. Zato je i došlo do ovog prijedloga koji još uvijek nije izglasan u parlamentu. Ciljna skupina su većinom žene, relativno uska grupacija od oko 25 tisuća osoba koje iz različitih razloga, najčešće obiteljskih, nisu nikada dobile priliku stvarno se integrirati u društvo ili naučiti jezik. One dobivaju razne vrste potpora i socijalnu pomoć, ali ako su sposobne raditi i radna mjesta postoje, tada vlada od njih očekuje da se uključe na tržište rada.
NACIONAL: Spomenuli ste izbjeglice s područja bivše Jugoslavije koje su u Dansku stigle devedesetih. Koliko je njih ostalo u Danskoj?
Nedavno sam baš pročitao knjigu o danskoj potpori prije svega Bosni i Hercegovini , ali i Hrvatskoj, tijekom rata početkom devedesetih. I ja sam bio ovdje prije 25 godina, ne kao diplomat, već sam sudjelovao u raspodjeli humanitarne pomoći, nadgledao konvoje i slično. Danska je tada bila prilično aktivna na ovim prostorima. Što se tiče izbjeglica iz BiH, od oko 20 tisuća koliko smo ih primili, ostalo je oko pet tisuća ljudi. Oni su se odlično integrirali u dansko društvo, vrijedni su radnici, a sada već imamo i drugu generaciju koja se smatra Dancima.
NACIONAL: Nedavno je održana UN-ova konferencija o klimi u Glasgowu. Budući da su Danska i ostale skandinavske zemlje ekološki osviještene, kako ocjenjujete rezultate konferencije i mislite li da bez većih obveza za Kinu, SAD, Indiju i ostale velike zagađivače ima nade za spas Zemlje?
Iskreno, mnoge progresivne države, poput Danske, željele su vidjeti neke ambicioznije zaključke, osobito one koji se odnose na ukidanje ugljena kao izvora energije do 2030. i ostvarivanja cilja ograničavanja globalnog zagrijavanja do 1,5 stupnjeva Celzija. Jedan od načina kako se Pariški sporazum može održati živim je reduciranje emisije štetnih plinova i prestanak upotrebe fosilnih goriva. Drugi način je financijska pomoć onim nerazvijenim zemljama koje nemaju kapaciteta i ne mogu prijeći na zelenu ekonomiju bez golemih gospodarskih gubitaka. Zato je od izuzetne važnosti da financijska pomoć zemalja koje si to mogu priuštiti bude usmjerena onima kojima je to doista potrebno da bi proveli tu tranziciju. Neke od tih zemalja smatraju i da nije pravedno da je zapad imao svoje vrijeme za industrijski razvoj, koje je njima sada uskraćeno. Sve u svemu, mi u Danskoj nadali smo se nekim konkretnijim rezultatima konferencije, no i dalje ostaje odgovornost na svakoj državi da doprinese borbi protiv klimatskih promjena koliko god može. Mi u Danskoj odlučili smo ispuniti vrlo ambiciozan plan koji ide daleko ispred zadanih ciljeva Europske unije, a to je reduciranje emisije štetnih plinova za 70% do 2030.
NACIONAL: Kako to namjeravate postići?
Na način koji možda i Hrvatskoj može poslužiti kao primjer. U najvećoj mjeri vlada će raditi u nacionalnom partnerstvu s privatnim sektorom. Do sada je potpisano otprilike šest nacionalnih partnerstva s različitim sektorima, isključivo na dobrovoljnoj bazi. Oni su svjesni da će s jedne strane doživjeti određene gubitke, ali istovremeno će im se otvoriti mogućnost razvoja nekih novih tehnologija koje nećemo samo koristiti u Danskoj, već ćemo ih i izvoziti. Ako se to radi na pametan način, možete dostići win-win situaciju u kojoj svi dobivaju i od koje može imati koristi cijeli svijet. Sigurni smo da ćemo mi uspjeti ostvariti cilj klimatske neutralnosti do 2050., što je cilj koji je EU postavio. Svi trebaju dati svoj doprinos.
NACIONAL: Za razliku od Hrvatske koja je na europskom dnu, Danska je među zemljama u kojima građani najviše vjeruju u institucije i koja je u vrhu najnekorumpiranijih država u svijetu. Kako se to postiže?
Postoji puno objašnjenja, no ključne riječi po mom mišljenju su odgovornost i transparentnost. To s jedne strane znači da građani u svakom trenutku imaju uvid u to na koji se način troši javni novac. Odgovornost, s druge strane, znači da svi mi moramo biti odgovorni, ma kojim se poslom bavili. Od državnih službenika do vlade. Svi znaju da će, ako pronevjere neki novac ili učine nešto protivno proceduri, odgovarati i snositi posljedice. To su dvije najvažnije stvari za funkcioniranje društva koje vjeruje u institucije. No to je nešto što se ne postiže preko noći, već se gradi godinama. Često se govori o osjećaju sreće koji prevladava kod Danaca, mi smo uvijek među trima najsretnijim nacijama na svijetu. Čak imamo Institut za sreću u Kopenhagenu koji se bavi istraživanjima koja su potkrijepljena konkretnim podacima. Razlog za sreću jedne nacije nije samo dobar životni standard, već i povjerenje u institucije.
NACIONAL: Jeste li imali ijednog ministra koji je morao dati ostavku zbog optužbe za korupciju?
Ne. Barem se ja ne sjećam. Da se malo našalim, korupcija ne postoji kao riječ u danskom jeziku.
