Odbor za reviziju Narodne skupštine Republike Srpske je gotovo izgubio smisao svoga postojanja. Sjednice se izuzetno rijetko održavaju, kasni se sa izvršenjem planiranih obaveza, Odbor se ne koristi za pripremu materijala za sjednice Skupštine nego za sprječavanje da do Skupštine prođe ono što bi na njoj trebalo biti razmatrano, vladajuća većina opstruira pokušaje Predsjednika da organizuje rad Odbora u skladu sa njegovim projektovanim zadacima, goste koji bi trebali da učestvuju u radu sjednica se maltretira bespotrebnim dolaskom na sjednice koje se otkažu zbog nedolaska članova odbora, rad Odbora se drži obavijen besmislenim velom tajnosti, medijima i nvo se ne dozvoljava pristup sjednicama pod izgovorom zaštite od pandemije,… itd.
Juče, 11.04., ponovo nije održana, prethodno najavljena, sjednica Odbora za reviziju. Razlog je ponovo nedostatak kvoruma za rad. I kao da je prepisan scenario sa prethodnog pokušaja zasjedanja 09.02.2022. godine, kada su se pojavila svega tri poslanika na zakazanoj sjednici, dok je šest poslanika izignorisalo poziv da konačno rade ono što im je mandat – razmatraju revizorske izvještaje Glavne službe za reviziju i o njima donose određene zaključke i upućuju ih Narodnoj skupštini.
Moglo se naslutiti već iz najave sjednice Odbora da neće sve biti kako treba. Sva radna tijela Narodne skupštine su, naime, na zvaničnoj web stranici institucije, najavili svoje termine sjednica, sa navedenim pojedinostima o materijalima koji se planiraju razmatrati. Svi izuzev Odbora za reviziju! Iz Odbora za reviziju je, naknadno, stigla obavijest da se planira održati sjednica, naveden je planirani dnevni red, ali je izostala informacija o datumu i terminu održavanja sjednice. Pa su zainteresovani mediji i nvo do informacija dolazili nezvaničnim kanalima.
Uglavnom, sjednica ponovo nije održana, jer se isti poslanici koji su izostali i sa februarske sjednice nisu pojavili ni na ovoj koja se trebala održati 11.04. Što se već pretvara u otvorenu opstrukciju rada Odbora. Pri čemu je sam motiv ovog neprihvatljivog ponašanja nejasan. Osim ako vladajuća većina nije zadovoljna samom činjenicom da brojem glasova može kontrolisati odluke Odbora, nego naprosto ne želi da se uopšte javno diskutuje o temama koje njoj ne odgovaraju. Kao npr o stanju u preduzeću JPŠ “Šume Republike Srpske” a. d. Sokolac, koje je od revizora dobilo negativno mišljenje za usklađenost svog poslovanja sa zakonima i drugim propisima?
Odbor koji je osnovan sa primarnim zadatkom da vrši funkciju parlamentarnog nadzora se, sve više, ponaša kao tijelo kome je zadatak da sakrije sve manjkavosti detektovane u provedenim revizijama. Odbor za reviziju, odnosno njegova većina, je 2020. godine, recimo, napravio presedan i glasanjem spriječio da revizorski izvještaj APIF-a, sa negativnim mišljenjem, ide pred poslanike Narodne skupštine, iako Poslovnik o radu Odbora u članu 4. nedvosmisleno govori da se svi negativni izvještaji upućuju Narodnoj skupštini na razmatranje. I taj skandal je vješto prikriven, jer je došao u jeku pandemije, a javnost je ostala uskraćena za pravovremenu informaciju i mogućnost reakcije.
Manjkavost u vidu nenajavljivanja sjednica, nepostojanja prenosa, ionako rijetko zakazanih i održanih sjednica Odbora, nepostojanja audio zapisa i stenograma sa sjednica u značajnoj mjeri karakterišu rad aktuelnog saziva Odbora.
Odbor za reviziju, ključna je institucija od koje se očekuje reakcija u postizvještajnom periodu, kada revizori završe svoj posao i iznesu nalaze i preporuke u vezi poslovanja revidiranih subjekata. On treba da definiše mjere, koje će Parlament usvojiti i njima Vladi i institucijama pod njenom kontrolom naložiti popravljanje stanja u skladu sa datim revizorskim preporukama, u cilju poboljšanja rada institucija i, u konačnici, kvaliteta života građana. Aktuelni saziv Odbora, međutim, postupa potpuno suprotno i najblaže rečeno, okreće glavu od problema.
Nedavno su novinari pitali članove Odbora o funkcionisanju ovog tijela. Potpredsjednik Odbora Risto Marić je izjavio da ne vidi da ima ikakvih problema. Djeluje ironično, zar ne? Posebno sa stajališta da je imenovani izostao i sa sjednice koja je trebala biti održana 09.02.2022. godine i sa sjednice koja je trebala biti održana 11.04.2022. godine, a pritom je jedna od planiranih tačaka dnevnog reda bila razmatranje izvještaja o provedenoj finansiskoj reviziji negativno ocjenjenog preduzeća JP šumarstva “Šume Republike Srpske” a. d. Sokolac, čiji je rukovodilac kadar iste političke stranke kao i Potpredsjednik.
Ključna riječ koja izostaje u ovom procesu, nisu sjednice, nego odgovornost svakog člana Odbora pojedinačno da radi na tome da se na površinu izvuku i sankcionišu oni koji nisu radili kako treba – koji su kršili zakone i nanijeli štetu društvu, da se koriguje poslovanje kod onih koji nisu svjesno radili kako ne treba, da prate realizaciju revizorskih preporuka od strane subjekata revizije. Od svega ovoga dobili smo odgovor da većinski dio Odbora ne želi i nema vremena da se bavi ovim pitanjima.
I nije Odbor jedini koji ima odgovornost u ovom procesu, iako je njegova odgovornost najveća, pitanje je zašto na sve ćuti rukovodstvo Narodne skupštine? Predsjednik Odbora za reviziju je javno rekao da je proslijedio negativan revizorski izvještaj za navedeno preduzeće, rukovodstvu Narodne skupštine, prejudicirajući da neće imati s kim da održi sjednicu. Kakva je reakcija bila od strane rukovodstva? Nikakva. Nisu iskoristili priliku da navedeni izvještaj iznesu pred Kolegijum Narodne skupštine i predlože ga za dnevni red prve redovne sjednice.
Odgovorni ljudi, fokusirani na dobrobit zajednice, odnosno građana, bi po objavljivanju bilo kojeg negativnog revizorskog izvještaja, hitno organizovali javno saslušanje kako bi utvrdili činjenice i uredili stanje u određenoj oblasti. Ali, ovdje to nije slučaj. Idu izbori, valjda. Pa treba kontrolisati i smanjiti svaku mogućnost javnog ispoljavanja stavova koji bi se mogli protumačiti kao kritika vlasti?
Pri tome, ništa se nije naučilo iz prethodnih grešaka i ignorisanja ili kasnog reagovanja na upozorenja revizora, koja su rezultirala teškim posljedicama po čitavo društvo (sjetimo se samo Robnih rezervi, npr.).
I na kraju, da naglasimo – Odbor za reviziju ne da nam treba, nego je neophodan. Ali ne ovakav, kao suprotnost svojoj projektovanoj društvenoj funkciji. Koji, nezdravo, “pere ruke” od svake odgovornosti.
I šta ćemo sad?
