O značaju revizije i rada Ureda za reviziju institucija u FBiH moguće je zaključivati na razne načine i iz raznih uglova.
Polazeći od karaktera i načina funkcionisanja ovdašnje vlasti, potvrdu tog značaja moguće je, recimo, isčitati i iz kontinuiranih opstrukcija koju i izvršna i zakonodavna vlast provode prema Uredu.
U slučaju izvršne vlasti, ta opstrukcija je manje-više otvorena. U prethodnom mandatu je podrazumjevala ignorisanje parlamentarnih javnih saslušanja, o nalazima revizije, od strane čelnih ljudi ministarstava i premijera, te, uskraćivanje revizorima neophodnih informacija i davanje podrške firmama koje su revizorima onemogućavale rad, a išla čak do javnih ataka na nezavisnost Ureda za reviziju i pokušaja uvođenja cenzure.
Neshvatanje (ili ignorisanje?) uloge i položaja Ureda za reviziju produžilo se i u aktuelnom mandatu, kada je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike pokušalo Ured – čija je nezavisnost u radu garantovana zakonom i međunarodnim standardima – tretirati kao svoju službu i davati mu zadatke, odnosno ispuniti san svojih prethodnika i uspostaviti kontrolu nad radom Ureda za reviziju. A onda je u javnost isplivao i podatak da se i Ured za reviziju nalazi na spisku institucija čija rukovodeća mjesta između sebe, ignorišući zakone, dijele stranke vladajuće koalicije (Epilog tog skandala unutar skandala još čekamo).
Opstrukcija zakonodavne vlasti je više sofisticirana. U prethodnom mandatu rukovodstvo Parlamenta je dugo ignorisao zahtjeve Generalnog revizora da se obrati poslanicima i delegatima ove institucije. Pa se, kad mu je to konačno omogućeno, u 6. godini njegovog mandata i 3. godini rada tadašnjeg saziva Parlamenta, morao predstavljati prisutnima (toliko o značaju koji Parlament i parlamentarci daju jednom od ključnih kontrolnih mehanizama). A poseban skandal je opstruiranje rada parlamentarnog tijela odgovornog za reviziju.
U prethodnom mandatu konstitutivna sjednica ove komisije održana je 10.09.2020., nakon što nije radila više od dvije i po godine (od 13.02.2018.). I to i pored toga što je tadašnji Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH (i jedan od najodgovornijih za tako dugu pauzu u radu ove komisije) izjavljivao da se radi o “radnom tijelu koje je neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema i samog instituta revizije”. Pritom ne objasnivši kako je moguće da tako značajno tijelo (“neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema”) ne radi tako dugo. Niti kako je moguće da zbog toga niko (uključujući njega) ne osjeća odgovornost i ne podnosi ostavku, bar “iz moralnih razloga”. Jer, zbog nekonstituisanja i nerada te komisije (koja priprema materijale iz ove oblasti za Parlament), Parlament se u međuvremenu nije bavio jednim od svojih najznačajnijih zadataka – kontrolom zakonitosti i efikasnosti rada javnih institucija i preduzeća, odnosno, nije razmatrao izvještaje Ureda za reviziji ni za 2017., ni za 2018., ni za 2019. godinu, njih preko 250. Dovevši do zastarjelosti tog materijala i obesmislivši godine posvećenog rada revizora.
A podsjetimo, za razliku od neefikasnog, i za ozbiljan rad nezainteresovanog, Parlamenta, Ured za reviziju institucija u FBiH je za prvih 5 godina mandata odlazećeg generalnog revizora udvostručio broj finansijskih revizija koje provodi u toku godine i, zbog svog profesionalnog odnosa i nezavisnosti, se etablirao kao jedan od najznačajnijih kritičkih glasova u zemlji (postajući, posljedično, i metom napada kriminogene i korumpirane vlasti, koja je sebe, u gubitku dodira sa stvarnošću, nazivala “najboljom do sada”).
U dvije godine svog rada do kraja mandata (nakon dramatičnog kašnjenja sa konstituisanjem), Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju je, zahvaljujući par svojih tada opozicionih članova, uspostavila prilično visok standard javnih saslušanja i donijela nekoliko značajnih odluka, među kojima je svakako najznačajniji zaključak kojim je onemogućavanje rada revizora od strane institucija označeno kao rušenje pravnog sistema i poretka, nepoštivanje procedura i zakonskih propisa, te kao privatizacija institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH.
No, neodgovornost i opstrukcija se nastavljaju i u novom mandatu i novom sazivu Parlamenta i s novom vladajućom koalicijom. Ponovo se odugovlači sa imenovanjem članova Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju. Ponovo se gomilaju nerazmotreni izvještaji Urada za reviziju – nisu razmotreni ni oni iz finansijske revizije za 2021., a Ured ovih dana završava i sa izvještajima za 2022.
Uskoro će godina dana od posljednjih opštih izbora a Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju Parlamenta FBiH još uvijek nije imenovana i počela sa radom.
Cinici iz Parlamenta, na pitanja u vezi s tim odgovaraju sa: Pa prošla je formirana nakon dvije i po godine nerada. Kao: Gdje žurite. Ovo je tek malo kašnjenje u odnosu na prethodno.
Politička kasta i birokratski aparat od stranačkih poslušnika na njenom lancu, naime, standarde uspostavljaju prema najgorem, a ne prema najboljem. I tako će biti sve dok ovakvi skandali i njihov nerad, nesposobnost, bahatost, rastrošnost i socijalna neosjetljivost budu prolazili bez sankcija.
Za kraj, ponovimo još jednom: “Radi se o radnom tijelu koje je neophodno za funkcionisanje Parlamenta i sistema”. No, nažalost, radi se i o samo jednom od bezbroj povoda da se vlastima u ovoj zemlji postavi pitanje: Pa jestel vi normalni?
