Skoro niko nije vjerovao da će na početku mirni protesti koji su najavljeni na Facebooku u grupi “50.000 ljudi na ulice za bolje sutra” prerasti u najmasovnije u modernoj historiji i BiH i poprimiti razmjere koji su zabrinuli građane, političare, ali i sigurnosne strukture.
Tog 7. februara 2014. godine na ulice Sarajeva, Zenice, Tuzle, Mostara i Bihaća izašlo je hiljade građana.
Sve je zapravo “krenulo” iz Tuzle 5. februara kada su radnici Konjuha, Dite i Polichema, uz podršku građana organizovali proteste ispred zgrade Vlade Tuzlanskog kantona i zahtijevali sastanak sa Seadom Čauševićem, tadašnjim premijerom TK.
Nakon što nije pronađeno odgovarajuće rješenje protesti su se nastavili, a bunt građana sve više rastao pa se ta “atmosfera” prenijela i na većinu drugih bh. gradova. Nezadovoljni građani su izašli na ulice, uslijedili su nemiri, veliki broj policijskih snaga je bio na terenu, a protesti su eskalirali paljenjem zgrada kantonalnih vlada u Tuzli, Sarajevu i Zenici, dok su u Bihaću na toj instituciji bili polupani prozori.
U Sarajevu je spaljeno i nekoliko prostorija Predsjedništva BiH, dok su u Mostaru zapaljene prostorije HDZ-a i SDA.
Kao i svake godine, u Tuzli je danas Sindikat solidarnosti ispred zgrade Soda-so obilježio godišnjicu protesta. Građani su tada tražili ostavke svih kantonalnih i federalnih premijera i ministara.
Okupili su se danas u 11:00 sati i sa tog mjesta ponovo poslali poruke vlastima.
Enes Tanović, član Sindikata solidarnosti Tuzla kazao je za N1 da je stanje trenutno gore nego što je bilo za vrijeme održavanja protesta te da se čini da se sada u svemu otišlo 30 godina unazad.
“Poskupljenja, niske plate, penzije niko ne prati rast cijena, rade šta žele. Samo je dobro to što više ni Sindikat solidarnosti ne traži da se zaposle radnici sada ih firme same traže. Sindikat solidarnosti jedino želi da se opljačkanim i obespravljenim radnicima vrati njihovo i ono što su zaradili – penzijsko i njihove plate. Sada će jedino poslodavci ispaštati, ali oni su mogli riješiti ovaj problem s vladom da su htjeli. Sve smo mogli da bi državi ostao novac, a da bi radnici ostali ovdje”, naglasio je Tanović.
Njegov kolega Sakib Kopić, prisjetio se da su nesloga demonstranata i pojava plenuma uništila proteste prije osam godina.
“Plenumi su ti koji su sa otvorenog prebacili proteste u zatvorene i tu je bio njihov kraj. Tada je narod izgubio nadu, ali ja uvijek ponavljam ako smo izgubili bitku nismo rat, možemo se nastaviti boriti i drugim sredstvima ne samo paljenjem i uništavanjem. Imate država u kojima sve progresivne snage izađu na ulicu i smijene kompletne vlade i premijere. Dakle, mogli smo na taj koncept ići i mi, ne mora se neminovno rušiti. Mladi vide svoju perspektivu u zapadnim zemljama i sjeverne Evrope, ovdje ne vide nikakvu nadu i budućnost jer ne mogu naći posao i sebe u ovakvoj državi i zato uvijek bježe iz ovog ‘apsurdistana’. Političari su nas opljačkali, a sada su doveli i samu državu u pitanje”, poručio je Kopić.
