Misija je do nalaza došla praćenjem rada pravosudnog sektora i zasnivaju se na analizi 302 predmeta korupcije praćena u 2019. godini.
“Ukupna slika koju nudi praćenje teških predmeta korupcije (tj. onih predmeta koji su kategorizirani kao predmeti visoke i korupcije srednjeg nivoa) može se jednostavno opisati kao zatajenje krivično-pravnog sistema koje je dovelo do de facto nekažnjivosti za počinioce brojnih teških djela”, navodi se u izvještaju OSCE-a.
Dramatičan pad optužnica u predmetima visoke korupcije
U izvještaju se navodi da rezultati iz 2019. godine pokazuju dramatičan pad, u cijeloj BiH, u broju optužnica u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa.
“U 2019. godini, tužilaštva su podigla samo jednu optužnicu u predmetu visoke korupcije. Iako je ovo isti rezultat kao i u 2018. godini, u obje ove godine zabilježen je nagli pad u poređenju sa 2017. godinom kada je podignuto 10 optužnica u predmetima visoke korupcije”, navodi se u izvještaju.
Predmeti korupcije srednjeg nivoa bilježe isti trend sa 15 podignutih optužnica za ovu kategoriju predmeta u 2019. godini, u poređenju sa 2018. (33 optužnice) i 2017. godinom (35 optužnica).
Katastrofalne rezultate u tom pogledu bilježe Tužilaštvo BiH i Posebni odjel Republičkog javnog tužilaštva RS koji nisu podigli nijednu optužnicu u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa u 2019. godini.
Ništa bolje rezultate nisu imali Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo i Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona. Nisu imali nijednu optužnicu u predmetima visoke korupcije. Sarajevsko tužilaštvo je imalo samo jednu optužnicu u predmetima korupcije srednjeg nivoa a Tuzlanskog tužilaštvo dvije.
“Kvalitet mnogih krivičnih istraga je na vrlo niskom nivou. U nekim slučajevima, tužioci ne pokreću gonjenje čak i kad postoje dokazi za to. Uočeno je da se bez odgovarajućeg obrazloženja propuštaju poduzeti očigledni koraci u istrazi, posebno u predmetima teških oblika krivičnih djela na visokom nivou, ili koji se odnose na ‘visokorangirane osobe'”, stoji u izvještaju.
Navodi se da je možda najozbiljniji problem koji je uočen podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju i nedostatak lične nezavisnosti.
“Pretjeran nivo hijerarhije u strukturama, odsustvo bilo kakve adekvatne zaštite nezavisnosti i sistema odgovornosti su vrijedni pomena. Primijećeno je uplitanje u tekuće predmete, pritisci, prijetnje i zastrašivanje tužilaca, ali i sudija, što predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost”, stoji u izvještaju OSCE-a.
Neophodno povećanje pristupa informacija medijima
Nadalje se navodi da u istrazi, pogotovo kada ne dođe do suđenja, zvanične informacije budu dostupne u veoma malom broju slučajeva, zbog čega smatra da bi povećanje pristupa informacijama medijima i javnosti o aktivnostima tužilaštava, pogotovo u fazi istrage, bilo dobro mjesto da se počne rješavati ova praznina u pogledu odgovornosti.
VSTV BiH, tužilaštva i sudovi trebaju javnosti učiniti dostupnim smislene i detaljnije informacije o istragama, krivičnom gonjenju i suđenjima u predmetima, pogotovo u slučajevima kada postoji izražen interes javnosti.
Kao primjer se navodi istraga u predmetu bivšeg direktora Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA BiH) Siniše Macana.
“Tužilaštvo BiH je otvorilo istragu protiv Siniše Macana u januaru 2015. godine. Tužilaštvo je osumnjičenog teretilo da je 2012. godine, u svojstvu direktora IDDEEA BiH, dodijelio određenim firmama ugovore za izdavanje ličnih karata zaobilazeći pritom propisane tenderske procedure i da je zauzvrat primio mito u iznosu od milion konvertibilnih maraka. S obzirom na to da tužilac u predmetu Macan u periodu od četiri godine od početka istrage nije podigao optužnicu niti je donio naredbu o obustavljanju istrage, u februaru 2019. godine Macan je podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj je ukazao na povredu njegovog prava na pravično suđenje zbog predugog trajanja postupka. Četiri mjeseca kasnije, u junu 2019. godine Veliko vijeće Ustavnog suda BiH utvrdilo je povredu apelantovih prava i naložilo Tužilaštvu BiH da okonča istragu u roku od mjesec dana, konstatuje se u ovom izvještaju.
Predmet Macan, kako se zaključuje, ilustruje kako važna istraga svoj epilog može dobiti ne nakon odgovarajućeg prikupljanja i ocjene dostupnih dokaza, već samo zbog proteka vremena. Ispravno zaključenje istrage treba biti ili optužnica kada postoji dovoljno dokaza za optužbe, ili naredba o obustavi istrage.
Nagli pad osuđujućih presuda
Stopa osuđujućih presuda u okončanim teškim predmetima korupcije – još jedan pouzdan indikator o odgovoru pravosuđa na korupciju – općenito je pala u periodu od posljednje tri godine u sudovima u cijeloj BiH.
“Ovo je posebno evidentno u stopi osuđujućih presuda po optuženom u predmetima korupcije srednjeg nivoa, koja je u ovom periodu sa 80 pala na 57 procenata. U ovoj kategoriji predmeta, broj optuženih koji su osuđeni u 2017. godini iznosio je 16, uz četiri optužena koji su oslobođeni krivice; u 2018. godini 15 optuženih je osuđeno, dok je osam oslobođeno krivice. U 2019. godini, poređenja radi, samo 11 optuženih je osuđeno (od kojih pet po sklopljenom sporazumu o priznanju krivice) dok je osam optuženih oslobođeno krivice”, stoji u izvještaju.
Napominju da je stopa osuđujućih presuda u okončanim predmetima visoke korupcije, na osnovu manjeg broja optuženih, neznatno varirala u ovom periodu, ali je ostala poražavajuća u 2019. godini.
“U 2017. godini, dva optužena u predmetima visoke korupcije su osuđena, s tim da nijedan optuženi nije oslobođen krivice; u 2018. godini, niko nije osuđen dok su četiri optužena oslobođena krivice; i u 2019. godini, dva optužena su osuđena dok je njih 15 oslobođeno krivice (svih 15 u jednom predmetu)”, stoji u izvještaju.
Kada se uzmu u obzir podaci iz prethodne tri godine, Misija zaključuje da je jedino tužilaštvo sa uspješnom stopom osuđujućih presuda u predmetima visoke i korupcije srednjeg nivoa Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.
“Još jedno tužilaštvo sa dobrom stopom osuđujućih presuda je Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona koje je, iako nije procesuiralo nijedan predmet visoke korupcije, u predmetima korupcije srednjeg nivoa ishodilo osuđujuće presude za osam optuženih, dok je dvoje optuženih oslobođeno krivice”, stoji u izvještaju OSCE-a.
