VOA: Kongresmeni su prošle sedmice predstavili dvostranački zakon protiv onih koji omogućavaju pranje novca, tzv. ENABLERS zakon, a vi ste bili dio tima koji ga je pripremao. Možete li objasniti o čemu se tu radi?
Massaro: To je bilo šest kongresmena iz obje stranke: zastupnici Malinowski, Salazar, Cohen, Wilson, Spanberger i Hudson. Zaista uzbudljiva sedmica, te brza i odgovorna reakcija na Pandora Papire.
To ni ranije nije bila misterija, ali su Pandora Papiri još jednom jasno stavili do znanja da američki profesionalci stoje iza mnogo pranja novca.
Dakle, advokatske kancelarije, trustovi, profesionalci u oblasti nekretnina itd. Oni u SAD nemaju apsolutno nikakvu obavezu dubinske analize. Kao advokat u SAD nemate obavezu da ikada pitate svoje potencijalne klijente o izvoru njihovih sredstava. Tako da biste u tom slučaju mogli doći, možda kao balkanski političar ili nešto slično, s koferom punim gotovine, možda sa 10 miliona dolara, te izgledati vrlo sumnjivo, ali oni ne bi imali apsolutno nikakvu obavezu da vas bilo šta pitaju. Oni mogu samo reći: „mi ćemo uzeti novac“. I to i rade, iznova i iznova. Banke moraju proći određeni nivo dubinske analize, što se zove Pravilo dubinske analize klijenata. Tamo gdje postoji sumnja da je novac pribavljen kriminalom ili korupcijom ili bilo čime sličnim, moraju provjeriti kako bi potvrdili izvor sredstava. Ali u ostalim slučajevima, to se ne čini. I to je ono što mijenjamo. To je ono što će činiti ENABLERS zakon. Omogućit će Ministarstvu financija da stvori osnovna zdravorazumska pravila dubinske analize za one profesionalce koji omogućavaju rizike po nacionalnu sigurnost.
VOA: Kada kažete “dubinska analiza”, možete li malo detaljnije govoriti o tome kako bi to funkcioniralo u praksi?
Massaro: Različita tržišta će imati različite programe. Zato ne želite da previše propisujete, jer se Ministarstvo financija želi pobrinuti da sva tržišta rade dobro, da i dalje napreduju, a vi želite biti sigurni da pravila nisu invazivna. Ali ono o čemu govorimo ovdje su zaista osnovne stvari. Doslovno bi to mogla biti obaveza da se jednostavno pita, kada postoji sumnja, da li je to prihod stečen kriminalom. Jer na kraju dana, globalna provedba zakona uglavnom se sastoji od pravljenja zamki. Radi se o suštinskom postavljanju pitanja tako da u konačnici ljudi, kriminalci, moraju lagati, a ako ste ih uhvatili u laži, uspjeli ste. Ili ako ih se upita, a oni postanu nervozni i povuku se, tada novac i ne dolazi u (američku) ekonomiju, što je još bolje. Dakle, ovdje govorimo o najobičnijoj osnovnoj stvari koja sada ne postoji. Kada govorim o ovome, ljudima je nevjerovatno da ako vam kao agentu za nekretnine neko dođe sa koferom punim novca, vi ne morate postavljati nikakva pitanja.
VOA: Dakle, u ovom trenutku samo banke u SAD imaju takve propise. Spomenuli ste agente za nekretnine, na koje bi još biznise i kompanije ovo uticalo?
Massaro: Žao mi je što to moram reći, ali velike advokatske firme su postale one koje omogućavaju u punom smislu te riječi. Globalne američke advokatske firme. Vidjeli smo da je Baker McKenzie imenovan (u Pandora Papirima) kao neka vrsta jezgre stvaranja nedozvoljenih offshore mreža za mnoge od ovih kleptokrata. Mnoge od njih su imenovane, u suštini gotovo sve su u nekoj mjeri spomenute, jer su poslovale s kleptokratama. A kleptokrate su bez pomoći onih koji im to omogućavaju na Zapadu prisiljeni zadržati novac koji su ukrali u zemljama u kojima su ga ukrali. Ovo je zaista kritična stvar za shvatiti, da se moderne diktature uzdaju u pristup Zapadu. Ono što oni trebaju učiniti je da mogu ukrasti, a zatim to prenijeti na Zapad. Zato što im to omogućava da im nikada ne zatreba vladavina prava kod kuće.
U nekom trenutku svim elitama je potrebna vladavina prava jer im je potreban način da zaštite stvari koje su ukrali i način da riješe međusobne sporove. Ali u ovom globaliziranom svijetu, ono što čine je da koriste američku vladavinu prava i sudove, ili britanske sudove i vladavinu prava i slično.
Ako bi ti profesionalci bili primorani da kažu „ne“ – a to su američke računovođe, agenti za nekretnine, konsultanti, investicioni savjetnici, toliko različitih profesionalaca – onda bi taj novac morao ostati tamo gdje je ukraden. A cijela jednačina je u tome da će na kraju elitama trebati vladavina prava u zemljama u kojima su ukrali novac, što znači da ćete konačno početi viđati reforme. Jer te elite će početi govoriti: moramo zaštititi novac koji smo ukrali, potreban nam je sudski sistem koji funkcionira, trebaju nam konkurentne političke institucije itd. Ruski opozicioni političar Vladimir Kara-Murza kaže da je način rada Putinovog režima i njegovih prijatelja: krasti u Rusiji, a trošiti na Zapadu. I mislim da je to istina za sve kleptokratije.
VOA: Zapravo se prvenstveno radi o sprečavanju ulaska prljavog novca u američki finansijski sistem?
Massaro: Da. Prvenstveno se radi o nacionalnoj sigurnosti SAD, jer mislim da će to zaista pomoći i drugim zemljama. Mislim da je ovo ključ izgradnje vladavine prava u čemu ne uspijevamo već 30 godina. No, na kraju krajeva, radi se i o zaštiti Amerikanaca, jer ovaj prljavi novac korodira naš sistem, ulazi u naše univerzitete i muzeje, u nekretnine, poslovne i stambene, u biznise. Odličan primjer za ovo su ulaganja (Ihora) Kolomoiskyja, ukrajinskog oligarha u Cleveland, koja su završila sa stotinama Amerikanaca bez posla, izuzetno niskim sigurnosnim standardima, ozlijeđenim Amerikancima, oronulim centrom grada itd. Ovi oligarsi se ne brinu o svojim ulaganjima. Za njih to nisu ulaganja već mjesta gdje mogu držati svoj novac, jer je cijela ideja da ga želite staviti u sistem koji je sigurniji nego kad ga držite kod kuće.
VOA: Vidjeli smo da postoji zabrinutost zbog malih preduzeća, kojima je teže poduzimati ovakve operativne stvari. Hoće li ovo uticati na njih?
Massaro: Uopće ne. I želim pojasniti da govorimo o izuzetno malom broju ljudi i među kleptokratama i među onima koji im omogućavaju. Nekoliko globalnih advokatskih kompanija, velikih igrača. Isto je i sa kleptokratama. Ko kupuje sve te nekretnine? Mali broj pojedinaca, jednocifren broj ukrajinskih oligarha, ili ruskih prijatelja (režima), pa čak i kleptokrata sa Balkana i drugih, koji podrivaju vladavinu prava na globalnoj razini.
VOA: Ako je to tako jednostavno, poput postavljanja pitanja i funkcioniranja sistema, da li će zaista napraviti razliku?
Massaro: Da, uvijek hoće, jer je naša provedba zakona nevjerojatna u SAD. Moram reći, FBI, Ministarstvo pravde, oni rade stvari koje nijedna druga zemlja nije u stanju, rade jako naporno. Oni idu za privrednim kriminalom, za kleptokratama. U 2010. godini su pokrenuli Inicijativu za povrat imovine kleptokrata, izuzetno uspješno. Dakle, Amerikanci ulažu u povrat imovine kleptokrata koja je skrivena u njihovoj zemlji, samo da bi je mogli vratiti (na mjesto porijekla), jer je to ispravno. Ali oni sve to rade s obje ruke vezane na leđima. Do prošlog Kongresa nisu imali transparentnost stvarnog vlasništva, doslovno ste mogli samo stvoriti lance anonimnih kompanija. Ali i dalje nemamo implementirano pravilo. Pokušavaju to raditi bez znanja stvarnih vlasnika, bez ikakve obaveze za profesionalce da upitaju je li to zarada od kriminala. Dakle, u konačnici, kada kažem da stvaramo zamke, upravo to radimo, a onima koji provode zakon to mnogo olakšava posao. To im je potrebno da zatvore slučajeve, trebaju im dokazi. I dalje važi pravilo: nevin ili dokazano kriv. Kada organi reda počnu da se bave određenim ljudima, to se mora temeljiti na vrlo jakim, van razumne sumnje, dokazima. To im treba i to je ono što ovaj zakon pomaže da dobiju, jer stvara transparentnost i odgovornost.
VOA: Spomenuli ste Pandora Papire, ali bilo je i drugih istraživanja koja su pokazala da su SAD postale atraktivno odredište za skrivanje bogatstva, pa čak i pranje novca. Npr, prema Pandorinim Papirima, Južna Dakota ima 30-ak trustova povezanih sa ljudima optuženim za korupciju, kršenje ljudskih prava i slično u nekim od najsiromašnijih zemalja svijeta. Kako je moguće da se ovo događa toliko dugo?
Massaro: Uvijek govorim da smo usred promjene paradigme. Sada smo na 30 godina od završetka Hladnog rata i 30 godina smo davali prioritet ekonomskoj integraciji i financijalizaciji prije svega. U suštini smo govorili da je trijumf liberalizma, ljudskih prava, demokratije i vladavine prava neizbježan, te da je ono što trebamo učiniti da uvedemo sve u jedan ili drugi sistem i to će se na kraju i dogoditi. Jako mi je žao što to kažem, ali pogriješili smo. Umjesto da Zapadne demokratske vrijednosti idu na Istok, dogodilo se suprotno.
Istočne vrijednosti, nekadašnje sovjetske vrijednosti, komunističke vrijednosti, neformalna korupcija, uticaji na pravosuđe itd. su došli na Zapad. Došli su sa prljavim novcem.
Tako su to učinili. Prljavi novac je stigao, a vrijednosti i norme prate prljavi novac. Tako da smo mi, naše institucije, zapravo korodirali. Sada to moramo prepoznati i popraviti. Nema štete u tome, imali smo strategiju, pokušali smo, a sada moramo shvatiti da smo pogriješili i da je vrijeme da isprobamo nešto novo. A to je da umjesto da sprovodimo neobuzdanu ekonomsku liberalizaciju, mi isporučujemo vladavinu prava. Ovo je doba vladavine prava. I moramo se sjetiti da su SAD zasnovane na principima ljudskih prava, demokratije i vladavine prava, a ne na principima maksimalnog godišnjeg rasta BDP-a. Lijepo je ako to možete imati, ne želim to umanjivati, to je jako dobro. Želite ekonomski rast, to je veoma dobro za ljude. Ali moramo prepoznati da su naše vrijednosti važnije od kratkoročnih ekonomskih dobitaka. Bez njih su ekonomski dobici potpuno nebitni. Tako da je to ono što mi radimo ovdje, rekalibriramo se za novo doba, prepoznajemo da pokušavamo nešto novo. Prioritet ćemo staviti na vladavinu prava kao prvu i osnovnu vrijednost i moći ćemo to ostvariti. Očistit ćemo prljavi novac iz našeg sistema i uskratit ćemo kleptokratama pristup našem sistemu. Znači li to da nekolicina ljudi neće moći poslovati s nekim od najgorih ljudi na svijetu? Da, znači. Ljudima kao što je Kolomoisky ili nekom drugom će biti uskraćen pristup našem sistemu, ali to je u redu. Svi bismo to trebali željeti jer su ionako predstavljali rizik za nacionalnu sigurnost.
VOA: Je li slučajnost što je zakon predstavljen odmah nakon objavljivanja Pandora Papira ili je to bio plan od ranije?
Massaro: Posljednjih 30 godina vlada, akademici i svi ostali zaostaju. Ja sam vrlo ponosan javni službenik, ali kažem da zaostajemo i da nismo uspjeli prepoznati ono što je očigledno najmanje od 2010. Tada je rođena Inicijativa Ministarstva pravde o povratu imovine kleptokrata. Godine 2005. imali smo Bushovu predsjedničku proklamaciju protiv kleptokratije, ali to se zapravo nije provodilo. Dakle, propustili smo da reagiramo. Ali novinari nisu. Oni su to izuzetno dobro razumjeli i nikada nisu prestali kucati na vrata. I mislim da su Pandora Papiri duboki izraz toga. Kakav nevjerovatan posao. Naravno da smo razmišljali o ovome, nije da je ovo potpuno novi prijedlog politike, kao što sam rekao, vrlo je osnovni. SAD su jedna od samo 10 posto zemalja u svijetu koja nije usklađena sa Preporukom 22 Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF). Ovo je doslovno samo Preporuka 22 FATF-a, dio međunarodnih obaveza koje su SAD pomogle osmisliti, a za kojima sada zaostaju. Pandora Papiri otvorili su prostor za ovu politiku. Svima su jasno stavili do znanja da se to dešava sada, u vremenu u kojem mislim da se priča o korupciji promijenila. Sada u Kongresu imamo dvostranački Poslanički klub (Caucus) protiv inostrane korupcije i kleptokratije. Imamo predsjednika koji kaže da je korupcija prijetnja nacionalnoj sigurnosti, prvi put da je to ikada rečeno. Dakle, kada govorim o promjeni paradigme, mislim da postoje stvarni dokazi za to.
VOA: Koji je vremenski okvir za ovaj zakon, šta će se sljedeće dogoditi?
Massaro: Naravno, sada ga treba usvojiti. Mislim da bi sljedeći korak bio predstavljanje Senatu, kojem obično treba malo duže da se pokrene. Zastupnički dom može ići vrlo brzo, što je sjajno, ali odbor to mora razmotriti. To nije nešto što će se dogoditi sutra, ali čak i kada ga samo predstavite javnosti, to je odličan i jak prvi korak. Predstavili smo ga veoma snažno, sa troje Demokrata i troje Republikanaca, pokazuje dvostranaštvo jer sva ova pitanja su dvostranačka. I to nije samo ovaj zakon, naravno, imali smo šest zakona protiv kleptokratije u prijedlogu Zakona o nacionalnoj odbrani, koji je u Zastupničkom domu usvojen u septembru.
VOA: Područje za koje prevashodno izvještavamo, Zapadni Balkan, ima velikih problema sa korupcijom i vladavinom prava i teško je vjerovati da će korupcija nestati sama od sebe, bez uticaja izvana. U junu je Bijela kuća proširila kriterijume za određivanje sankcija na Zapadnom VOA: Balkanu, uključujući i korupciju. Mislite li da su sankcije i zabrane putovanja dobra ideja i važno oruđe američkih antikorupcijskih napora?
Massaro: Da. Kada bi to bio moj izbor, borba protiv kleptokratije bi bila velika američka strategija jer ima mnogo veze s načinom na koji formuliramo svoju unutrašnju politiku, ali i vanjsku politiku. Vidim ovaj pristup na tri stuba. Kao naše čišćenje kod kuće, na šta se i odnosi ENABLERS zakon. Moramo spriječiti da prljavi novac uđe u SAD. Drugi segment je ono o čemu vi govorite. To vidim kao onemogućavanje korumpiranih mreža. I treći dio je izgradnja vladavine prava u inostranstvu. I sve ove elemente morate napraviti zajedno. Onemogućavanje mreža, koje dolazi uz sankcionisanje ljudi, je nevjerojatno važno iz puno razloga. Ono obezbjeđuje nacionalnu sigurnost SAD. Ne želite ove kriminalce u svom sistemu. Dakle, čak i ako nužno ne obraćamo pažnju na ono što se dešava na Balkanu u smislu izgradnje vladavine prava, to je odbrambeni mehanizam, ne želimo ih u našem sistemu. Ali nas je, naravno, briga šta se dešava na Balkanu.
Želimo da vladavina prava napreduje i raste na Balkanu. Tako da (ove mjere) i tome pomažu.
Mislim da je taj element odgovornosti koju one daju, imenovanje i sramoćenje, izuzetno važan. I to nije važno samo za SAD i za naše saveznike, već i za novinare, za civilno društvo, da svi znaju da vas SAD vide takvima kakvi jeste.
