„Kad je Javno preduzeće Srpske Šume u pitanju, da krenemo prvo – svi ovdje to znamo, a svi znaju i u Republici Srpskoj – kad bi pokojnu babu iz groba izvadili, bolje bi poslovala nego što se ovo dosad poslovalo…
Al’, tu da kažemo da većina radnika koji rade u JP Srpske Šume, a to je, sad smo čuli, više od 5 hiljada, 5 hiljada i nešto radnika, koji imaju platu od hiljadu i nešto maraka, koji su u veoma teškoj situaciji, većina, il’ u nekom prethodnom periodu veći broj tih radnika i veći broj šumskih gazdinstava, nema isplaćene lične dohotke u prethodna 2, 3, 4 mjeseca. A bit će toga i u budućnosti sve više i više. Postavlja se pitanje – zbog čega smo mi došli u ovakvu situaciju?
Zbog čega Srpske Šume, koje imaju etat od 2 miliona kubika, dovode u pitanje, zbog političkog zapošljavanja, zbog davanja sortimenta pojedinim privilegovanim firmama da imaju dovoljnu količinu sirovine, da dobijaju tu sirovinu ispod tržišne vrijednosti, ugrožavaju realno zaposlenih, koliko bi trebalo biti u JP Srpske Šume, oko dvije, dvije i po hiljade radnika. A nemamo dovoljan broj radnika u proizvodnji.
Mi danas gospodo ako uzmemo proizvodnju u obzir i ako se vratimo u preduzeće Srpske Šume, u bilo koje gazdinstvo, ako ne u bilo koje onda u 90 i više posto šumskih gazdinstava, nemamo adekvatan broj radnika koji rade u proizvodnji.
Koji to direktor bilo koje organizacione jedinice može da naredi radniku, inžinjeru, da dođe na posao ujutru u 7 sati i da radi danas od 4 ako je njegova plata 1000, 1100 KM i ako je neredovna?
U 90 i više posto šumskih gazdinstava, nemamo adekvatan broj radnika koji rade u proizvodnji.
Ne dovodimo mi u pitanje samo Srpske Šume i kao što je koleginica Maja rekla, ‘Dobro je da imamo hlad nad glavom’ il’ što je još neko rekao ‘Dobro da nismo još sve isjekli’ a nismo mi sve isjekli, nije u pitanju koliko smo mi šume isjekli. Šuma se siječe, izuzev nekih izuzetaka gdje se naprave ogromne šumske krađe i ostalo, šuma se siječe kol'ko-tol'ko po nekim pravilima. Da još imamo veću odgovornost da malo bolje pošumljavamo…
A mi dovodimo u pitanje i radnike koji su vezani za JP Srpske Šume Republike Srpske. Imamo mi radnike u proizvodnji koji su kooperanti sa Srpskim Šumama. Imamo preduzeća koja zapošljavaju, koja proizvode namještaj, koja zapošljavaju po 200, 300, 100 i više radnika.
Mi smo zbog nekih 5, 10 možda 20 preduzeća koje smo postavili da su strateška preduzeća, kojima smo dali 50-60% proizvodnje, koji uzimaju sirovinu ispod tržišne vrijednosti, da oni zarađuju neka sredstva, da bi oni to radili mi smo sve ostale radnike i sva ostala preduzeća podcijenili. Podcijenili smo firme koje imaju po 20, 30, 50 radnika koji su direktni izvođači u srpskim Šumama, kojima se vječno duguje.
Postavlja se pitanje sad ako Srpske Šume dođu u ovakvu poziciju, kakva je na vidiku? A pozicija je vrlo loša na vidiku. Kad direktori bježe glavom bez obzira. Kad ih ne možete ničim zaustaviti a svi znamo u Srpskim Šumama kakvo je stanje i da tu ima mogućnosti da se može opstati pojedinačno. Ljudi bježe. Glavom bez obzira bježe iz Srpskih Šuma.
Ljudi bježe. Glavom bez obzira bježe iz Srpskih Šuma.
Evo vidimo sad da će na konto ovih revizorskih izvještaja jedan dio ljudi krivično odgovarati. Zbog čega? Pa njemu je nametnuto da potpiše to što je potpisao za taj softver ili za tu neku tehnologiju koja na terenu još uvijek u potpunosti nije zaživjela ali da vam kažem gospodo, ona i ne može zaživit. Ona je napravljena tako da ne može zaživit…
Mi smo sistemski uništili Srpske Šume.
Ja sam jedno vrijeme radio u Šumama Crne Gore… A vjerovatno i u nekim drugim šumama se može, mora i treba, a pogotovo u Šumama Republike Srpske, gazdovati daleko odgovornije.
Pa ja sam danas sjedio s nekim ljudima koji mi kažu – sijeku 30 i nešto hiljada kubika mu je godišnji etat. I za 30 i nešto hiljada kubika, dal’ hoćete vjerovat il’ ne, on ima na kraju godine 50 hiljada maraka iskazanu dobit kao šumska uprava. 50 hiljada maraka iskazanu dobit?…
Hajde objasnite mi da 30 i nešto hiljada kubika odsiječemo ili 3 kubika u svojoj šumi da odsiječemo i da samo na ta 3 kubika imamo od 2 marke, 6 maraka, ko bi to od nas sasjeko u svojoj šumi?
Pa ovo su Šume Republike Srpske. Ovo nisu Šume Federacije pa da mi sad kažemo „Pa hajde Šume Federacije, pa siječemo šume Federacije, pa kako bude’. A i šume Federacije su nam komšijske šume i od toga dobijamo ono što trebamo dobijat.
Mi sasjekosmo svoje. Uništišmo svoje.
Umjesto što je Vlada Republike Srpske napravila centralizaciju i sve stavila na jedno mjesto i da se odlučuje sve sa jedne pozicije, dal’ sa pozicije ministarstva, dal’ sa pozicije generalnog direktora Srpskih Šuma, da je to podijelila kao što je nekad bilo, na lokalne zajednice i na šumska gazdinstva, i da se gazduje iz lokalnih zajednica i šumskih gazdinstava – mi danas ne bi pričali o ovom problemu.
Mi smo sistemski uništili Srpske Šume.
Da svaki direktor šumskog gazdinstva, koji je odgovoran što potpiše, a ima mogućnosti da proda taj sortiment, ne bi imali 17 miliona i 20 miliona nenaplaćene robe. Bila bi naplaćena sva.
Al’ kad neko iz vrha nazove direktora Srpskih Šuma illi direktora šumskog gazdinstva i naloži mu da potpiše ugovor za onoliko sortimenata koliko ih nema i neće bit u proizvodnji a on je u mogućnosti i u stanju da to mora potpisati, onda se tu sve ruši.
A oni ljudi koji imaju po 20, 30, 50 i do 100 radnika koji bi trebali da naplate svoj rad i da rade, da dobiju oni dio sirovine da prežive, njima je zatvorena reza – ne može. Dobijaju samo one „političke“ firme. One koje su kao strateške koje zapošljavaju po 200-300 ljudi. A ona zapošljava 200-300 ljudi pa uzme sortimenta što bi moglo 10, 15 firmi uzet koji zapošljava po 50, 60 ljudi.
Pa ja uvijek mislim da je više 10 puta po 50, 60 da je to 500, 600 ljudi nego što jedna ima 200 i što ta jedna od 200 dobije sav taj sortiment. A ta jedna što ima 200 ljudi, što dobije sav sortiment neće uzet mehanizaciju i neće organizovat mehanizaciju da radi eksploataciju šume da radi u proizvodnji šume. Očekuju od tih ljudi koji sada imaju svoju mehanizaciju da oni rade.
Ali samo da znate jedni stvar – vrlo malo, skoro nema novih radnika u Srpskim Šumama koji su spremni da uzmu motorku, da sjednu da voze traktor i da kopčaju klade. Vrlo teško, vrlo malo i veoma teško će biti za kratko vrijeme da taj sortiment izađe na tvrdi put. I kad izađe na tvrdi put da ga neko uzme i rasporedi iz fotelje. Koji pri tome i napravi neke pravilnike, koji pri tome nema pojma šta znači taj pravilnik. Napravio je pravilnik o nečemu tamo o čemu nema pojma.
