Branislav Zeljković, bivši direktor Instituta za javno zdravstvo RS-a, optužen je za milionsku zloupotrebu položaja i primanje mita. Slavko Bojić i Sani Crljić optuženi su za krivično djelo “zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja u pomaganju”, Dragan Dubravac za “zloupotrebu u postupku javne nabavke”, a Saša Marković za “davanje mita”.
Republička tužiteljica Sanja Tadić-Stojisavljević rekla je nakon čitanja optužnice da Javno tužilaštvo traži oduzimanje pribavljene imovinske koristi ukoliko Sud optužene proglasi krivim.
U uvodnom obraćanju ona je dodala da u slučaju osuđujuće presude, Tužilaštvo traži i da se Zeljkoviću izrekne mjera zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti, i to zabrana obavljanja poslova direktora ili poslova bilo kojeg državnog službenika u državnim organima, javnim ustanovama i javnim preduzećima u maksimalnom trajanju od deset godina.
Govoreći o elementima optužnice i dokazima koje planira izvesti, ona je napomenula da je riječ o veoma kompleksnom predmetu i složenoj optužnici.
“Veliki broj svjedoka su radnici Instituta za javno zdravstvo, koji će potvrditi kršenje procedura tokom postupaka javnih nabavki. Komisije se nisu sastajale i odlučivale, nego je to vršeno retroaktivno. Krucijalno za Tužilaštvo nije kršenje zakona o javnim nabavkama, nego koruptivne radnje koje su prethodile ili su se događale u postupcima ovih nabavki”, kazala je Tadić-Stojisavljević, dodavši da je tokom istrage potvrđeno višestruko uvećanje cijena nabavljene robe.
Dodala je i da su tokom istrage optuženi iznosili svoje odbrane koje mogu koristiti i tokom postupka. Navela je da su to pravo iskoristili svi osim Crljića, te da se Zeljković branio da nije imao saznanja o radnjama iz optužnice.
“Odgovornost za zakonitost rada Instituta je na direktoru. Odlukom Vlade Republike Srpske na račun Instituta je doznačeno preko 15 miliona KM, a ta sredstva nisu trošena zakonito, ekonomično i odgovorno”, dodala je tužiteljica.
Napomenula je da je forenzičkim vještačenjem mobilnih telefona Branislava Zeljkovića utvrđeno da on otprije poznaje Slavka Bojića, iako je tvrdio da ga ne poznaje, te da nisu imali dogovor i komunikaciju.
“Bojić je, dva dana prije nego što je počeo proces nabavke, kontaktirao Zeljkovića putem aplikacije Viber i ponudio mu nabavku maski. Tokom njihove komunikacije, Bojić je čak napisao Zeljkoviću sljedeću rečenicu: ‘Samo nigdje ne idi s cijenom dok se ne definiše’”, navela je Tadić-Stojisavljević pred Sudskim vijećem.
Prema njenim riječima, tendersku dokumentaciju je u svim navedenim nabavkama potpisivao isključivo Zeljković, dok je kompanija “Procontrol”, koja je u vlasništu Bojića, prodavala medicinske maske Institutu za javno zdravstvo skuplje nego ostalim klijentima.
Dodala je da je Bojićeva firma, na primjer, preduzeću “Panta Rei”, kao i drugim klijentima, maske prodavala za 4,50 KM, dok je Institutu iste te maske prodavala za 6,90 KM, pa da je samo na taj način otišlo oko 120.000 KM.
Optuženi Dragan Dubravac, koji je vlasnik preduzeća “Promeding”, kako je navela tužiteljica, u iskazu je naveo da mu je Slavko Bojić rekao koju će cijenu formirati i da 85.000 KM treba da predaju jednoj osobi, da se primopredaja desila na parkingu Poliklinike u Banjaluci, ali da se ne sjeća kojoj je to osobi Bojić dao novac.
Kako je kazala, postojali su koruptivni dogovori između Zeljkovića i ostalih optuženih, kada je riječ i o ostalim nabavkama, te da se iz forenzičkog vještačenja telefona vidi da su optuženi Zeljković i Crljić dugogodišnji prijatelji.
Tužilaštvo planira tokom postupka pročitati i iskaz Saše Markovića, vlasnika preduzeća “Travel for fun”, a koji, prema njenim riječima, dokazuje koruptivno ponašanje Zeljkovića.
“Imamo dokaze da su medicinska zaštitna odijela dolazila bez sertifikata i u vrećama za smeće. Odijela nije primila ni Komisija za prijem, nego svjedok Igor Sliško, koji je to pokazao Zeljkoviću, ali da je dobio uvjeravanje da je sve u redu”, objasnila je tužiteljica.
Kako je rekla, u dokazni materijal priložit će i medijske objave o spornim nabavkama, a koje su već u tom periodu izvještavale da odijela nisu nabavljana u Kini.
“Zeljković se nijednom nije udostojio da provjeri o čemu se radi, nego je čak u avgustu 2020. godine vršio još jednu nabavku tih odijela, iako je optuženi Saša Marković, to jeste ‘Travel for fun’, nudio odijela iz Turske”, kazala je Tadić-Stojisavljević.
Njeno izlaganje prekinuo je nestanak električne energije. Planirano je da ona izlaganje uvodne riječi završi na ročištu 13. februara.
