“Iako šume i šumska zemljišta, koje su dobro od opšteg interesa, prekrivaju više od million i pol hektara površine Federacija Bosne i Hercegovine (oko 58%), ova oblast nije uređena zakonskim propisom na nivou entiteta.”, upozoravaju iz Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT.
Oni smatraju da je vrijeme da se, uporedo s vođenjem borbe za spas bosanskohercegovačkih rijeka, u kojoj su prethodnih godina ostvareni veliki uspjesi, počne i sa borbom na sređivanju stanja u zapuštenom šumarskom sektoru.
Podsjećaju da od kako je 2009. godine raniji zakon proglašen neustavnim, te, prestao važiti, do danas nije bilo političke volje da dođe do usvajanja novog zakonskog rješenja koji bi uredio ovu značajnu privrednu oblast.
“Kantonalne skupštine su u međuvremenu usvojile vlastite, kantonalne zakone, dok u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, sredini koja najvećim dijelom koči i postizanje dogovora oko entitetskog zakona, nije realizovan ni ovaj proces pa slobodno možemo reći da je u pitanju klasična anarhija u sektoru šumarstva u ovoj administrativnoj jedinici”, zaključuju iz Fondacije.
Analitičari već duže vrijeme, uz nedostatak adekvatnih zakonskih rješenja, ukazuju i na potkapacitiranost inspekcijskih organa, u ovom segmentu, kao još jedan dokaz dubine do koje je doprla sistemska korupcija, koja praktično državu čini nemoćnom pred organizovanim kriminalom i teškom pljačkom prirodnih bogatstava, za koje je, u najmanju ruku, jasno da ne bi bili mogući bez odobrenja vladajućih stranaka.
Tako da bi ova borba, koju najavljuju iz nevladinog sektora, mogla biti mnogo teža i neizvjesnija od one za rijeke. Jer se, u odnosu na zaradu koja podobnim investitorima i njihovim stranačkim zaštitnicima mogu obezbijediti mini hidroelektrane, u pljački šumskog blaga “obrću” neuporedivo veće sume.
Otud i 13 godina blokiranja donošenja zakonskih rješenja.
