Građanima opštine Doboj, koji su u katastrofalnim poplavama 2014., na najužasniji način, osjetili posljedice nebrige i nesposobnosti vlasti, vrlo je teško ne biti ozbiljno zabrinut u nekim drugim prijetećim situacijama i vjerovati u obećanja da će „sve biti u redu“.
Kao na primjer u situaciji kad vam, u neposrednoj blizini vaših kuća, bez ozbiljnog nadzora, stoji napuštenih 30 tona opasne, zapaljive i otrovne, materije.
Kao što je slučaj u Kotorskom, naselju 16 kilometara udaljenom od Doboja. Gdje oko 400 ljudi živi u blizini još 2018. godine napuštene fabrike, u okviru koje je ostala uskladištena velika količina heksana, sredstva koje se koristi u proizvodnji ulja.
Činjenica da se radi o materiji koju po razornoj moći, u slučaju eksplozije, u lokalnoj vlasti porede sa amonijum nitratom, u čijoj eksploziji je stradao Bejrut 4. avgusta prošle godine, ne brine ni odbjegle investitore, ni banku koja je, kao davalac kreditnih sredstava koja joj nisu vraćena, preuzela kontrolu nad fabrikom, a niti vlasti u BiH, koje se, kao i u svim sličnim situacijama, ponaša izgubljeno i demonstrira neprihvatljivu sporost i neefikasnost.
Podsjetimo, problem je nastao kada je još jedna od gromoglasno najavljenih stranih investicija u BiH neslavno propala. Kada su turski investitori (grupacija ILLA) iznenada napustili fabriku jestivog suncokretovog ulja “Bioil”, podignutu na dijelu kompleksa nekadašnje fabrike “Enterijer”, članice “Krivaje” iz Zavidovića.
Gradnja fabrike započeta je 2015. godine, puštena je u probni rad 25. novembra 2016. godine, suncokretovo ulje izvoženo je na strano tržište, pravljeni su ambiciozni planovi, pomoć je pružila i lokalna vlast u Doboju, a obećana je i pomoć od Agencije za unaprjeđenje stranih investicija BiH (FIPA). Međutim, predstavnik Grupacije ILLA Ismet Ozturkmen se 2018. godine, iznenada i bez najave, povukao, odnijevši za sobom i svu dokumentaciju firme.
Bez posla je time ostalo 60 radnika, kojima nisu isplaćene četiri plate i druge naknade, ostali su i dugovi za komunalije, te – uskladištene hemikalije i drugi materijali korišteni u procesu proizvodnje ulja.
„Ziraat Bank“ iz Sarajeva, koja polaže pravo na imovinu banke, kao davalac nevraćenih kreditnih sredstava firmi “Bioil”, angažovala je zaštitarsku agenciju za čuvanje imovine.
Ali, građani smatraju da ostavljenih oko 30 tona ugljovodonika heksana nije adekvatno zaštićeno, jer čitav fabrički kompleks obezbjeđuje samo jedan čuvar.
Mještani Kotorskog, ali i susjednih mjesnih zajednica Rudanka, Johovac, Foča i Bukovac izražavaju ozbiljnu zabrinutost zbog prisustva opasne zapaljive materije u ogromnim količinama, i da bi eventualnim curenjem heksana ili eksplozijom posljedice po živote mještana bile nesagledive.
“Mi smo najbliži fabrici i strahujemo šta bi se moglo desiti kada bi došlo do kakva nezgode i buknuo požar”, kaže nam Brano Đorđević iz Kotorskog. Dodajući:
“Prije neki dan je čuvar panično zatražio da se ugasi vatra koju je jedan mještanin zapalio da izgori sakupljeni otpad pred proljećno uređenje dvorišta i bašte.”
Kažu da su se obraćali lokalnim vlastima, koje su ih uputile na Republičku upravu za inspekcijske poslove u Banjaluci, čiji su inspektori za vode, zaštitu od požara, hemikalije i biocide, krajem novembra 2018., kontrolisali firmu “Bioil”. Iz Inspektorata RS tada je zvanično saopšteno da u rezervoarima koji su namijenjeni za skladištenje heksana ima tečne materije, ali nema podataka da li je sve heksan i u kojoj koncentraciji. U drugom objektu, namijenjenom za proizvodni pogon, koji nije izgrađen u potpunosti za tu namjenu, zatečene su uskladištene druge materije, sumporna kiselina, natrijum hidroksid, fosforna kiselina i aktivna zemlja u prahu, koje takođe spadaju u opasne materije.
Nalog za uklanjanje hemikalija i drugog otpada inspekcija nije imala kome uručiti, jer je investitor nedostupan, a Banka je iznijela stav da ona imala založno pravo samo na mašine, a ne i na rezervoare sa hemikalijama.
“Nakon pregovora banka je ipak preuzela na sebe tu obavezu da angažuje firmu koju bi kreditirala za taj posao. Do sada je, međutim (nasuprot postavljenim rokovima), izmješten samo dio hemikalija i otpada, a heksan je ostao, jer je neophodno njegovo izmještanje izvan granica BiH. Zbog pandemije te aktivnosti su stale, sa čim se potencijalno ugroženi mještani ne slažu i zahtjevaju da se taj problem riješi”, rekla nam je portparol Republičke uprave za inspekcijske poslove Dušanka Makivić.
Prema nezvaničnim informacijama koje smo dobili u Kotorskom, iz Modriče su, iz njima nepoznatog preduzeća, kontaktirali i obilazili fabriku, raspitajući se o detaljima i količni tečne materije koju bi trebalo izmjestiti. Mještane su, u neformalnim razgovorima, ubjeđivali da su osposobljeni za taj posao, ali su oni, znajući o kakvom se složenom procesu i potrebnim dozvolama za izvoz te vrste otpada radi, ostali skeptični da će sve proteći bez problema.
“Znajući kako to kod nas sve sporo ide, mi smo odlučni da se organizovano uključimo u rješavanje ovog životnog problema Kotorana. U toku je kompletiranje neformalne grupe građana, koja bi djelovala prema nadležnim i institucionalno, da se heksan i eventualno druge opasne materije uklone iz našeg mjesta”, rekli su nam predsjednik MZ Kotorsko Mehmed Trnjanin i Stevica Rodić, predstavnik stanovnika iz dijela naselja u kojem je smještena fabrika sa lagerovanim opasnim materijama.
