Građani Konjica, prije svega oni uz rijeku Neretvicu, predvođeni udruženjem građana “Neretvica – Pusti me da tečem”, dobili su još jednu bitku u dugotrajnoj borbi za svoju rijeku, koju Elektroprivreda BiH pokušava da pretvori u seriju cjevovoda i na njoj izgradi čak 15 mini hidroelektrana.
Na danas najavljeni početak radova – izgradnju cjevovoda za MHE Gorovnik ušće i MHE Srijanski most – dvije firme koje je Elektroprivreda angažovala kao izvođače, bezočno ih gurajući u sukob sa građanima, iz udruženja su reagovali organizovanjem masovnog protesta, na kojim je po procjeni policijske patrole na terenu bilo preko 700 učesnika.
Kamione sa bagerima, učesnici protesta – mještani i njihovi gosti iz brojnih ekoloških udruženja širom BiH – mirno su dočekali, formirajući zid od svojih tijela ispred mosta u Goranskom polju, 500-tinjak metara od naselja Buturović Polje.
I poručujući: “Možete proći samo preko nas mrtvih”.
Naravno, nije to poruka jadnim radnicima, za “prljav posao” angažovanih firmi, koji da bi preživjeli moraju raditi šta im se kaže, nego partijski instaliranim rukovodiocima Elektroprivrede, koji su taj prljav posao naručili i čije motive za istrajavanje na ovom destruktivnom projektu tek treba otkriti. Jer, naravno da nismo naivni pa da vjerujemo da je njihov motiv zaštita interesa kompanije. Ili – još smiješnije – zaštita javnog interesa.
Cinizam rukovodstva ovog navodno javnog preduzeća, naglašen je njihovim samopredstavljanjem kao “društveno odgovorne firme, koja poštuje okolinske standarde… i koja teži integraciji kompanije u društvenu zajednicu na – odgovoran način”.
Bagerima? Na demokratsku volju građana i prirodna bogatstva?
Ovaj protest i “susret ljudi i mašina” protekao je mirno.
Jer su svi učesnici u priči – i demonstranti i radnici građevinskih firmi i policija – shvatili da su piuni u tuđoj igri i za tuđe interese.
A i zahvaljujući činjenici da se političko zaleđe Elektroprivredine bahate uprave ne osjeća dovoljno jakim da otvoreno stane iza njih i da na demonstrante pošalje silu.
Pa da bude kao u pjesmi koju su za okupljene učesnike protesta otpjevali članovi Dubioze kolektiva, koji su, kao društveno odgovoran bend, osjetili potrebu da budu (i) na ovim protestima: “Op, op, opa, dolazi Evropa – sad će da nas biju sile svjetske milicije”.
No, igrati se silom sa očajnim ljudima, koji osjećaju da im, nakon svega što im (nam) je oduzeto, oduzimate i rijeku s kojom su odrasli i s kojom žive, i koja možda čak i nije samo rijeka, nego metafora za nešto još veće, možda sam život, je vrlo opasno. A koliko opasno, nazire se iz riječi jednog od učesnika protesta:
“Jednu bitku smo danas dobili ali ne rat. Ovo je zadnji put da smo na ovakav način dočekali izvođače radove, a za svaki naredni put ne garantujemo ni za ljude ni za mašine. Njima je voda profit a nama život i spremni smo čak po cijenu života da branimo Neretvicu. Sada očekujemo od institucija da poduzmu dalje korake, posebno pozivamo Vladu FBiH koja je vlasnik Elektroprivrede da odustanu od ovog ekocidnog projekta i da zaštite interes mještana u dolini Neretvice jer naš interes nisu mini hidroelektrane.”
