20. juna 2019. godine, šezdesetšestogodišnji(!) državljanin Švedske, rodom iz Mrkonjić Grada, Bruno Batinić, na dramatičan način način je spoznao koliko su daleko profesionalni standardi policije i poštovanje ljudskih i građanskih prava u njegovoj novoj domovini i Banjaluci u koju je sa suprugom došao na odmor.
Prijatnju večernju šetnju centrom grada i razgovor sa građanima Banjaluke prekinula je intervencija policijskih batinaša, bez pločica sa imenima na uniformi, koji su ga, na njegov zahtjev da mu obrazlože razlog legitimisanja (na što su obavezni po zakonu), bacili na beton, skočili na njega, koljenom mu pritisnuli vrat (zahvatom kojim je ubijen George Floyd), a potom ga nasilno odvukli u policijsku stanicu, uz nastavak zlostavljanja, čiji su tragovi naknadno bili vidljivi, a koje su potvrdili i u banjalučkom kliničkom centru, u koji je Batinić dovezen iz policijske stanice, jer mu je pozlilo, prilikom saslušavanja bez prisustva advokata.
Brojnost pripadnika policijskih snaga koji su izvršili pomenutu intervenciju i način njihovog postupanja bili su eventualno primjereni za hapšenje opasnog teroriste, opasanog eksplozivom, čija je promptna eliminacija morala biti učinjena u cilju zaštite okolnih građana.
No, jedini grijeh Brune Batinića je bio što se – pozdravio i razgovarao sa aktivistom pokreta Pravda za Davida.
I taj užasni čin zlostavljanja nevinog čovjeka, “običnog građanina”, pa još državljanina druge zemlje, čin koji je izazvao mučninu i gađenje svakog ljudskog bića (osim onih naviklih da više vjeruju vođi i njegovim propagandnim i represivnim polugama nego vlastitim očima), zapravo je metafora za dramu koju već treću godinu proživljavaju pripadnici pokreta Pravda za Davida i njihovi simpatizeri. I to samo zato što zahtjevaju funkcionisanje pravne države, odnosno, istinu i pravdu u slučaju ubijenog mladića Davida Dragičevića. I odgovornost svih koji su u ubistvu i njegovom zataškavanju, prikrivanju počinilaca i uništavanju dokaza, učestvovali. Dakle, nešto najnormalnije. Što ako se ne dešava, budi opravdanu sumnju ili o umiješanosti vlasti u zločin ili o korupciju ogromnih razmjera i dubine nagrizanja sistema.
Politička instrumentalizacija policije i pravosuđa u Republici Srpskoj i njihovo pretvaranje u sredstvo za zastrašivanje i obračun sa neistomišljenicima i kritičarima režima, uključujući dakle i one koji samo zahtjevaju da institucije rade svoj posao i da pravna država funkcioniše, su zastrašujući.
Jedan od najgrotesknijih primjera bila je svojevremena tužba i suđenje u banjalučkom osnovno sudu novinaru, zbog toga što je “neovlašteno snimio” tadašnjeg ombudsmena za ljudska prava (???) Vitomira Pavlovića kako mu prijeti “metkom u čelo”.
A o nasilju kroz koje su prošli roditelji ubijenog Davida Dragičevića i građani koji su se borili za istinu i pravdu u ovom slučaju, pisaće se knjige, snimati filmovi i izučavati na pravnim fakultetima.
Naravno ne onim kojim su dekani neprocesuirani kriminalci nagrađeni za svoje usluge vođi i režimu. Ali, proći će i njihovo vrijeme. Bez obzira na svu represiju, govor mržnje i evidentnu spremnost da se u odbranu vlasti posegne i za nasiljem i u njega gurnu mase.
O tome, da dolaze bolja vremena, svjedoče i brojne presude u korist pripadnika Pravde za Davida. I pored sve kontrole i represije vladajuće oligarhije nad sistemom.
A vidjećemo, evo, kako će proći i ova optužnica koju je Okružno javno tužilaštvo Banjaluka konačno, više od 2 godine nakon počinjenog nasilja nad Brunom Batinićem, podiglo protiv policijskih službenika, komandira Policijske stanice Centar Vladana Šikuljaka i njegovog pomoćnika Miše Volfa, zbog krivičnog djela Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja, te, protiv Dejana Novića i Enisa Mušanovića zbog krivičnog djela Povreda ljudskog dostojanstva zloupotrebom službenog položaja ili ovlaštenja i Portivpravno lišenje slobode.
Ono što u startu možemo reći je da treba procesuirati svako pojedinačno krivično djelo i kazniti njegove počinioce, ali ono što je zaista potrebno i što može dovesti do suštinske promjene odnosa i kvaliteta života na ovom području, je sagledavanje šire slike i stvaranje jedinstvenog predmeta koji bi procesuirao zloupotrebu vlasti i sistemsko nasilje nad Pravdom za Davida i svim građanima koji se bore za ljudska prava, građanske slobode i pravnu državu. Kao svojevrsnog uvoda u sudski proces protiv nacionalnih mafija inkorporiranih u politički život BiH, koje građane ove zemlje drže kao taoce, svojim propagandnim mašinama i govorom mržnje im ispiru mozak i koriste kao živi štit, u odbrani vlasti i napljačkanog bogatstva.
U nastavku, podsjećamo… Banjaluka, 20.06.2019.:
