ANTIKORUPCIJA: Planiranama je gradnja cak 400 stotine mini hidroelektrana u BiH. Da li je gradnja tolikog broja mini hidroelektrana isplativa sa stanovišta njihovog energetskog doprinosa i društvene koristi? I postoji li bolja alternativa za tu neophodnu tranziciju sa fosilnih goriva, odnosno gašenje termoelektrana?
BULAJIĆ: Iskustvo koje imam, u posljednih 10-ak, 15 godina koliko se grade male hidroelektrane u BiH, mi govori da se one grade u principu na maksimalnom iskorištenju vodnog potencijala, svake kapi vode iz rijeke, što je izazvalo proteste lokalnog stanovništva, ekologa,… I, jednostavno, ako se na takav način nastavi raditi to neće biti dobro za BiH, za građane. I lokalno stanovništvo će se buniti sve više i više. I imat ćete jednu veoma komplikovanu situaciju, u kojoj imate, s jedne strane, ljude koji žele da grade i idu naprijed I, s druge strane, ljude koji žele da ospore to, jer im je uzeto ono što im je osnovno, kroz vijekove bilo a njihovo je. Znači, nepoštovanje lokalnog stanovništva je osnovni razlog zašto se stanovništvo diglo, jer su ljudi dolazili do dozvola bez razgovora sa lokalnim stanovništvom, sa ekolozima, sa ljudima koji imaju direktni uticaj da sačuvaju prirodne resurse onakve kakve jesu.
Tih 400 MHE koje se planiraju graditi, po meni, najbolje bi bilo, dok se ne utvrdi sistem, staviti embargo na par godina i ne graditi više apsolutno ništa. Što će nam omogućiti da se napravi red u državi, da se izgubi poticaj za investitore koje sad dobijaju, da rade na komercijalnim uslovima, onaj koji proizvede električnu energiju iz male elektrane da ide s cijenom koja je normalna na tržištu i da filozofija gradnje elektrana kod projektanata izazove jedan drugi odnos a to je da se elektrane grade sa malo većom instalacijom što omogućava jednaku proizvodnju a sačuvamo resurse u rijeci i količinu vode. Recimo, ljeti, dva-tri mjeseca, elektrana ne bi trebala da radi…
ANTIKORUPCIJA: Da li, uošte teoretski govoreći, možemo smatrati ovih 400 MHE i gradnju MHE kao alternativu za korištenje fosilnih goriva, odnosno za prouzvodnju el. energije ili oni oni donose više štete nego koristi?
BULAJIĆ: Tih 400 MHE, ako je filozofija ista kao kod dosad izgrađenih elektrana, napravit će veliku štetu. Veliku štetu ekologiji. Svaka kap će se uzeti. Investitori i projektanti su u dosluhu jedni s drugima, dogovaraju se šta da urade, kako da naprave i prave projekte takve da naprave energije koliko naprave, a da investicije budu što manje i da im se što prije isplati. A da bi im se isplatila uzimaju svaku kap vode. U tom slučaju flora i fauna u rijekama ne postoji, narod se buni, nema vode za piće, itd.
Ima stvari koje su važnije od energije, to je energija života – voda. Vi danas imate u Sarajevu, koje ima ogroman potencijal okolo, redukcije vode, u svakom kraju,… a imamo rijeke okolo, koje se koriste za proizvodnju energije a trebalo bi da se koriste kao vodosnabdjevači grada Sarajeva.
Nekad sam radio Crnu rijeku, voda koja bi se dovodila do Sarajeva obezbjeđivala bi vodu do 2050., 60. godine, to je veliki projekat koji je rađen uz finansiranje MMF-a , Taj projekat nije realizovan. Bilo je pokušaja da se ovo napravi, no, nije završeno. Ali ima i drugih rješenja: Kasindolska rijeka, rijeka Prača i ove rijeke koje su prema Vogošći, one se mogu iskoristiti, sa određenim akumulacijama, da se obezbjedi snabdjevanje grada u svako doba u narednih 50 godina.
Znači to je važnije u svijetu, zašto se voda koristi – prvo je za život a onda je energija. Vi ako uzmete vodu iz rijeke kompletno, vi ste uništili život, floru i faunu. U suštini, od ravnoteže u prirodi ovisi i naš život danas. Da li ćemo i koliko živjeti ovisi od toga šta ćemo napraviti prema prirodi.
Ne smijemo dozvoliti da se priroda iskorištava na veoma ružan način. Kao što su elektrane koje su do sada građene. Zato imate pobunu stanovništva potpuno opravdanu. I imate, s druge strane nezadovoljne investitore koji su uložili pare. Stanovništvo je prevareno zato što im je uzeta voda, investitori su prevareni što su uložili pare…
ANTIKORUPCIJA: Radili ste i u Evropi i šire u svijetu. Kakva je tamo situacija što se tiče izgradnje MHE? Koliko smo mi upoznati, nakon zamaha izgradnje, suočeni sa teškim posljedicama po životnu sredinu, u SAD i Evropi su počeli rušiti već izgrađene MHE. Mi očigledno nemamo namjeru to da radimo. Kakav je vaš stav?
BULAJIĆ: Znači, prvo, treba staviti embargo na gradnju MHE, apsolutno, u Bosni i Hercegovini. Drugo, iskustva koja svijet sada stiče, vjerovatno je pandemija izazvala određene probleme i promjene i u svijesti ljudi koji se bave energijom, tako da pokušavaju da nađu balans između onoga što traži priroda da se vrati i onoga što priroda daje čovječanstvu da bi živjeli dalje.
U Evropi je potencijal MHE uglavnom iskorišten. Mnoge elektrane su tamo već 100 godina u radu i, iako je njihov vijek neograničen, pružaju puno manje nego što danas pruža savremena oprema. Drugi razlog, u Evropi da bi vi dobili dozvolu da pravite MHE prvi i osnovni problem je – eko dozvola. To je procedura koja traje najmanje 2-3 godine. Svaki segment ekologije se ispita. Kad dobijete eko-dozvolu, kao da ste dobili građevinsku dozvolu. Znači, Evropa ima takav stav. Znači, ekolozi danas imaju veoma značajnu ulogu i gradnju elektrana oni definišu.
Mi im moramo pomoći da nađu kako napraviti elektranu koja će ekološki biti podobna, odnosno dobra da bi čovječanstvo, ljudi koji žive u svijetu, i mi u BiH, zaista imali koristi od takvih elektrana. Da li to radila država ili pojedinac, to više nije bitno. Ali je bitno da ekologiju stavimo na prvo mjesto i lokalno stanovništvo. Kad to postavimo na svoje mjesto onda idu i projektna rješenja i sve ostalo.
U svijetu će se sigurno rušiti mnoge elektrane, one koje imaju loš efekat, loš stepen iskorištenja, koje od litra vode ne mogu napraviti onu količinu energije koja se objektivno može napraviti.
Uglavnom, svijet, koliko ja znam, ne odustaje od vode kao obnovljivog izvora i to nije problem, voda je obnovljivi izvor, samo kako je koristiti to je problem. To je problem koji mora društvo sjesti – i država i investitori i lokalno stanovništvo – mora se ponuditi rješenje koje odgovara svima. Ne možete u sistemu izostaviti bilo koju tačku da bi neko izašao nezadovoljan.
ANTIKORUPCIJA: Na koji način u BiH sve te strane pomiriti? Kako bi se treble graditi MHE, na kojim rijekama i da li je uopšte moguće graditi takva postrojenja a da svi budu zadovoljni? Da li je taj scenario izvodljiv?
BULAJIĆ: U principu MHE treba graditi tako da se biološki minimum, koji je 10-ak posto od “nečega”, treba dići na 30-40% od srednjeg proticaja. I onaj koji može da zadovolji te uslove, da 40% vode bude u svako doba u rijeci – recimo da ljeti ništa ne radi, to je prvi princip koji treba usvojiti da bi neko mogao da gradi hidroelektranu. Znači, 40% srednjeg proticaja u svako(!) doba da teče rijekom. Onda kad nema 40% neka hidroelektrana ne radi. To je prvi uslov. Drugi uslov: Javni oglas, konkurs, u kome će i država učestvovati i privatnici, u kome će razna ministarstva – kojih kod nas ima jako puno, više ne znam s kim sjesti razgovarati… svako ima različite mjere – treba unificirati pristup, treba napraviti tim ljudi, stručnjaka koji se bave energijom, koji znaju šta se radi u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj. Imaju pravila, recimo u Austriji su veoma decidna. I ako usvojimo takva pravila ovdje, ja ću biti, i kao građanin i kao čovjek koji se bavi projektovanjem, potpuno zadovoljan, jer znam šta ne smijem raditi, a šta smijem. I kad je u pitanju zemlja i kad je u pitanju voda i kad je u pitanju klasifikacija zemlje, kad je u pitanju odnos prema državi, kad je u pitanju odnos prema investitoru… Da ponovim: Prvo definisati da vode u rijeci ne smije biti manje od 40% srednjeg proticaja. Nikakvih 5%, 10% od nečega…
Dobrim projektom, izborom dobre opreme, dobrim izvođenjem građevinskih radova, ispunjenjem svih ekoloških zahtjeva, vi ćete napraviti elektranu koja će biti za primjer, kao da je u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, bilo gdje. Ovo kako se kod nas gradi, pogledajte svaku MHE koja je napravljena… Da je, recimo, došla neka savezna institucija sa Zapada, bila bi zatvorena. Ne bi mogla dobiti dozvolu da može raditi.
Ovdje je procedura oko dobijanja dozvola takva da… prvo, onaj koji daje upotrebnu dozvolu, ne znam na osnovu čega je daje. On nema papir u kome se kaže da je neko morao ispuniti “To, to, to i to” I ako je ispunio dobije papir. To apsolutno ne postoji. I tu država mora da se uozbilji…
Energija je osnova razvoja BiH. Znači, ima smisla da i Predsjedništvo skupi tim ljudi koji mogu napraviti dokumenta koje će, poslije, sve vlade usvojiti i na osnovu kojih se može napraviti procedura kako se može napraviti jedna MHE, pod kojim uslovima,… Sve dok se to ne napravi imati ćemo haos. Narod će sve više i više izlazit na ulicu. Jer, mora izaći, mora protestvovati. Ja(!) ću protestvovati, iako mi je to kor biznis. Protestvovati, jer ne želim gledati rijeku koja nema vode.
ANTIKORUPCIJA: Rijeke su isušene, životna sredina uništena,… Ali, ko je odgovoran za takve propuste koji se dešavaju?
BULAJIĆ: Prvo projektant mora graditi elektrane ne po vlastitoj savjesti, nego onako kako je definisano u svijetu. Znači, ne možeš graditi elektrane onako kako ti to traži investitor. Sam moraš odbiti investitora i reći mu: “Ovo se može napraviti samo tako”. Taman po cijenu tog posla koji radiš… Svi ljudi koji rade projekte treba sebi da pogledaju u lice i kažu šta su napravili kroz projekte i šta su ostavili iza sebe… Drugo, investitori moraju shvatiti da to (kako se sad radi) nije dobar biznis. Dobar biznis je ako dobro napraviš posao. Ako izabereš projektanta koji će napraviti posao po svojoj savjesti a ne po tvojim zahtjevima. I, od momenta kad se kaže koliko neka investicija košta, da mu kaže zaista koliko košta, a ne koliko košta da bi on ušao u tu priču i pokazao da taj biznis ima smisla. Broj tri, banke, koje odobravaju sredstva investitorima, moraju imati stručne ljude koji će obezbjediti da njihov novac bude upotrebljen na najbolji mogući način. Onda, administracija, država, ministarstva razna, opštinski organi, ko sve izdaje same dozvole, oni moraju napraviti proceduru, da se usvoji i da se drže tih procedura. Ima takvih primjera koliko hećete. Ja im mogu sada dati austrijske norme. Ako to… Nijedna od ovih elektrana, koje sada trenutno rade, ne bi bila napravljena. Ne bi ispunila te norme koje su date kako se to na Zapadu radi.
ANTIKORUPCIJA: A zašto ministarstva, pa i inspektorati koji treba da utvrde stanje na terenu često staju u zaštitu investitora. Svjedoci smo da građaji svjedoče isušenim rijekama i raznim nepravilnostima koje se golim okom mogu vidjeti na terenu. Međutim ministarstva, inspektorati, i dalje staju u zaštitu investitora. Da li možemo govoriti da se radi o njihovom neznanju ili neshvatanju štetnosti koja se dešava ili je tu, nažalost, riječ o korupciji na visokom nivou?
BULAJIĆ: Uglavnom dozvole dobijaju ljudi koji su poznanici ljudima u monistarstvu. Nepotizam je nešto što je jako jako prisutno. Ja tebe znam, ti podnesi zahtjev, ja ću ti dati dozvolu… U ministarstvima ljudi se ne udubljuju u problem. Ne gledaju kako treba riješiti problem. Ne učestvuju u izgradnji elektrane. Svako ministarstvo ili načelnik za prostorno uređenje u opštini, on mora za objekat u izgradnji pratiti ga do njegovog završetka. Međutim, oni to ne rade. Onog momenta kad daju dozvolu njega apsolutno ne zanima šta je urađeno do kraja. I onda, kad investitor završi nešto i podnese zahtjev za upotrebnu dozvolu i dalje su procedure apsolutno veoma šture, veoma jednostavne… Uglavnom je na poznanstvo… jedan ručak, drugi ručak, peti rucak, i… dobiju se papiri.
Ljudi imaju sve papire za te hidroelektrane ali svaki taj papir, ako je narod izašao na ulicu jer nema vode, nije vrijedan pažnje. I donosi nešto što stvara animozitet između onog ko je napravio i onog koji gleda to što je napravljeno.
Suština je u tome da danas do građevinskih dozvola, do upotrebnih dozvola, do koncesionih ugovora, dolaze ljudi nekim poprečnim putevima a ne javnim oglasima, ne konkursima, ne da neko napravi najbolje moguće rješenje, u konkurenciji s nekim drugim, i da država prihvati to, da takve objekte pravi. Znači, mora se to iskorjeniti. To je prva stvar.
Druga stvar, stručni ljudi ne sjede više u ministarstvima. Njih nema tamo. Tu su ljudi koji su, obično, van struke, donose odluke na bazi nekakvog svog ličnog mišljenja, ličnog stave. Struka nije prisutna ni u opštinama ni u ministarstvima. Apsolutno. Ja ne znam ni jednog čovjeka u ministarstvima i Federacije i Republike Srpske i u Ministarskom vijeću, nijednog čovjeka koji direktno, kroz svoj životni vijek je bavio se energijom. I koji bi sad donosio odluke veoma vitalne za državu. Znači država trenutno nema takve ljude, koji mogu da kažu: “Ovo se može graditi, ovo ne može graditi.” Ili: “Ovo se može graditi pod tim i tim uslovima.”.
Znači, imate, s jedne strane, investitura koji nije stručan i imate s druge strane državu koja nema stručne ljude za donošenje odluka…
Nepotizam između ljudi koji se poznaju je srušio jednu divnu ideju koja se zove gradnja malih hidroelektrana. Zato, u ovom momentu treba stati i reći: “Nema. Embargo. 2, 3, 5 godina, nije važno”. Neka generacije koje dolaze to na zdrav način riješe – vodu iskoristiti, i u energetske svrha ali prvenstveno za piće.
ANTIKORUPCIJA: Spomenuli ste sud. Imamo dosta primjera, u posljednje vrijeme, gdje su poništene okolinske, odnosno ekološke dozvole. Međutim, to po automatizmu ne znači da su poništene i gradjevinske dozvole, barem prema zakonu kakav je trenutno u BiH. Čak imamo slučaj i sa Ministatstvom prostornog uređenja i građevinarstva i ekologije Republike Srpske, koje kaže da to što je poništena ekološka dozvola ne može zaustaviti gradnju samog postrojenja. Kako to komentarišete?
BULAJIĆ: Ako nemaš ekološku dozvolu, ne možeš dobiti građevinsku. Ako izgubiš ekološku, izgubio si i građevinsku dozvolu. Nema građevinske dozvole ako nema ekološke dozvole.
To treba u pravnom sistemu, ako je to problem, promijeniti. Svaki gubitak elemenata iz građevinske dozvole, bilo to imovinsko-pravini, bilo ekološki, bilo priključak na mrežu… ako ga izgubite, vi nemate građevinsku dozvolu. I ne možete koristiti takav objekat. Onda nek se spori onaj ko je investitor i onaj ko je dao dozvolu za priključak na mrežu. To sud može da uradi. Po meni, gubitak ekološke dozvole, znači da nemate ni građevinsku dozvolu, nemate upotrebnu dozvolu. I ne možete koristiti tu elektranu. Ona nije vaša.
ANTIKORUPCIJA: Nažalost ima primjera…
BULAJIĆ: Ima, sigurno. To ja znam. Ali, tim putem trebamo ići. Jer ako to ne uradimo svi će tražiti u zakonu nakakve rečenice koje će mu omogućiti “Ne treba mi to, ne treba mi to, ne treba mi to, ja mogu da radim tako,…”. To nije ozbiljno društvo.
ANTIKORUPCIJA: Imamo brojne slučajeve u kojima institucije ne poštuju ni sudske odluke, ne štite interese lokalne zajednice, traže rupe u zakonu kako bi dali investitorima vremena da završe radove i dobiju tu upotrebnu dozvolu, krajnje. Da li vam se čini da je onda samo otpor građana način da se ovo zaustavi?
BULAJIĆ: Apsolutno. Ako država ne funkcioniše, otpor građana je jedino moguć. Izać na ulicu, bunit se protiv sistema. Izaći: “Ne možeš da gradiš tu, zato što ugrožavaš mene, moj život itd”. I ja ću izaći svaki put na ulicu gdje je ugroženo pitanje jednog čovjeka a država želi napraviti dominaciju nad čovjekom.
Mi svo svi država. Nisu oni koji upravljaju državom država. To su sezonski radnici, koji 4 godine imaju nekakav mandat.
Drugo je pitanje što je naša država komplikovana… Međutim, država je ozbiljna stvar… Svako od nas, bilo kako da se zove, je obavezan da vodi računa o građaninu – da mu bude bolje, da ima vode, da ima energiju, da ima snabdjevanje u redu, da predstavlja državu na najbolji mogući način, da štiti svoje vlastite interese… Mi moramo biti ozbiljna država. Moramo imati sistem u kojem je državni interes broj 1, a onda su entitetski interesi. Jer imamo zajednički interes da bolje živimo u BiH…
Evo sad je primjer na malim elektranama, to je pobudilo i u političkom smislu, pobudilo sistem, pobudilo društvo, društvo je počelo vraćati vjeru u sebe, da može nešto da napravi. Imamo priliku da uredimo društvenu zajednicu svoju, Bosnu i Hercegovinu, sa entitetima, da je uredimo na najbolji mogući način, da bolje živimo nego što smo živjeli do sada, da budemo dio Evrope.
