“Ideja moja kod povlačenja tužbe je da pokažemo stvarno iskrenu namjeru i dobru volju…”, izjavio je na press konferenciji gradonačelnik Mostara Mario Kordić, dan nakon što je povukao tužbu Grada protiv udruženja “Jer nas se tiče”, sa astronomskim odštetnim zahtjevom od skoro 700.000 KM, za navodnu štetu koju su Grad i njegova komunalna preduzeća pretrpili zbog svojevremene blokade deponije “Uborak”, organizovane od strane aktivista ovog udruženja.
No, jedina “iskrena namjera” i “dobra volja” koju je mostarska gradska vlast dosad pokazala je namjera i volja da nastave po svom i dalje ne uvažavajući primjedbe i zahtjeve svojih građana. Među kojima je i onaj da im maknu po zdravlje opasnu deponiju, koja radi bez ekološke dozvole, iz njihovog okruženja.
Iskrena namjera i dobra volja bi se pokazala da je nakon povlačenja tužbe uslijedila press konferencija na kojoj bi se gradonačelnik, u ime kompletne vlasti, izvinuo gradjanima koji su u prethodnom periodu bili izloženi različitim oblicima nasilja od strane vlasti, i odao im priznanje na građanskoj svijesti i hrabrosti pokazanoj u prethodnim godinama. I izrazio žaljenje što vlast nije bila na nivou svojih građana. I što nije bila s njima i borila se za(!) njih, umjesto protiv(!) njih. I što problem deponije nije davno riješen. A onda obećao da će svojim ponašanjem i djelima pokušati uspostaviti sasvim drugi odnos i drugačiju politiku, a da, ako to ne uspije, će, bez traženja izgovora za sebe i vladajuću koaliciju u Gradu, podnijeti ostavku.
I – ništa više. Ništa više!
Nažalost… To se nije desilo.
Gradonačelnik jeste zakazao press konferenciju dan nakon povlačenja tužbe, ali je njen smisao i cilj bio na tragu prethodnog neprihvatljivog ponašanja vlasti. I bolje da se nije desila.
Na press konfereniji je, naime, nakon uvodnog isticanja da je povlačenje tužbe pokazivanje “iskrene namjere i dobre volje” vlasti, uslijedilo iznošenje stvarnog razloga povlačenja tužbe:
“…tako da bi mi poruka sa ove presice bila takva da molim ponovo ljude koji su ispred udruženja “Jer nas se tiče” da još jedanput razmotre svoju poziciju i da dopuste Gradu da radi svoj posao, jer u ovom momentu smo u situaciji takvoj da ćemo samo izgubiti dodatno vrijeme ukoliko oni zadrže tu tužbu. Tako da, s moje strane, evo, jedan apel, prema ljudima, da se povuče tužba i da zajedno nastupimo u ovom problem i da tražimo rješenje. I, upravo kako sam rekao, preda mnom je Plan prilagodbe koji je vrlo jasan, vrlo konkretan, provediv. Mi smo već pokrenuli izvjesne aktivnosti vezane za Plan prilagodbe. Naime, razgovaramo sa određenim finansijskim institucijama. Jer, Pan prilagobe je, otprilike, vrijednosti negdje oko 4,7 miliona Eura. U nekakvoj, čak smo i u poodmakloj fazi oko razgovora oko kreditiranja i finansiranja tog Plana prilagodbe. Tako da sve ove tužbe i sva nekakva nesuglasica Grada sa kojekakvim nevladinim organizacijama nam trenutno ne idu u prilog, već nam samo usporavaju process.”
Dakle, radi se o tome da nakon što je propao zajednički pokušaj Gradonačelnika i Gradskog vijeća da ucjenjivanjem – odnosno vezivanjem povlačenja tužbe protiv Udruženja sa njegovim obavezivanjem na iskazivanje lojalnosti i poslušnosti vlasti i odustajanje od protesta – unište otpor građana i obesmisle postojanje ovog udruženje, sada mijenjaju taktiku. I to tek prividno. Na “kozmetičkom nivou”, takoreći.
I dalje ne priznaju nikakvu grešku vlasti (ni prethodne, ni aktuelne – uključujući i skandalozni zaključak Gradskog vijeća o ovlašćivanju Gradonačelnika da s Tužbom ucjenjuje i trguje, a ne da je bezuslovno povuče). I dalje (povučenu) Tužbu ne tretiraju kao besmislenu, sramnu i neprihvatljivu. I ne povlače je iz moralnih razloga. Nego je još uvijek tretiraju kao monetu u pijačarskom trgovanju stvarima kojim se ne trguje. Osim ako niste političar. U najgorem smislu te riječi.
Kada im nije uspjelo da je iskoriste kao prijetnju, te kad se pokazala ne samo bezvrijednom, nego i kontraproduktivnom – jer je insistiranje vlasti na njoj proizvelo kontratužbu Udruženja, protiv Federalnog ministarstva okoliša i turizma, u vezi sa “Planom prilagodbe deponije”, koja je zabrinula vlast – sad pokušavaju izvući “kakvu-takvu” korist od njenog povlačenja.
Dakle, umjesto bezuslovnog povlačenja tužbe Grada protiv Udruženja, iz moralnih razloga, vlast nastavlja da trguje. Pa za povlačenje svoje tužbe (koje predstavlja kao pokazivanje “dobre volje”) pokušava zauzvrat od Udruženja “isposlovati” povlačenje njihove(!) tužbe, koja je blokirala planove vlasti, u vezi s Deponijom.
Pritom ne nudeći građanima, ponovo, ništa od onoga što njih interesuje i do čega im je stalo.
I pokušavajući, zapravo, ponovo da prijeti. Samo ovaj put sofisticirano. Ne policijom, otkazima, tužbama, pljenidbom imovine, nego – javnim mnjenjem. Koje se, emitujući sliku tobožnje dobronamjernosti, iskrenosti i skrušenosti (zaboga, oni – mole!) gradske vlasti, suočene sa “kojekakvim nevladinim organizacijama” koje stoje na putu milionima spremnim za rješavanje problema, pokušava okrenuti protiv Udruženja.
No, iz Udruženja, pokazujući da su iz godina suočavanja sa licemjerjem i podmuklošću vlasti, naučili mnoge lekcije (uostalom ta vlast ih je već ranije građanima pokušala predstaviti odgovornim za zatrpanost Grada smećem i vlasnicima nelegalo izgrađenih objekata, pa čak protiv njih koristiti i nacionalističku artiljeriju), i na ovaj pokušaj prebacivanja odgovornosti odgovaraju hladno, rascionalno i efektno:
“Udruženje je spremno povući tužbu i sarađivati sa Gradom i nadležnima u svrhu brzog rješavanja problema deponije. Međutim, moramo naglasiti i to da cilj Udruženja nije samo brzo rješavanje ovog problema, nego istvoremeno i njegovo rješavanje u korist stanovnika Mostara i cijele doline Neretve!
Nakon mnogo neispunjenih obećanja, građani, nažalost, više nisu u mogućnosti vjerovati nadležnima na riječ. Zbog toga, Udruženje će vrlo rado povući tužbu nakon što se donese Odluka kojom će se odrediti:
– rok za zatvaranje deponije (ne duži od 5 godina);
– rok za sanaciju;
– rok za iznalaženje nove lokacije.
Bez konkretnih rokova i potpisanih odluka ne možemo povući tužbu, s obzirom na to da se naše, godinama zasnivano na riječima, povjerenje svakog puta izigralo i građani su oni koji sve ove godine ispaštaju”.
Pri tome, naglasimo da lamentirajući nad situacijom u kojoj je vlast spriječena da dogovori finansijski aranžman za “Plan prilagodbe” postojeće deponije i optužujući za to Udruženje (koje se tom planu otvoreno protivi, ponajviše zbog u njoj navedenog roka od “najmanje 5 godina”), Gradonačelnik i njegova administracija ignorišu činjenicu da im za iznalaženje mjesta za izmiještanje deponije (što je ključni zahtjev Udruženja i ključ za stvarno rješavanje problema), ništa ne stoji na putu. A da se u tom kontekstu ništa ne dešava, niti o tome iko više ozbiljno razgovara.
Što jasno govori o ciljevima vlasti. I daje dodatni značaj Gradonačelnikovim riječima, izrečenim na tematskoj sjednici Gradskog vijeća o Uborku: “Postoji mogućnost da se mi razumijemo da se ovo nikad gore ne riješi.”
Naravno da postoji. U tome i jeste problem.
