U našoj zemlji do te mjere smo navikli na užase, svakodnevne skandale, nasilje prema ljudima i prirodi, korupciju neviđenih razmjera, otvoreno pljuvanje u lice pravnoj državi i bahatost kriminalaca, političara i onih koji su istovremeno i jedno i drugo, da nas ništa od toga više ne može šokirati.
Naprotiv, iznenađenje i nevjerica su uzrokovani izuzecima od pravila. Rijetki slučajevi ispravnog ponašanja ili oni u kojima se početna negativnost, savršeno pomiješana sa terorom kojem smo svakodnevno izloženi, naglo promijeni. I u kojoj akteri pokazuju da i dalje postoji stid i strah od osude javnosti, a možda i od vladavine prava, ma koliko ona bila krhka i slaba.
Tako je prije izvjesnog vremena iznenađenje izazvao šljunkar u Prijedoru, koji se zbog tuđe, a ne svoje greške, odnosno zbog lošeg zakonskog rješenja, na koje se nakalemio birokratski nehat institucija koje izdaju dozvole (“Vode Srpske”), našao u situaciji da vadi šljunak na mrjestilištu riba i gradskom kupalištu na Sani, da bi se, nakon javne osude, na društvenim mrežama – povukao sa lokacije za koju je imao legalno izdatu dozvolu za eksploataciju šljunka.
I to u zemlji u kojoj šljunkarska mafija, uvezana sa korumpiranim institucijama sistema, u vulgarnoj i brutalnoj pohlepi, iza sebe ostavlja ekološke katastrofe i prijetnje lokalnom stanovništvu, u vidu otvaranja mogućnosti za nove katastrofalne poplave, na što upozoravaju zabrinuti građani, koji se organizuju u neformalne i formalne grupe i udruženja, koja pokušavaju pravnu državu probuditi iz kliničke smrti.
U nepreglednom nizu negativnih događaja, u kojim učesnici udruženih zločinačkih pothvata protiv prirode i društva ne prezaju ni od čega, najnoviji pozitivni primjer je najava rušenja nelegalno započetog betonskog čudovišta na prekrasnoj Uni, čija je fototografija (“čudovišta” u izgradnji), ovih dana, uznemirila i zgrozila čitav region, a ne samo Bihać, na čijem području se skandal dešava.
Na reakciju građana, koji su već vodili bitke i izvojevali pobjede u zaštiti svoje rijeke (sjetimo se samo svojevremenog suludog plana gradnje mini hidroelektrana u nacionalnom parku, koji je vlast morala poništiti samo sedmicu nakon što ga je odobrila), gradonačelnik Bihaća je izjavio da će svi nelegalni objekti na obalama Une biti srušeni. A iz gradske administracije, uz isticanje da je Služba za inspekcijske poslove Grada Bihaća, reagovala promptno i zaustavila radove i naložila uklanjanje dosad izgrađenog, obavijestili su javnost da je “Vlasnik zemljišta postupio odgovorno i u skladu sa zakonom, te samostalno pristupio ukljanjanju betonske ploče koju je juče izgradio na obali Une, uz izvinjenje Gradu i građanima Bihaća.”
Na stranu pomalo snishodljivi ton iz gradske administracije i glumljenje PR-a prekršiocu zakona, pozitivan je to razvoj događaja, koji govori o snazi građanskog bunta, koja se često ironizira i omalovažava.
Na žalost, ovakvi primjeri još uvijek su relativno rijetki. A mnogo češće je suočavanje građana sa bahatošću, bezobrazlukom, egoizmom, pa i korupcijom i terorom, kriminalaca, političara, moćnika na čelu institucija i javnih preduzeća,… “Kontroverzni biznismeni” i korumpirani političari, ne ustručavaju se ni od otvorenog kršenja zakona, pljačke prirodnih bogatstava, uzurpacije privatnog i državnog zemljišta, eutaniziranja institucija, ignorisanja javnosti, medija, pa čak i policije,…
No, postoji nada. Ona nije u promjeni ponašanja navedenih uzurpatora i remetitelja naših života (takvih slučajeva će uvijek biti tek “na kašikicu”), nego u sve većem broju građana koji se udružuju u neformalne grupe i udruženja, koja se suprotstavljaju moćnicima i štite svoja prava i prirodu. I bore za pravnu državu. To je slika moguće bolje budućnosti. Ne čekanje da nam neko nešto pokloni, nego borba za svoja prava. I otimanje istih od onih koji su ih uzurpirali.
„Sloboda nije Božje seme da bi vam ga neko dao“, rekao je davno pesnik iz Utrehta. Dodajući, za hrabrije: “Sloboda te čeka – uzmi je.”
