Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS je ponovo izdalo građevinsku dozvolu za hidroelektranu “Dabar”, iako je ranija odluka bila pravno osporena od strane suda. Ova građevinska dozvola se odnosila na ogromni podzemni tunel, a koji je i dalje u izgradnji.
U međuvremenu, Aarhus centar u BiH, zajedno sa Centrom za životnu sredinu, Banja Luka ostvario je još dvije pobjede na sudu u vezi sa osporavanjem građevinskih dozvola za izvođenje pripremnih radova i izgradnju dalekovoda. Međutim, Ministarstvo je nedavno ponovo izdalo građevinsku dozvolu i za dalekovod. Obje nove građevinske dozvole (za tunel i dalekovod) izdate se bez uključivanja šire javnost i Aarhus centara, tj. Aarhus centra u BiH i Centra za životnu sredinu. Ali, ove organizacije su posvećene nastavku pravne borbe za očuvanje prirodnih resursa i sprečavanje daljih štetnih posljedica “Gornjih horizonata”.
“Pokrenuti ćemo nove tužbe za izdate nove građevinske dozvole. A i dalje čekamo sudski epilog za još dvije ranije tužbe koje se tiču izgradnje HE Dabar.“– ističe Emina Veljović iz Aarhus centra u BiH.
Kada su u pitanju tužbe koje su podnešene protiv 5 građevinskih dozvola u realizaciji izgradnje HE Dabar, Centar za životnu sredinu je do sada dobio tri presude. Dvjema presudama tužbe Centra se odbijaju, dok se treća tužba uvažava iako je Centar svih pet tužbi bazirao na činjenici da se izdavanje građevinskih dozvola za izgradnju HE Dabar nije moglo izdati po skraćenom postupku. Posebno je zanimljiva činjenica da su prve dvije tužbe odbijene iz razloga što Centar za životnu sredinu nije dokazao svoj interes u ovom postupku, iako odredbe Aarhuske konvencije omogućavaju organizacijama koje se bave zaštitom životne sredine učestvovanje u svim postupcima (upravnim i sudskim) vezanim za životnu sredinu.
Kada je treća presuda u pitanju, Okružni sud Banja Luka je u ovom predmetu zauzeo pravilan i zakonit stav, te ocijenio da se građevinske dozvole za ovako veliki projekat nisu mogle provesti po skraćenom postuku, odnosno da se u ovim postupcima trebao provesti ispitni postupak, te omogućiti zainteresovanim stranama i strankama da iznesu svoje primjedbe.
„Dakle, presude koje je do sada Okružni sud Banja Luka donio razlikuju se po odlukama, iako je u svim tužbama bio isti činjenični osnov. Ovo nam samo govori da donošenje svake presude prvenstveno zavisi od sudije pojedinica koji zakonske norme tumače na različite načine. Od nadležnih institucija očekujemo dosljednu primjenu zakona u izdavanju dokumenata iz njihove nadležnosti, te se nadamo da će ovaj slučaj pokrenuti ujednačeniju praksu postupajućeg suda.“ – kazao je Ratko Pilipović iz Centra za životnu sredinu.
Projekat izgradnje hidroelektrane “Dabar”, koji je dio šireg sistema “Gornji horizonti”, datira iz 60-tih godina prošlog stoljeća i nosi sa sobom brojne ekološke i društvene posljedice. Ovaj projekat uključuje preusmjeravanje voda iz Nevesinjskog i Gatačkog polja, preko Dabarskog i Fatničkog polja u akumulaciju Bilećkog jezera, čime se mijenja prirodni tok voda na području istočne Hercegovine. Uprkos brojnim upozorenjima stručnjaka i lokalnih zajednica, vlasti Republike Srpske odlučno nastavljaju realizaciju projekta.
Jedan od ključnih problema vezanih za “Gornje horizonte” je nedovoljno istražena mreža podzemnih voda na hercegovačkom tlu. Stručnjaci već godinama upozoravaju da niko sa sigurnošću ne može tvrditi kako podzemne rijeke protiču i koje vodotoke napajaju. Ovakvo preusmjeravanje voda može izazvati dramatične promjene u okolini, uključujući sušenje rijeka poput Bregave, što bi moglo dovesti do uništenja ekosistema i egzistencije lokalnog stanovništva.
Jedna od glavnih posljedica ovog projekta je zaslanjenje doline Neretve. Smanjen dotok slatkih voda omogućava morskoj vodi da prodre dublje u unutrašnjost, čime je delta Neretve, koja se prostire kroz Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ozbiljno ugrožena. Plodna poljoprivredna područja u Hercegovini, uključujući nasade mandarina i druge kulture, su pod rizikom od sušenja zbog ovih promjena u ekosistemu.
Ovaj projekt je suprotstavljen i međunarodnim konvencijama, poput Konvencije o svjetskoj baštini i ESPOO konvencije, koje nalažu pribavljanje saglasnosti susjednih država za projekte koji mogu imati negativan utjecaj na okolinu. Uprkos protivljenju ekologa, stručnjaka i lokalnog stanovništva, projekt “Gornji horizonti” nastavlja izazivati ozbiljne zabrinutosti o budućnosti hercegovačkog tla, voda i prirodnih resursa.
Ostaje otvoreno pitanje: Hoće li vlasti prepoznati dugoročne posljedice ovog “projekta iz prošlosti” ili će ekološka katastrofa biti neizbježna?
