Još jedni mirni protesti mještana Donje Jablanice uz transparente i šetnju magistralnom cestom M17. Kako kažu, i dalje su prepušteni dobroj volji građana i humanitarnoj pomoći, dok su nadležni spori u pronalasku rješenja. Na terenu samo mještani i volonteri. Okupljeni su najavili da više neće mirnim putem iskazivati nezadovoljstvo.
Mještani Donje Jablanice na izmaku su strpljenja. Poruke danas upućene nadležnima su iste, no uz konkretne zahtjeve. Strpljenja da čekaju više nemaju.
„Niko nas ne pita imamo li posao i kuće. Samo za nas zakon postoji. Ovo je posljednje upozorenje!“ – poručili su do sada glasniji nego ikad.
„Više ne molimo nego zahtijevamo, nama je više dosta! Jutros je sve smrzlo, računi uredno dolaze, naše kuće su hladne. Da se zamijenimo za parlament, iako kažu da je i on hladan“, govori mještanka Donje Jablanice Ćamila Imamović.
„Svaki dan čeka se neki odgovor, intervencija viših nivoa vlasti da barem dođu porazgovarati s nama. Možda će mještane oni smiriti. Očigledno bez odgovora, ovako stanje postaje sve gore i gore“, ističe Bakir Tufek, predsjednik Mjesne zajednice Donja Jablanica.
Jer, kako su istakli, preliminarni izvještaj Federalnog zavoda za geologiju, na koji se čekalo više od mjesec, nije ponudio odgovore potrebne mještanima. Nesiguran povratak i ostanak, a zima na pragu.
„Ako nema države, imamo mi svoje obrazovane ljude, obrazovanu djecu koji će se borit za nas. Ovo je sramota da niko ne dođe! Mene niko nikad nije nazvao da pita kako sam osim Pomozi.ba“, istakla je mještanka Zekija Hodžić.
A takav odnos je prema svim mještanima ovog sela. Zekija je tog 4. oktobra u poplavama izgubila majku. A ostala je i bez krova nad glavom. Mnogo je tu nepravde koja se čini ovim ljudima, osjećaju se zaboravljeno i zapostavljeno. Kontejnerski smještaj za one koji su ostali bez svega, kažu, nije opcija.
„Kontejneri ne dolaze u obzir! Davno sam živio jedno vrijeme u kampu gdje su sad kontjeneri. Da mi nije otac radio i da se nismo vratili u selo, ostali bismo ko zna dokad u tim kampovima“, govori mještanin Zilhad Bajramović.
Stoga, naglašavaju da su sljedeći koraci blokade.
„Za svaku žrtvu po minuta i u tome ćemo istrajati! Blokirat ćemo cestu barem tih 19 minuta, pod svaku cijenu“, poručuje mještanin Ćamil Imamović.
I dok se čeka reakcija nadležnih, mještani u strahu i oslonjeni na sebe. Transparentima koji vise u selu jasno ukazuju čija je ovo sramota, te prije svega pozivaju na ljudskost i dijalog. Jer, kako tvrde, nisu nikakav socijalni slučaj i ne traže milostinju nego samo ono što su preko noći izgubili.
