Karakteristike pravne bitke za suđenje Izraelu za njegove zločine počele su se otkrivati nakon što je pravna vojska koju čine organizacije za ljudska prava i više od 500 advokata iz svih dijelova svijeta, predvođena francuskim advokatom Gillesom Dufferom, krenula na Međunarodni krivični sud u Hagu.
Sudskom javnom tužilaštvu prošlog četvrtka stigla je tužba na 56 stranica u kojoj se traži pokretanje istrage o incidentima koji se pripisuju okupatorskoj vojsci u Pojasu Gaze od 7. oktobra.
Tekst tužbe prati slučaj od početka, počevši od perioda britanskog mandata, Balfourove deklaracije i uspostavljanja države Izrael, pa sve do raznih arapsko-izraelskih ratova, Sporazuma iz Osla iz 1993., opsade Pojasa Gaze i operacije Potop Al-Aksa, te kontinuirane agresije na bespomoćne civile od strane okupacije.
Korak bez presedana
Duffer je rekao da „zakon klasificira genocid kao fizičko istrebljenje stanovnika, ali i uništavanje zajednica čineći njihov život nemogućim, u šta spada isključivanje vode i struje, ukidanje prehrambenih namirnica, uništavanje domova i prisilno raseljavanje, uz narativ koji prikazuje stanovnike kao životinje, pritom ih dehumanizirajući.
Duffer je u razgovoru za Al Jazeeru rekao: „Na osnovu toga smo podnijeli tužbu za genocid, jer ono što čini Izrael ulazi u okvir svih slučajeva koji vode do takvog zločina, a dokaza nam uopće ne manjka, budući da Izrael ne krije šta radi i to javno objavljuje u audio i video zapisima“.
Stoga, doći do dokaza nije nimalo teško, smatra advokat, koji je spomenuo izjavu izraelskog ministra odbrane „Isključit ćemo im vodu i struju jer ih moramo tretirati poput životinja“, te Netanyahua, koji je zaprijetio da se život Palestinaca neće vratiti na staro, pored priznanja Svjetske zdravstvene organizacije da su kola hitne pomoći bila izložena napadu.
Sa svoje strane, advokat Abdal Majeed Marari, direktor Odjela za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri Organizaciji za ljudska prava AFDI, potvrdio je da su elementi okupatorskih krivičnih djela prisutni u pravilima međunarodnog prava, počevši od Ženevske konvencije, preko Haških konvencija i Rimskog statuta.
Marari je u razgovoru za Al Jazeeru naglasio da je „ovo prva tužba u historiji postupanja s Međunarodnim krivičnim sudom po pitanju palestinskog slučaja u vezi s genocidom, a mi smo se oslonili na Konvenciju o genocidu iz 1948. godine i u skladu sa čl. 6. Rimskog statuta kojim se uspostavlja sistem Međunarodnog krivičnog suda.
Armija advokata
Što se tiče advokata koji učestvuju u tužbi, nije nužno da pripadaju državama članicama Međunarodnog krivičnog suda, jer je jedino pravilo da su registrovani u njihovoj advokatskoj komori.
Duffer, ovlašteni advokat pri Međunarodnom krivičnom sudu, objasnio je da on preuzima zadatak potpisivanja svih dokumenata, a potom formiranja tima. Ovaj tim se može sastojati od tri člana, ali i od 500 ili više.
Duffer je u ovom kontekstu rekao: „Ja nisam politički ili vjerski lider, već advokat, te pozivam sve da se pridruže. Naprimjer, imamo advokate izraelskog porijekla, a među udruženjima koja učestvuju nalazimo i Francusku židovsku uniju za mir, koja se oštro protivi izraelskoj cionističkoj politici.
U vezi sa formiranjem pravne armije, advokat Abdel Majeed Marari rekao je da se zasnivala na ličnim odnosima i procesu umrežavanja sa brojnim organizacijama za ljudska prava, koje su ušle u red komunikacije i odabira advokata, ukazujući da su dobili pozive od mnogih advokata iz SAD-a i Južne Afrike koji se bave ovim pitanjem.
Marari je naglasio da je nužno da se svaki advokat upozna sa nacrtom tužbe prije podnošenja punomoći, jer su neki od njih, naročito oni iz Francuske, odbili da se priključe grupi, pravdajući to činjenicom da tekst žalbe ne prokazuje palestinski otpor, te da se ne spominje pitanje zarobljenika i ne opisuju ratni zločini koje čini Hamas.
Snažan test uvjerenja
Advokat Gilles Duffer smatra da pravi problem leži u uvjeravanju javnog tužioca da preduzme akciju i snosi odgovornost, čak i ako je pod velikim pritiskom, s obzirom na to da je ovo što se danas dešava „snažan test uvjerenja.“
Na pitanje zašto je teško uvjeriti javnog tužioca, Duffer je odgovorio: „Prijašnja iskustva su nam pokazala da ga je teško navesti na otvaranje istrage, a u isto vrijeme, zakon jasno govori da je javni tužilac jedina osoba koja može donijeti takvu odluku.“
U tom slučaju, u skladu sa čl. 51. Rimskog statuta, javni tužilac će primiti dokaze i dati sebi razuman rok da ih prouči i utvrdi njihovu prihvatljivost u smislu sadržaja, a ne forme.
U tom kontekstu, Marari je rekao: „Mi smo riješili stvar s Međunarodnim krivičnim sudom u vezi s pitanjem prihvatljivosti u smislu forme, jer on proširuje svoju jurisdikciju na palestinske teritorije, uključujući Zapadnu obalu, istočni Jerusalem i Gazu, što znači da je pitanje prihvatljivosti u smislu specijalizacije završeno i više ni na koji način nije relevantno“.
Nastavio je: „Svjesni smo pritiska kojem je izložen javni tužilac i da je SAD bio razlog zašto je istraga, koja je trebala početi u martu 2021. godine, odgođena. Stoga, oslanjamo se na hrabrost javnog tužioca i neovisnost Međunarodnog krivičnog suda, koji ne pripada Ujedinjenim nacijama, kao što je slučaj sa Međunarodnim sudom pravde.
Marari je za Al Jazeeru potvrdio: „Da imamo imalo sumnje u pravednost ovog slučaja ili da ono što se dešava ne spada u zločine genocida, ne bismo rizikovali naš ugled i profesionalnu historiju u postupanju sa Međunarodnim krivičnim sudom, koja traje već 15 godina, samo zbog podnošenja ove tužbe“.
Pravo na žalbu
Francuski advokat Duffer naglasio je da postoji pravo na žalbu ukoliko javni tužilac odbije da pokrene istragu, tvrdeći da će njegova pravna vojska uraditi sve što je potrebno i krenuti ka žalbi ukoliko bude bilo potrebe, kako bi pravosuđe zatražilo ponovno razmatranje odluke.
Ovlašteni advokat pri Međunarodnom krivičnom sudu ponovio je da insistira, zajedno sa članovima tima odbrane, da se glas pravde čuje i izrekne kroz ubjeđivanje javnog tužioca, jer sud ne pripada sudijama, već narodu koji zahtijeva strogo poštovanje jednakosti među ljudima.
Što se tiče mogućnosti da zapadne zemlje opstruiraju odluku suda, Duffer je rekao: „Podrška Zapada uspostavljanju jevrejske države na teritoriji palestinskog naroda počela je još 1917. godine uz blagoslov Velike Britanije i Francuske, što je podrška zasnovana na uskraćivanju prava naroda na samoopredjeljenje“, dodavši: „Oni nastavljaju finansirati, pomagati i fokusirati se na nekažnjivost i uništavanje naroda jer misle da je uništenje jednog jakog naroda, kakav je palestinski, moguće.“
Nastavio je: „Zapadne snage podržavaju ludu opkladu koja vrši etničko čišćenje palestinskog naroda na njihovoj zemlji. Rastužuje me da posmatram sve te države kako izvršavaju naredbe lažljivog Netanyahua, čije su ruke uprljane krvlju i koji je gonjen zbog optužbi za korupciju“.
Na kraju, i Duffer i Marari su insistirali da pošalju jasnu poruku svim Palestincima, rekavši: „Uradit ćemo sve što je potrebno da vas odbranimo i uvjeravamo vas da niste sami“.
