Banjalučki penzioner Radoslav Milićević podnio je krivičnu prijavu protiv sudije Osnovnog suda u Banjaluci Slavice Slavnić, za koju tvrdi da je izmijenila njegov iskaz u presudi, te da nije pokrenula postupak zbog falsifikovanja njegovog potpisa na zaspisniku Eko Toplana, kojim se dokazuje da su ga isključili sa toplifikacione mreže na kojoj nije bio u tom trenutku.
Osim sudije, Milićević je prijavio i radnike Eko Toplana za koje vjeruje da su “autori” njegovog potpisa na zapisniku koji ovo preduzeće koristi kao dokaz i preko suda mu pokušava naplatiti račune za grijanje, nastale godinu dana nakon isključenja sa toplifikacione mreže.
On priča da je već dvije godine u sporu sa novoformiranim preduzećem, jer od prvog dana njegovog nastanka nije pristao na, kako kaže, netačne obračune u ugovoru, zbog čega se onda i isključio i prešao na alternativni način zagrijavanja stana u Aleji Svetog Save u Banjaluci. Milićević govori da je prelaskom sa “stare” Toplane na Eko Toplane, odnosno, kada je dobio raskid sa bivšom, sam otišao da potpiše ugovor sa Eko Toplanama, ali da dogovor nije postignut jer nije pristao da ga, kako kaže, kradu.
“Iskoristio sam svoje pravo da stupim u poslovni odnos, odnosno da sa njima potpišem ugovor kojim bih regulisao sve bitne stavke vezanje za grijanje mog stana. Ugradio sam kalorimetar kako bih se osigurao da plaćam ono što sam i potrošio. Nisam želio da mi se fakturiše isporuka toplotne energije po kvadratu, gdje su oni izmislili da imaju enormne troškove prilikom isporuke, koje, da ne bi izgledale tako nerealne, dijele na 12 mjeseci, dok se grijemo samo pet ili šest”, kaže naš sagovornik.
Dodaje, da je tražio da ono što u pomenutom preduzeću misle i obračunavaju kao potrošnju prenesu na kalorimetar.
“Dokazivao sam da je tim načinom kojim uspostavljaju tarifne sisteme moja cijena grijanja za 83 odsto veća nego kod stare Toplane. Imam stan veličine 71 metar kvadratni i na bazi instalisane snage oni meni treba da isporuče 12 megavat časova godišnje energije, a ja trošim tri, što mjeri kalorimetar. To znači da oni tehnički nisu u mogućnosti da isporuče ono što naplaćuju, jer da jesu, ne bi meni trebao kalorimetar”, kaže Milićević.
On kaže da nije pristao na takav ugovor, te da ga nije potpisao, nakon čega su mu poslali i pismeno obavještenje iz Eko Toplana u kojem su isto konstatovali, i istakli, da ukoliko ne potpiše ugovor neće biti sklapanja poslovnog odnosa.
“Na to im odogovorim u prigovoru da na mene, kao korisnika, više ne mogu računati i da neću sa njima potpisati ugovor. Očekivao sam da će doći do isključenja, da plombiraju i urade šta treba, ali se nisu pojavili. Pošto sam morao da rješavam pitanje grijanja za nadolazeću zimu, odlučio sam se da skinem tu instalaciju, jer je to moje vlasništvo i angažujem firmu koja će to da uradi. Potom sam se prebacio na drugi izvor toplotne energije. Nastavili su mi stizati računi i nakon godinu dana su me obavijestili, da ako ne platim posljednja dva računa, da će me isključiti iz sistema. Tada sam bio već godinu dana isključen”, objašnjava Milićević i dodaje da se uvjerio da Eko Toplane silom nameću obavezu korišćenja njihove usluge i da šalju račune i onima koji odavno nisu njihovi korisnici.
Radoslav Milićević – Prigovor Eko Toplanama
On navodi, da u obavještenju nije posebno i decidno naglasio da je angažovao firmu koja će ga isključiti sa toplifikacione mreže, ali da jeste istakao kako neće koristiti njihove usluge, zbog čega nisu ni potpisali ugovor.
Međutim, tu njegove nevolje tek počinju. On kaže da je potom završio na sudu zbog neplaćenih nepostojećih računa, a da su zastupnici Eko Toplana na sudu priložili kopiju zapisnika na kojem stoji da ga “isključuju sa mreže” na kojem je, tuđim rukopisom, potpisano njegovo ime i prezime.
“Kada smo stigli do suda zbog navodnih neplaćenih računa, tada je tek uslijedio šok. Na sudu prilažu dokaz da su me isključili i u njemu konstatuju da je to urađeno u mom priusustvu i potpišu me, iako ništa od toga nije tačno. Falisfikovali su moj potpis, što se vidi na dokumentu. To nije moj rukopis i ja uopšte nisam bio prisutan kada su obišli mjesto gdje su samo mogli vidjeti da sam već isključen sa mreže. Na sudu sam onda izjavio i tvrdim i dalje, da je zapisnik krivotvoren. Potom je sudija Slavnić konstatovala da sam dao takav odgovor, a onda u presudi obrazložila drugačije, da sam prisustvovao isključivanju, ali nisam potpisao, što naravno, nije isto i zbog toga sam protiv nje i radnika Eko Toplana podnio krivičnu prijavu i tražiću da se moj potpis vještači”, kaže Milićević.
On priča da je svom advokatu odmah rekao da je potpis faslifikovan, ali i kako je sada očigledno da je sudija promijenila njegov iskaz. Na njemu, dodaje, Eko Toplane sada temelje svoje tvrdnje da je on bio korisnik njihovih usluga sve vrijeme.
“Iako se ne zna kada su oni kao mene isključili i ko im je to potpisao. Možda su sutradan nakon što sam se isključio došli i isključili svoj dio, ali su nastavili da šalju račune. Vjerujem da su bili u nekom trenutku i da su nakon toga samo sjeli u kancelariju, ispunjavali zapisnike i sami potpisivali. Jednom sam tražio telefon da ih kontaktiram kada sam tražio taj zapisnik, jer su tvrdili da su mi dali original, ali sam dobio samo kopiju. Nisu mi se nikad javili”, kaže naš sagovornik.
Dodaje, da je 21. avgust rok za žalbu na presudu u kojoj mu se nalaže da plati račune, iako nije koristio uslugu niti imao ugovor sa Eko Toplanama.
“Naravno da ću se žaliti. Krivičnu protiv sudije sam podnio jer je znala za krivotvorenje potpisa i nije pokrenula postupak da se to utvrdi, nego zaključuje da sam bio prisutan, ali da nisam potpisao. Kad pogledate dokument, jasno se vidi se da je isti čovjek koji je pisao zapisnik potpisao moje ime, ne treba biti grafolog da se to utvrdi”, kaže Milićević.
Iako smo iz Eko Toplana na naša pitanja čekali detaljnije odgovore, ona nisu stigla jer je veći dio službi, kako nam je rečeno, na godišnjem odmoru. U telefonskom razgovoru su nam rekli da je sve urađeno po zakonu i da u slučaju Radoslava Milićevića nije bilo nikakvog falsifikovanja potpisa.
“Isključen sa toplifikacione mreže zbog neplaćenih računa i to je otišlo na prinudnu naplatu na sudu. Nije bilo kršenja zakona, sve je urađeno kao što propisuju pravila”, rekli su nam kratko iz Eko Toplana.
U Osnovnom sudu, u vezi ove situacije i prijave protiv sudije Slavnić, su nam odgovorili da je praksa da se sudske presude ne komentarišu, niti procesi koji su u toku.
“U vezi navoda ‘donošenje nezakonitih odluka’ u predmetnom postupku, možemo se izjasniti na način da ukoliko je stranka u postupku nezadovoljna odlukom ili postupanjem suda ima zakonsko pravo i mogućnost ulaganja redovnih i vanrednih pravnih lijekova, a sve u skladu s važećim zakonskim propisima. Imajući u vidu da se radi o predmetu koji je u toku, niko ne može zauzimati stav u vezi iznesenog navoda, kao i to na osnovu čega sud ocjenjuje dokaze i donosi sudske odluke, jer bi na taj način postupao protivno odredbi člana 3. Zakona o sudovima Republike Srpske, koji propisuje da su sudovi samostalni i nezavisni, te u svom radu postupaju nepristrasno i niko ne smije uticati na nezavisnost i nepristrasnost sudije pri odlučivanju u predmetima koji su mu dodijeljeni“, ističu iz pomenutog suda.
Dodaju da je Osnovni sud u Banjaluci 6. avgusta ove godine donio presudu u pomenutom predmetu.
“Dakle, nakon uručenja presude strankama počinje teći rok za podnošenje žalbe protiv presude sa svim žalbenim razlozima kojim se pobija prvostepena presuda i o kojoj odlučuje, kao drugostepeni sud, Okružni sud u Banjaluci. Protivnici smo bilo kakvog komentarisanja u medijima u vezi sa sudskim postupcima koji nisu pravosnažno okončani, jer takvi komentari i polemike u medijima predstavljaju pritisak na sudiju i unaprijed stvaraju mišljenje o tome kakvu bi presudu trebalo donijeti. Postupanje suda na ročištima je javno, pa mediji mogu pratiti suđenja, ukoliko izuzetno javnost nije isključena”, odgovorili su nam u Osnovnom sudu u Banjaluci.
Inače, Eko Toplane su izgubile spor u maju ove godine, upravo pred ovim sudom, jer su naplaćivali grijanje korisnicima sa kojima nemaju potpisan ugovor niti pravo da ih primoravaju na tu uslugu ako oni to ne žele.
Ovo preduzeće je izgubilo spor koje je protiv njih pokrenuo Banjalučanin koji je bio u sličnoj situaciji — pismeno ih obavijestio da ne želi njihove usluge, smatrajući da nije u obavezi da ih koristi jer sa Eko Toplanama nema, niti želi da potpiše ugovor o snabdijevanju, na šta su mu oni uporno slali račune. Spor je počeo upravo kada i Milićevićev, 2018. godine, kada su Eko Toplane preuzele korisnike banjalučke Toplane.
U toj presudi se navodi da Zakon o obligacionim odnosima RS to dozvoljava, ali samo u slučaju kada je treća strana, u ovom slučaju korisnik grijanja, sa time i saglasna. Ukoliko on ne pristane, ne postoji osnov da građanin bude dužnik Eko Toplanama ako nema potpisan ugovor.
Tada su iz Eko Toplana rekli da je Skupština grada Banjaluka svojim odlukama propisala uslove i način na koji se ova usluga pruža, u kojima ne postoji nikakva obaveza za ustupanjem ugovora koji bi korisnici odobravali, jer uslugu vrši samo jedan subjekt na području grada. Međutim, rekli su oni, korisnik je odbio da zaključi novi ugovor od strane novog isporučioca iako je bio obavezan da zaključi ugovor, a nije podnio zahtjev za raskid ugovora. Međutim, Osnovni sud Banjaluka u ovom slučaju je smatrao da odluka Skupštine grada Banjaluka, na koju su se pozivali iz Eko Toplana, nije izvor obligacija pa ona ne može biti od uticaja na ugovor o isporuci toplotne energije. Ovlašćenja Skupštine grada nisu mogla da određuju ko će biti korisnik komunalne usluge niti mogu uticati na odluku građanina da li će zaključiti ugovor o isporuci toplotne energije.
Takođe, i Ustavni sud RS je osporio Odluku o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije koju je usvojila Skupština grada, a kojom se stari korisnici grijanja primoravaju da koriste usluge kasnije osnovanih Eko Toplana. Prema toj odluci, korisnik grijanja ukoliko odbije da zaključi ugovor, a toplotna energija se isporučuje, on ostaje u obavezi da plaća troškove toplotne energije. U odluci Ustavnog suda se navodi kako je time narušen princip autonomije volje ugovornih strana, gdje se korisniku, i pored odbijanja da zaključi ugovor, toplotna energija isporučuje i naplaćuje.
