Neozbiljnost naših institucija i njihovih rukovodstava notorna je stvar. Kao i njihova sklonost fingiranju rada.
U kontekstu revizije, imali smo to priliku vidjeti, između ostalog, i u ponašanju Federalnog parlamenta i njegove komisije odgovorne za reviziju.
Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH je, tako, u maju ove godine, prihvatio inicijativu Kluba poslanika DF-a o imenovanju parlamentarne komisije, koja će analizirati sve aspekte rada Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK) u periodu od 2018. godine do dana ustanovljavanja te komisije. I to “u razumnom vremenskom roku”.
“Operater za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju je bio, a moguće i ostao mjesto problematičnog funkcioniranja u svim aspektima što je podrazumijevalo neregularnosti u povlaštenom tretmanu stranačkih biznismena u smislu odobravanja dozvola, cijena i kvota za proizvođače električne energije posredstvom solarnih panela, te enormna i masovna protivzakonita zapošljavanja stranačkih kandidata, čime su neprivilegovani stanovnici Federacije BiH dovedeni u situaciju da su isključeni iz ovog procesa.”, navedeno je, tada, u obrazloženju ove inicijative, od strane njenog predlagača.
Operator za OIEiEK, na sebe je, inače, skrenuo pažnju kada je, pri finansijskoj reviziji za 2018. njegovo rukovodstvo odbilo dati podatke revizorima Ureda za reviziju institucija u FBiH, čime su prekršili Zakon o reviziji u FBiH. Reakcija nadležnih institucija na ovaj skandal bila je, blago rečeno, neadekvatna (odnosno, bila je skandal unutar skandala). Vlada i Parlament su ga ignorisali, a Tužilaštvo je zaključilo da u tome nema krivičnog djela, nego da se radi samo o prekršaju.
No, kada je, nakon dvije i po godine nerada i nepostojanja, konačno formirana Parlamentarna komisija odgovorna za reviziju i ovaj problem stavila na dnevni red, Komisija je, reagovalo neočekivano oštro, nazvavši odbijanje saradnje sa Uredom za reviziju i sprečavanje Ureda u vršenju njegovih zakonskih obaveza (a pored Operatora, navedeni su, tada, i Pretis, te, Finansijsko-informatička agencija FBiH) – rušenjem pravnog sistema i poretka, nepoštivanjem procedura i zakonskih propisa, te privatizacijom institucija i preduzeća koji su u vlasništvu Federacije BiH.
Sankcije Vlade, zahtjevane od Komisije i Parlamenta, su izostale (direktor Operatera razrješen je dužnosti zbog isteka mandata, a ne po kazni), ali je revizorima, nakon ovoga, omogućeno vršenje njihovog posla. Pa su oni obavili finansijsku reviziju, i to, zbog specifičnosti slučaja, istovremeno i za 2019. i za 2020. godinu. I o provedenoj reviziji objavili izvještaj. Koji pokazuje šta je ustvari bio razlog onemogućavanja revizora da vrše svoj posao. I koliku su štetu mogli prouzrokovati Vlada svojim ignorisanjem i Tužilaštvo svojim tretiranjem tog ponašanja kao tek prekršaja, za koji će počinilac platiti beznačajnu novčanu kaznu, a nastaviti onemogućavati uvid revizora, a samim tim i Parlamenta i javnosti, u svoje poslovanje.
Uglavnom, Operator za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju FBiH dobio je negativno mišljenje za obje komponente finansijske revizije i za obje revidirane godine. Dakle 4 negativne ocjene u jednom izvještaju.
Zasluživši na taj način titulu najgore ocjenjenog subjekta revizije, ne samo u tom ciklusu.
Revizori su, u radu Operatora, detektovali višestruko kršenje Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije, Zakona o javnim nabavkama, Zakona o računovodstvu i reviziji u FBiH, te, Zakona o radu.
“Sve je dokumentovano na 50-ak stranica i gotovo da u izvještaju nema niti jedne rečenice koja ne upućuje na kriminalno poslovanje.”, navedeno je u obrazloženju inicijative za formiranje parlamentarne komisije koja bi se bavila radom ove firme.
U razvijenim demokratskim društvima ovakav rezultat revizije i ovakve ocjene, uz dodatni podatak o pokušaju skrivanja stanja od javnosti, onemogućavanjem provođenja revizije, uzrokovali bi ozbiljan politički potres. Kod nas, osim par medija, nije reagovao niko. Pa ni oni od kojih se to najviše očekivalo – Vlada i tužilaštvo.
Valjda je upravo to navelo Klub DF-a da pokrene inicijativu za formiranje ove komisije.
No, iako je odluka o njenom formiranju usvojena, Komisija nikad nije formirana.
A naznake problema s njenim formiranjem mogle su se uočiti već pri usvajanju pomenute odluke. Naime, ona je usvojena tek iz drugog pokušaja, kada je predlagač, nakon što ista prvi put nije izglasana, zahtjevao poimenično izjašnjavanje poslanika, koji se, u predizborno vrijeme, nisu usudili javno suprotstaviti takvom prijedlogu, pa je tada, poimeničnim izjašnjavanjem, odluka usvojena bez glasova protiv. Ali, očito, bez istinske volje, i rukovodstva i nekih partija (prije svega vladajućih) da se ovim problemom bave. Pogotovo u predizborno vrijeme, kada se takve “prljavštine”, koje bez učešća politike ne bi bile moguće, inače pokušavaju sakriti.
I tako… Više od 4 mjeseca nakon usvajanja Komisije, niti je ona formirana, niti se iko više bavio poslovanjem Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju. A u međuvremenu je, podsjetimo, održano 5 zasjedanja Predstavničkog doma Federalnog parlamenta.
Istini za volju, s obzirom na skoro isticanje mandata aktuelnog saziva Parlamenta, to i jeste bilo premalo vremena za neki ozbiljan rad, analizu i kreiranje zaključaka
Ali poenta, zapravo nije ni bila u tome. Ured za reviziju, kao nezavisno tijelo koje za parlament radi taj posao je već analizirao rad Operatora, objavio svoje nalaze i zaključke i dao preporuke za otklanjanje uočenih nedostataka, grešaka i nezakonitosti. Tako da nesuđena Komisija i nije trebala da ponovo radi taj posao. Smisao njenog osnivanja, u tom trenutku, bio je u javnom ukazivanju Parlamenta na problem koji nije dobio zasluženu pažnju javnosti, odnosno institucija. Pa čak možda ne toliko na konkretan slučaj, koliko na odnos institucija prema takvim(!) slučajevima. A koji se mora promijeniti.
I, s druge strane, tom komisijom i njenim zaključcima se trebalo ne nešto riješiti (valjda smo, od Čerčila do naših dana, shvatili da se komisijama ništa ne rješava), nego otvoriti parlamentarna, ali i šira javna rasprava, usmjerena na uspostavljanje sistema koji će ovakve anomalije onemogućiti u budućnosti.
I koji će pokazati da revizija zaista ima smisla. A da nije sama sebi svrha. I tek rezultat međunarodnog pritiska, na domaće političare (kako je, zapravo, nastala), a u pravcu izgradnje funkcionalne (i pravne) države, kakvu ovdašnji partokratiji skloni i u korupciju i kriminal ogrezli politički establišment, na sve moguće načine pokušava onemogućiti.
